utorak, 25.05.2010.
Oko se gnijezdi
Niknula mladica
prostora treba
dok joj vršak sunce mije
ono nevidljivo
napreduje u tami
prodire u zemlju
crpi snagu za cvjetove
plodove
Njome mi se um smiješi
dok srce tumači
i njegov rast
kad je premalo mjesta
za novo oko
koje se u njemu gnijezdi
pa bolne otiske ostavlja
šireći se
Grijat će me jednom
poput ljeta
iako sad zimuje
izmjenjujući udah izdah
naprežući kožu mišice
proljećem oblikovano
urodilo jesen
Ljiljana Katić, 25.5.2010.
- 18:34 -
