Ljubav i brak

Starija je, u utorak, počela šmrc, šmrc, pa kašlj, kašlj, pa kih, kih, pa temperatura .
Dva dana je kurila oko 38, uz uspone i padove.
Najteže joj je palo jer nije bila na maskenbalu, u vrtiću. A jako joj se svidio kostim Snjeguljice.
Kada ozdravi, pronaći ćemo, neku, dječju redutu tako da i moja Snjeguljica bude sretna.
Ako uspijem stavim fotku na blog.
Uglavnom, u četvrtak nije imala temperaturu, a u petak navečer, opet, je zakurila.
I ne samo ona…Već i ja i Mlađa .
Pedijatrica je rekla da ako se igraju i dobre su volje, bolje mi je da ih ne vodim u ordinaciju jer da je krcata raznoraznih gripa, bronhitisa, laringitisa i ostalih itisa već neka rušim temperaturu, čaj, limun, med…Znate već..
Ali ako i večeras bude imala temperaturu, Stariju ću, sutra, spakirati put doktorice. To bi mi bilo, već, sumnjivo .
Mlađoj i meni trajala je, temperatura, jedan dan.
Ona sisa pa je i tako ojačala imunitet, a ja, hvala Bogu, sam, po prirodi, dosta otporna.
Danas se i izdajam pa Starijoj dajem mlijeko, na žličicu, kao sirup.
Govore mi da sam luda, ali meni se, nekako, čini da manje kašlje i da joj je bolje .
A, sada, trebam izvršiti obećanje koje sam dala Mužu (pošto ga, često, crnim, na blogu): ispeglao je sve zaostatke (a nakupilo se brdo robe) i čak je rekao da mu paše peglati, ono, kao antistres.
Supruge, sugerirajte terapiju muževima!
Toplo preporučam.
Pustio me spavati koliko i kada hoću, nosio mi vode, po noći, skuhao ručak…Ma, znate što, sumnjiv mi je i on!
Ili je, samo, shvatio, da je bolje imati zdravu ženu, u kući, koja drži tri i tri četvrtine kantuna u kući .
A sada…odoh skuhati si čaj ili da zamolim Muža….?!

Starija (kao grom iz vedra neba) :«Tata, zbog čega svi tate imaju rogove?»
Muž (iznenađen i zbunjen) :«A tko ti je to rekao?»
Starija (veselo): «Pa, mama!»
Objašnjenje: Kćer je bila na izletu, s vrtićem, u Delnicama i tamo su gledali jelene, srne…Kada je došla kući čitale smo Bambija i naučila sam je razlikovati srnu od jelena tako što sam joj objasnila kako Bambijev tata ima rogove, a mama nema…Još me pitala ako svi tate jeleni imaju rogove i, naravno, rekla sam da )


(Dok sam prala zube, u kupaoni, prisluškivala sam kćeri)
Mlađa: «Am-am ci-ca!»
Starija: «Da, seka, znam da hoćeš cicu. Trebaš čekati mamu. I ja imam cice, ali nema, u njima, mlijeka. Pa znaš da bi ti seka dala da ima mlijeka!»
(Raznježile su me )


Starija: «Tata, vidi-leptir je na ormaru. Skini ga s ormara i daj mi, molim te!»
(Taj leptir je namjerno van dosega, ali očito ne i pogleda , jer to je iritantna igračka. Drveni leptir na drvenom štapu, ima kotačiće i kada s e gura, po podu, klepeće, drvenim, krilima. To klepetanje se može slušati ograničeno vrijeme, vjerujte mi )
Muž: «Jao, pa vidi kako je to visoko. Ne mogu ga dohvatiti, žao mi je!»
Starija (mudro): «Pa kako si ga onda stavio gore kada ti je visoko?! «
(Pa ti, Mužu, laži trogodišnacima! )

Vidim, svi su se raspisali o pet stvari koje nismo znali o njima.
Više nema tajni.
Maske su pale
Tako je i mene, dragi, Djuro obavezao da napišem nešto o sebi.
Navodno taj orkan, koji je poharao blogove, zove se Meme pa, eto, i ja ću, pred njim pokleknuti i zaMEMEkati pet stvari koje niste o meni znali.
Samo za vaše oči, neke, moje, ludosti. Molim vas da se dalje ne širi

Problem je kome proslijediti «lopticu» meme.
Imam dojam kako su svi već napisali tih, famoznih, pet stvari.
Haj'mo ovako.
Prvih pet osoba koje mi ostave komentar, a nisu «memekali» neka zamemeču.
Ok?

