Ljeljin izvor

Danas smo imali sastanak, radni. Jako sam neraspoložena. Već preko godinu dana.
Šefica čita odlomke dopisa iz metropole. Sve nejasno, a ona nema pojma, pa je sve još gore. Ukratko, kupljen je novi program za obradu podataka. Zadnji put moderniziran 80tih godina. Svi znamo što to znači 2007. U međuvremenu (a nije da se nije znalo da će) tvrtku koja nam je prodala ovaj program kupila je deset puta jača firma, svjetski as. Koja ima deset puta bolji program za obradu iste vrste podataka i baza. Dokle god nađu dovoljno malih crnaca i hrvata (znam pravopis ali baš nismo zaslužili veliko slovo) koje mogu uvjeriti da im plate taj zastarjeli program, ostaju na platnoj listi. Veliki Boss neće im platiti nikakva poboljšanja istog, jer neće, naravno, konkurenciju vlastitom proizvodu. Prva neuspjela prodaja, i good by Joe. I mali crnci iz metropole pojagmiše se za programom.
Slušala sam europske stručnjake koji su padali u očaj što se moja zemlja odriče vlastitog proizvoda a ne razvija ga. Manje bi koštalo da je država otkupila autorska prava i dalje razvijala program! Ako i nije imao izglednu budućnost, ali je na tržištu imao, ne odličnu zamjenu, već pravu stvar. Čak nekoliko pravih stvari!
Izvještaćeno naricanje Joeovog zastupnika da će naša profesija nestati s lica zemlje!?! ako ne kupimo baš njegov proizvod pokupilo je skorojeviće i «stručnjake». I svi su uredno nasjeli. Ili nisu?!
Milijuni za shit. A koliko će se još milijuna ushitat za nabavku nove opreme, obučavanje ljudi…