Nešto me muči, u zadnje vrijeme….
Da sam supruga i majka, to znate (ako me prvi puta čitate, upravo ste saznali tu činjenicu).
Nezaposlena sam (ako niste znali, sada znate), formalno, a neformalno sam domaćica, kuharica, odgajateljica, psiholog, sobarica, čistačica, prostitutka, pralja, švelja, menadžerica…Po potrebi.
Plaća mi je, isključivo nematerijalna…No, dobro, suprug mi plaća radni staž.
Upravo sam odbila ponudu za posao.
Jako dobar posao.
Visoka pozicija, dobra plaća… Radno vrijeme, praktički, non stop.
Velika odgovornost.
Upravljanje ljudima (koliko se može upravljati ljudima) i njihovim potencijalima.
Radno mjesto udaljeno cca sat i pol vožnje.
Moj Muž ima posao gdje mu je «glava u poslu», a on na usluzi, non stop.
Puno putuje.
Ja držim ne tri, već tri i tri četvrtine, kantuna kuće.
Ne upravljam niti svojim potencijalima.
Davno sam rješavala test, Myers Briggsov tipološki pokazatelj, koji govori o tome koja mi karijera leži i koja su mi jaka područja.
Ispalo je da sam, i slažem se, ENFJ tip (ekstrovertirana intuitivna i donosim odluke «po osjećaju»).
ENFJ osobe su, obično:
· Tople i iskreno zainteresirane za druge ljude
· Važni su im tuđi osjećaji
· Bitna im je struktura i organizacija
· Bitna im je harmonija i dobri su u postizanju harmonije
· Izuzetno dobre interpersonalne sposobnosti
· Ne vole bezličnu logiku i analizu
· Dobre organizacijske sposobnosti
· Odani i skreni
· Kreativni i maštoviti
· Uživaju u raznolikosti i novim izazovima
· Postižu osobnu satisfakciju kroz pomaganje drugima
· Izuzetno osjetljivi na neslogu i kritiziranje
· Potrebno im je odobravanje okoline kako bi se dobro osjećali
Pa sve navedeno koristim u svakodnevnom «besposličarenju» u kući!
Poslove koje mi, kao «enfju» preporučaju su: psiholog, menadžer, učitelj, diplomat, političar…Jupiiii, pa sve sam to i u, vlastitoj kući (a nešto i po struci).
Eh, da, kažu da bih bila dobar pisac.
Za to postoji blog…Hmmm…Hmmm..Treba poraditi na redovitom «postiranju».
Ali, često, pišem «u glavi» i nikada, te ideje, ne stavim na papir, hard, «votever».
Hajde, pošto, iskreno, uživam u pisanju, ideje ću izbaciti iz glave i podijeliti s drugima (demotiviralo me i «štekanje» postanja i ostavljanja komentara, valjda su stvari nakon, ovih, nekoliko mjeseci, krenule na bolje).
Na obostrano zadovoljstvo, nadam se (pročitajte zadnju postavku opisa ENFJ, onu o odobravanju).
Zgodan test, onaj gore, -proguglajte i riješite ako ste u nedoumici oko karijere.
Dakle, vratimo se, nakon što sam, potencijalnim poslodavcima, napisala nekoliko riječi o sebi, temeljnoj temi posta:
Smatram kako djeca trebaju roditelje. Prisutne roditelje.
Pogotovo malena i ona u pubertetu.
Da se podsjetimo: Starija ima tri i pol godine, a Mlađa šesnaest mjeseci.
Starija ide u vrtić, a Mlađu ja čuvam.
Mlađa, i dalje, loše spava, po noći.
Buđenje, u prosjeku, svaka dva sata, po potrebi i češće.
Da, još uvijek dojim.
No, to nije tema, ovog, posta makar i umor može rezultirati slabom koncentracijom na poslu.
Zanima me može li, majka, imati karijeru i biti dobra majka.
Nekako me vuče na «ne» odgovor.
Managersko, direktorsko mjesto, je zahtjevno. Djeca još zahtjevnija.
Možda ako, odgoj, djece prepusti drugima.
Ja to ne želim.
Želim biti prisutna u njihovim životima.
Ne želim da budu više povezana s bakama, didama, prijateljima, ulicom…Zbog moje karijere.
Istraživanja su pokazala da je za psihički razvoj djece i emocionalnu stabilnost bitnije je li majka zadovoljna žena od podatka je li zaposlena ili nije.
Ja bih bila nesretnija (jer, i sada, ne skačem, baš od sreće) da sam zaposlena i da ne viđam svoju djecu, da mi je posao na prvom mjestu, da me posao vuče, kao krpu, simo-tamo…da me «žmika» pa da ne mogu uživati s obitelji.
Moj problem je što, kada se dajem, dajem se potpuno.
Ne želim fušariti na poslu, a ne želim niti biti part time mama
Poslovi s osmerosatnim radnim vremenom izumiru.
Možda fleksibilno radno vrijeme?
Izumire i obitelj.
Tradicionalna obitelj kakvoj sam sklonija nego ovoj «modernoj» kada se svi članovi jedva viđaju i vikendom.
Malo jesam isfrustrirana što, u meni, leži mrtvi kapital. Mislim kako bih mogla, puno, dati na, nekom poslu. Kako bih mogla, još, puno učiti.
Guštam u učenju.
Na listi «to do» mi je i postdiploski.
Sve se tješim kao sam mlada i ima vremena.
S druge strane, čula sam se sa svojom prijateljicom, koja je maksimalno predana poslu, nekada je i uživala u tome što radi, sada radi, eto jer radi…Iscrpila se. Burn out.
Ona mi je rekla: «Znaš, radije bih da sam iscrpljena zbog dječjeg plača i buđenja po noći nego zbog posla. Nitko, na poslu, te neće iskreno voljeti, cijeniti, i niti jednom uspjehu se ti nećeš iskreno veseliti kao djetetu. Pusti priče, stara, obavljaš najvažniji posao na svijetu. Zavidim ti.».
Nažalost, cura je imala dva spontana i rade, dugo, na bebi. Stres, na poslu, ne pomaže toj kreaciji.
Priznajem, ja sam, malčice, zavidna na njezinoj karijeri, ali, ruku na srce, ne bih se mijenjala s njom.