Svi mi imamo svoje prioritete. U životu, poslu, kupovini, u krevetu, u ljubavi. Imaju ih i zvijeri i ljudi i države i narodi i vlasti. Kad pogledamo naslovnice novina ili glavne vijesti, vidimo koji su prioriteti naroda. Kad pogledamo nekakve tablice sa rastom nečega što neki mudri ljudi zovu BDP, vanjski dug, kreditni rejting vidimo koje prioritete imaju država i vlast. Kad pogledamo oko sebe i u oči onome u ogledalu, vidimo što su naši vlastiti prioriteti. Sve što smo postigli i što nam se događa, postigli smo vlastitim trudom i postavljanjem prioriteta.
Usputno je ovih dana spomenuta vijest o dolasku najvećeg aviona na svijetu u našu zemlju, na zagrebački aerodrom. Avion dolazi po transformator koji je napravila naša tvrtka. I izvezla ga. Jedini način da država zaradi novce. Da netko nešto proizvede i onda to proda van, nekome drogom. I onda je ušao novac u naš sustav, dodana vrijednost, kako to svi zovu. Naša interna naplaćivanja usluga i oporezivanja samih sebe jesu nam prioritet, ali ne donose ništa.
Avion neće biti zvijezda, možda na par sati kada dođe. I pojavi se u novinama ili u trećem dnevniku u rangu vijesti pjevačice koja nije obukla gaće ili gorštaka koji razumije vjeverice. Mada je avion jedini od svoje vrste na kugli zemaljskoj i može nositi oko 380 tona tereta, a sam je težak preko 200 tona. Ali nije iz naše priče. Naime, to je stroj koji je namijenjen prevozu specijalnih tereta, a ne nogometaša. Prevozio je do sada vlakove, kamione, strojeve. Sve nešto za raditi, a to nam stvarno nije prioritet. Da nije, može se vrlo lako dokazati. Sakupite sve ministre i sabornike, pa ih pitajte što su u životu proizveli, osim komunalnog i organskog otpada.
Glavna vijest dana je strategija ministara iz vlade koji su razradili sustav odlaska u mirovinu. Koji će se početi provoditi 2030. godine. Za sedamnaest godina. Netko tko nije u stanju izračunati danas koliko će novaca potrošiti sutra, donio je uredbu što ćemo napraviti za 17 godina.
Prioriteti članova stožera za obrane su primiti mirovine sa svim dodacima. Prioriteti crkve, udruga za i protiv referenduma su primiti godišnju dogovorenu i propisanu rentu. Sve iz proračuna. A Antonov i njemu slični su vrlo rijetke ptice, i kod nas imaju sve manje razloga slijetati. I naš se proračun nema razloga puniti. Vjerojatno si je i on odredio prioritet. Provući se nekako do aerodroma, pa na krilima mašte odletjeti nekamo gdje će se o njemu bolje starati.
Ne bi se trebali iznenaditi ako jednog dana dođu s avionom po sve nas i premjeste nas sa rodne grude, čiji najam više ne možemo plaćati. I to se dogodi puno prije nego nam je vlast izračunala da bi se moglo dogoditi. Jer smo se malo zajebali sa prioritetima.
Oznake: ptice nebeske
