Ljeljin izvor

Događa li se vama da pročitavši nečiji tekst, umjesto komentara napišete post. E, ja nisam odoljela por(z)ivu! Ima tu više razloga: odbijanje memea, preziranje komentara, čak i tvrdnji da se blog piše samo i jedino, zbog, i za sebe! Relativno sam nova u bloganju ali su me zapanjile poneke žestoke reakcije. Blogosfera je javna sfera, bez obzira što je čini grupa anonimnih i "anonimnih" osoba blogera/ica. Pristali smo izložiti vlastite misli, osjećaje i stanja javnosti. E da, javnosti ma kako ograničena bila, opsegom. Što sam ono htjela reći, napisati. Hmmm, kao svaka javna osoba tako smo i mi onoga časa kad smo otvorili blog i napisali prvu riječ, pristali na inspekciju javnosti. I reakciju! To nam je zajedničko s pjevačima, glumcima i bložemesačuvaj s političarima:)))
Inače, možete pisati blog i postove i bez interneta, u vlastitom kompjutoru i pod šifrom tako da vam nitko, ni ukućani, ne može pročitati misli! Ako ste dosljedni sami sebi i poimanju vlastite intime. Za koju tvrdite da je vaša i samo vaša, i ničija više iako je na blogu.
Mi svi ostali smo mali egzibicionisti i voajeri u jednoj osobi:))) Ne, ne mislim ništa zločesto, ali da volimo ćiriti u tuđe svjetove/blogove i da volimo da ćire u naše, nedodirljiva je istina.
Nove zajednice, nove uzance. Kako je i red i način.

Začudilo me je oholo opiranje memeima. Nisu to neke stvari koje nas razgolićuju više nego što inače ogoljujemo sebe postovima, a pogotovo komentarima. Ako vam se baš ne mili pristojno odbijte i navedite razlog zbog čega to činite. Ako prezirete ovaj začin u bloganju, morate se zamisliti zašto uopće pišete blog i čitate druge blogere! Jer to implicira prezir prema svemu ostalome i svima drugima na blogosferi. Ne, nemojte odmah zagrajati da tomu nije tako. Ali jest! Bit i posta i komentara i memea jest ista: moja/vaša osobnost. Tu sam, vidi te me, pročitajte (počujte) me!!! Ne osporavam vam pravo na prezir, no što radite među nama prezrenima! Hranite se?

Želite komentirati samo natprosječne komentare?!
Za to se ide u Mensu pa uživaš u ekskluzivi do mile volje:)

Potaklo me to na razmišljanje zašto ja komentiram, kako to činim, zapravo čitam li vas kako zaslužujete i na postovima i u komentraima?
Činjenica je da mi ovaj "dnevnik" ne držimo ispod madraca. Javan je i naša su crijevca izložena pogledu javnosti. Izložili smo ih dobrovoljno i time potpisali da podliježu javnom rastezanju i prosudbama svih ostalih blogera kao i slučajnih namjernika. Koje zavise o karakteru, namjerama i ciljevima komentatora. I filmovima u kojima su oni glavni glumci:)))
Ima i blog - paparazza.

Čini mi se da se ovdje radi o osnovnom međusobnom poštovanju. I poštovanju prema različitosti drugoga! Priznanju mogućnosti da se bude drugačiji. Cijela se civilizacija temelji na toj činjenici. Nevažno je što se ne vidimo licem u lice, jer tekst naspram teksta govore o autoru. Njegovu/njezinu svjetonazoru, činjenicama iz njihova života. Otvoreno ili uvijeno. Reakcijama na stresne situacije, pobudama za djelovanjem. Interakcijama sa živima kao i sa "virtualnim" osobama. "Virtualnim" u navodnicima jer mi nismo izmišljene i u fizičkom svijetu nepostojeće osobe. Ta nas fizika ograničava u pozitivnom smislu: da se ne možemo odmetnuti od samih sebe. Ostati vjeran sebi i ne nauditi drugome pravo je umijeće. Uvijek i svugdje! I teže je to ostvariti u blogosvijet obliku.
Jer kad razgovaramo, služimo se i rukama, i očima, i cijelim tijelom, i intonacijom glasa koji čine 90% komunikacije. Tako je lako postati i ostati nerazumljiv sugovornik bez toga. Riječi i misli iza njih čine onaj ostatak postotka! U bloganju služimo se pomoćnim sredstvom koje je pronađeno tek prije nekih pišljivih 6000 godina. Pismom. I medijem koji je izmišljen prije nekih još pišljivijih 60 godina! Kompjuterom. Stoga je nužna, unaprijed, određena doza uviđavnosti. I blagonaklonosti! Uspostavlja se nova vrsta komunikacije! Nema imena za prijateljstvo i njegove nijanse u blogosferi. To je sasvim novi oblik odnosa. Prijateljskih. Napasnike isključujemo, mi ili urednici. Pa je prema tome ovo sve zona pozitivnih vibracija.
Uglavnom, ako nisi u depri ili gladan:)))

Među vama pronašla sam nekoliko posebno dragih osoba. Trudim se pročitati s razumjevanjem ono što napišete. Da ne bih dobila jedinicu iz zalaganja! Iako se s vama ne slažem uvijek, uvijek ću navratiti do vas i najčešće ostaviti makar pozdrav. Druge posjećujem povremeno, ponekad i zaboravim nekog od vas pa vas ponovno otkrijem. Rijetko idem na blogove, čiji tekstovi su mi strani. Ne ćutim se doma s takvima pa ih nikada ne komentiram.
Priznajem da ne odgovaram uvijek na vaše komentare. Iako ih doživljavam kao razgovor u većem ili manjem društvu. Zna se da u takvim prilikama uvijek postoji makar jedan šutljivac u kantunu, šaljivac u drugome a i zajedljivac u trećemu. Ponekad se društvo razbije na grupice pa razvija podteme, a svi se skupa rado hihoćemo. I tješimo ako je grdo , i razveseljavamo ako je tužno , uljepšavamo ako je ružno .

Hvala vam.