Zagrljaj neba

https://blog.dnevnik.hr/ljiljana-katic

petak, 27.01.2012.

Odahnuti

Šum vjetra
na koži lišća
Sjaj sunca
u oku neba
Titraj cvijeta
u miru vrta
Šum kapi
na bori tla
Pjev cvrčka
na grani slobode
Osmijeh čovjeka
u punini vremena
Ljepota tišine
prije dolaska
Blagoslov ljubavi
u svakom trenutku
Nježnost opuštenosti
sigurne luke

Ljiljana Katić, Posedarje, 18.7.2003.

- 15:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2012.

Nježnost dodira

Nježnost Tvoga dodira
poput blagosti jutarnje zrake
dotakla se mojih očiju
i darovala im plavetnilo slobode

Zjenice uprte u nebo
pružaju Ti svoje čežnje
i donose svoju tamu
da je preobraziš u svjetlo

Nisam otvorila usta
to kucaji su mojeg srca
što Tvojom prisutnošću odjekuju
na valima sigurne blizine

Ljiljana Katić, 23.7.1996.

- 18:29 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2012.

Novim rađanjem

Novim rađanjem bih
već od prvog trena
Tebi dolazila

Prvi udisaj
bio bi dah Tvoj

Prva zraka svjetla
sunca Tvoje ljubavi
zjenice bi bojala

Prvi glas
Tebe bi zvao
i Tobom govorio

Prvi dodir
Tebe bi dodirivao
i Tobom odjeven
drugima Te nosio

U Tebe uronjena
crpila bih
s nepresušnog izvora
vječni život

Tvoje dobro
poput raspjevane buktinje
palilo bi od moje svijeće
sve spremene fitilje
i osvjetljavalo puteve
do neba

Ljiljana Katić, Zagreb, 2004.

- 18:29 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.01.2012.

Odabir

Podigneš me
jednom riječi
tonom
snagom

Letjeti mogu
i protiv vjetra
dok krilima
nalete primam

Zaboravi i vrijeme
i mjesto
tek put
do Tebe odabirem

Ljiljana Katić, 21.1.2012.

- 18:13 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2012.

Nova ja

Dolasci Tvoji navirući
utiskuju u moje srce
tragove nježnosti
dodiruju zjene
i pale

Poput ponovnog udisaja
propupale zore
podižem lice
i dopuštam valovima
da peru

Tiho zažubore riječi
sramežljivo se privijajuć
uhu
Rođena sam nova

Ljiljana Katić, Lovran, 11.8.1996.

- 13:06 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2012.

Nestaje moje i rađa se Tvoje

Tišina iščekivanja
kaplje poput meda
roseći suhoću boli
dok nestaje moje
i rađa se Tvoje

Rastvaranje kapaka
ljepoti predjela
od Tebe odsnivane
za vatru jave u gudima

Utisnute stope
povedoše svojom sigurnošću
moje tmaste oblake
u sjaj bjeline Očeve

Žubor glasova
dubinama visine dotiče
i zagljajem brani nježnost
darovanog postojanja

Ljiljana Katić, 3.11.1996.

- 11:15 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2012.

Neprestano zahvaljujem

Sloboda
u onome što jesam
i mir

S Tobom se susretati
i ovom svijetu
nuditi radost
pununa je dobra
već ovdje

Veliko i ispunjeno srce
brani sve bisere u sebi
ne ostavljajući ništa
za sebe neotkopano

Posljednja kockica mozaika
potrebna mi je za cjelinu
za sliku Tebe u meni
ovom svijetu

Ljiljana Katić, 15.9.2000.

- 15:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2012.

Rastočiti

Rastočiti zrake
što se u oku sakriše
pramenovima slika
okusima putnog praha

Rastočiti misli
na osjećaje i djela
nijansama toplih boja
tonovima snažnog temeljca

Rastočiti sebe
u druge
i prepoznati se
u svakome od njih

Dok se rijeka rastače
upijam njenu čežnju
za životom

Ljiljana Katić, 11.1.2012.

- 11:13 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2012.

Slunj

U zjenica oblikovan
obraz zemlje izmjenjuje
lice suncem obasjano
oblacima osjenčano
tiho
a tako prisutno
u svakom trenutku
tako cjelovito
u svakom dahu
tako svoje

Vjetrom osvježeno
dok travke miluje
oblikujući dan nebom
svijetao
okrepljujući
životvoran

Novi korak
nova slika
misao
ja

Ljiljana Katić, 10.1.2012.

- 15:44 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 10.01.2012.

Nema mi veće ljubavi

Nema mi veće ljubavi
od one koja dopušta
da budem što jesam

Po njoj iskreno srce kuca
puno u svakom trenutku
kad god dolazim
na izvor žive vode
i prepoznajem tragove
Tvoje brižnosti

Tebi dajem
svako svoje da
jer sama ga
ostvariti ne znam
a niti mogu

Dok mi posude prazne donosiš
Ti u meni punina postani
koja će ih puniti
upravo onim što trebaju

Ljiljana Katić, 27.9.2000.

- 15:51 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.01.2012.

Nebo je znak

Zar znak s neba tražite
kad je nebo samo znak
dok se iz dna Tvoje duše izvija
uzdah zbog tuđeg odbijanja

Nerazumijevanje
neshvaćanje
tvrdo srce nije
plodna zemlja za Riječ
i oči uzaludne
kad se njima ne vidi
i uši kojima se ne čuje

Nema drugog znaka
do neba sama
a do njega se stiže
penjući se do vrha
od kojeg pucaju vidici

I kad noge onemoćaju
i ruke otkažu poslušnost
krila nebeska nam se daruju
da do samog neba stignemo


Ljiljana Katić, Posedarje, 19.7.2005.

- 09:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #