Kako mi je mozak već u sorbulu odlučila sam vas prošetati sjenovitim zakucima moga grada. A i na ekranu svako malo izlete upozorenja, virus taj, virus onaj. Komp postaje jogunast i nisam sigurna kad ćemo se ponovno sastati. Komp i ja. Ova nova tehnika to je stvarno tajna sa sedam velova
I tako ovo je na slici
ona palma, jedna od tri, na (polu)otoku sreće!
Samo vi uzdišite, nije to ni izdaleka tako romantično kako vi zamišljate. To vam je kao da, strastvenog ribiča posjednete na obalu jezera, uvežete ga kao salamu, i demonstrirate najbolji štap za pecanje na svijetu!
Ovdje smo već tako blizu najboljem sladoledu u gradu da je ovo mjesto postalo opasno po život! Ne zna se koja brže leti, sapliće se, i nanovo uzima pravac, none ili Tajfunić ili Malavelika
Naglo nam je pao šećer, moramo hitro nadoknaditi!
Korak za korakom, stigosmo do mjesta gdje se muški dio čerge nateže s balunom. Dida, tata i ujo malom Tiću pokazuju kako se to zapravo radi!
Jel' da!
Ovdje se Tić naglo preobrazio u Poletarca.
Tome su kumovale i tri gradske mačke čija je ovo loga za vrućih ljetnih dana.
Tako sporo sve ide da sam uspjela dočekati i naoblačenje, aaaaaaa... svjež povjetarac...
Pohiti, požuri, otvori prozore, otvori vrata, možda kapne koja kaplja zlatna?!
Riplyjeva kronika: Ni kapi kiše al zato fotić uživa:)))