Nešto me muči, u zadnje vrijeme….
Da sam supruga i majka, to znate (ako me prvi puta čitate, upravo ste saznali tu činjenicu).
Nezaposlena sam (ako niste znali, sada znate), formalno, a neformalno sam domaćica, kuharica, odgajateljica, psiholog, sobarica, čistačica, prostitutka, pralja, švelja, menadžerica…Po potrebi.
Plaća mi je, isključivo nematerijalna…No, dobro, suprug mi plaća radni staž.
Upravo sam odbila ponudu za posao.
Jako dobar posao.
Visoka pozicija, dobra plaća… Radno vrijeme, praktički, non stop.
Velika odgovornost.
Upravljanje ljudima (koliko se može upravljati ljudima) i njihovim potencijalima.
Radno mjesto udaljeno cca sat i pol vožnje.
Moj Muž ima posao gdje mu je «glava u poslu», a on na usluzi, non stop.
Puno putuje.
Ja držim ne tri, već tri i tri četvrtine, kantuna kuće.
Ne upravljam niti svojim potencijalima.
Davno sam rješavala test, Myers Briggsov tipološki pokazatelj, koji govori o tome koja mi karijera leži i koja su mi jaka područja.
Ispalo je da sam, i slažem se, ENFJ tip (ekstrovertirana intuitivna i donosim odluke «po osjećaju»).

Pa sve navedeno koristim u svakodnevnom «besposličarenju» u kući!
Poslove koje mi, kao «enfju» preporučaju su: psiholog, menadžer, učitelj, diplomat, političar…Jupiiii, pa sve sam to i u, vlastitoj kući (a nešto i po struci).
Eh, da, kažu da bih bila dobar pisac.
Za to postoji blog…Hmmm…Hmmm..Treba poraditi na redovitom «postiranju».
Ali, često, pišem «u glavi» i nikada, te ideje, ne stavim na papir, hard, «votever».
Hajde, pošto, iskreno, uživam u pisanju, ideje ću izbaciti iz glave i podijeliti s drugima (demotiviralo me i «štekanje» postanja i ostavljanja komentara, valjda su stvari nakon, ovih, nekoliko mjeseci, krenule na bolje).
Na obostrano zadovoljstvo, nadam se (pročitajte zadnju postavku opisa ENFJ, onu o odobravanju).
Zgodan test, onaj gore, -proguglajte i riješite ako ste u nedoumici oko karijere.
Dakle, vratimo se, nakon što sam, potencijalnim poslodavcima, napisala nekoliko riječi o sebi, temeljnoj temi posta:
Smatram kako djeca trebaju roditelje. Prisutne roditelje.
Pogotovo malena i ona u pubertetu.
Da se podsjetimo: Starija ima tri i pol godine, a Mlađa šesnaest mjeseci.
Starija ide u vrtić, a Mlađu ja čuvam.
Mlađa, i dalje, loše spava, po noći.
Buđenje, u prosjeku, svaka dva sata, po potrebi i češće.
Da, još uvijek dojim.
No, to nije tema, ovog, posta makar i umor može rezultirati slabom koncentracijom na poslu.
Zanima me može li, majka, imati karijeru i biti dobra majka.
Nekako me vuče na «ne» odgovor.
Managersko, direktorsko mjesto, je zahtjevno. Djeca još zahtjevnija.
Možda ako, odgoj, djece prepusti drugima.
Ja to ne želim.
Želim biti prisutna u njihovim životima.
Ne želim da budu više povezana s bakama, didama, prijateljima, ulicom…Zbog moje karijere.
Istraživanja su pokazala da je za psihički razvoj djece i emocionalnu stabilnost bitnije je li majka zadovoljna žena od podatka je li zaposlena ili nije.
Ja bih bila nesretnija (jer, i sada, ne skačem, baš od sreće) da sam zaposlena i da ne viđam svoju djecu, da mi je posao na prvom mjestu, da me posao vuče, kao krpu, simo-tamo…da me «žmika» pa da ne mogu uživati s obitelji.
Moj problem je što, kada se dajem, dajem se potpuno.
Ne želim fušariti na poslu, a ne želim niti biti part time mama
Poslovi s osmerosatnim radnim vremenom izumiru.
Možda fleksibilno radno vrijeme?
Izumire i obitelj.
Tradicionalna obitelj kakvoj sam sklonija nego ovoj «modernoj» kada se svi članovi jedva viđaju i vikendom.
Malo jesam isfrustrirana što, u meni, leži mrtvi kapital. Mislim kako bih mogla, puno, dati na, nekom poslu. Kako bih mogla, još, puno učiti.
Guštam u učenju.
Na listi «to do» mi je i postdiploski.
Sve se tješim kao sam mlada i ima vremena.
S druge strane, čula sam se sa svojom prijateljicom, koja je maksimalno predana poslu, nekada je i uživala u tome što radi, sada radi, eto jer radi…Iscrpila se. Burn out.
Ona mi je rekla: «Znaš, radije bih da sam iscrpljena zbog dječjeg plača i buđenja po noći nego zbog posla. Nitko, na poslu, te neće iskreno voljeti, cijeniti, i niti jednom uspjehu se ti nećeš iskreno veseliti kao djetetu. Pusti priče, stara, obavljaš najvažniji posao na svijetu. Zavidim ti.».
Nažalost, cura je imala dva spontana i rade, dugo, na bebi. Stres, na poslu, ne pomaže toj kreaciji.
Priznajem, ja sam, malčice, zavidna na njezinoj karijeri, ali, ruku na srce, ne bih se mijenjala s njom.