Ljeljin izvor

Bio jednom jedan džep i nije bio baš sasvim običan. Družio se svakodnevno s Ljeljom i s njezinim ukućanima. Sve je bilo dobro osim odlaska u butigu. Malu ili veliku svejedno! Onda bi naglo smršavio čekajući slijedeći plimni val na čudnom mjestu koji je Ljelja zvala bankom. A mjesec upravo raste i bliži se potrošačka groznica.
Krajnje je vrijeme da se novci nekako skrase u mom novčaniku, pomislih potajice, da ne bi tko čuo moje namjere i zaskočio moje herojske napore.
Hmmm, moj džep i ja moramo nekako prokljuviti što se kuha u glavama trgovaca, lukavaca! Razvili su posebnu taktiku i startegiju s namjerom da mi, hej meni, zavrte glavom. Navlače me na šetnju kroz zemlju čudesa, a ne zovem se Alice, niti zec išta zna!
Odmah nakon ulaza vreba zamka s posuđem od inoksa, teflona, emajla, porculana, stakla... Sve tečice i svi tanjuri zovu i namiguju: Bez nas nisi besprijekorna domaćica.
Darovni odjel ne možeš preskočiti i da hoćeš. Razno- raznim skupljačima prašine samo češ ti usrećiti svoje bližnje.
Odjel kozmetike vrišti na sav glas: Bit ćeš uvijek njegovana i dotjerana za samo pet minuta, kao svaka retuširana žena.
Police s dječjim igračkama s inkvizicijskim pitanjem: Kad si zadnji put obradovala svoje dijete. Tako davno? Kakva nemarna mama!
Slijedi jato fitnes aparata koji samo što ne progovore: Garantiramo biti ćeš svježa, mlada i elastična za 30 dana i u stotoj. San svakog, oženjenog i neoženjenog muškarca. Čak i svog muža!
Odjel rudimentarnog namještaja s komadima bez kojih nikad ne bih padala i teturala po stanu. Što me promovira u danskog dizajnera doma svoga.
Brda sanduka s vinima, sokovima i vodama. Vodama mineralnim, gaziranim i izvorskim još od Noina potopa. Imenujemo te, žubore vode, čuvaricom zdravlja tvoje obitelji.
Drugi odjeli razbacani kao šarene konfete sa svakakvim, nasušno potrebnim stvarima. Samo još nisam otkrila koliko ih trebam! Zato su tu stričeki trgovci da me osvijeste!
Dug je put do one čuuuvene prehrambene košarice. Staza sa preponama, dvostrukim, trostrukim i višetrukim. Posustajem, dah mi se krati, noge drhture. Cilj je još daleko. Košarice moja nasušna, gdje si? Meso, mlijeko, kruh, povrće, voće za četveročlanu obitelj. Iz košare viri i jedna pasta za zube a sapun je propao negdje na dno, zato ga ne vidite. Jedna izubijana kutija s rižom i promočena vrečica s brašnom. Hrvatski standard?! Bez tjestenine u košarici. Mijesiti tijesto, mijesiti, ako misliš da te smatramo savršenom domaćicom, zavodljivom ženom i primjernom suprugom. I kupi odmah stroj za pravljenje istog sa susjedne police.
Zatim su, lukavci, sve skupe proizvode nađiđali u visinu očiju da onako obnevidjela od umora zgrabim prvo što mi dođe na oko i pod ruku. Tako i igračke na dohvat dječjih ručica, nek se djeca poigraju da provjere, da li je baš ta, ona jedna igračka koja im nedostaje. Veseli se i grabi. Jer taj, da baš taj proizvod koji gledaš, jest najčešće kupovani proizvod u zadnjih sedam dana. Ne smiješ zaostati za drugima! Sve tako nevjerojatno jeftino. Prava je šteta da ne iskoristiš priliku. Ovakva se pruža samo jednom u životu, svaki dan. Obvezni mirisi kave, pizze i svježe pečenog kruha lelujaju između polica, onako, malčice, da se provuče do mozga i pobudi centre za glad i žeđ.

A nije ni Ljelja veslo sisala. Dok su se trgovci oboružavali raznim tehnikama zavođenja i podvođenja njenog novčanika, ona je iskoristila blagodati permanentnog obrazovanja i prednosti učenja uz rad .
Evo deset pravila kako razbistriti glavu i disciplinirati džep:

1. Uvijek napravi popis za kupnju
2. Uvijek kupuj sita i napita
3. Uvijek idi u nabavku odmorena, ako ne i naspavana
4. Uvijek održavaj tonus mišića provjeravanjem polica iznad i ispod očnog živca
5. Uvijek se unaprijed dogovori s unukom za mito što ti pravi društvo na tako mrskom mjestu,
ako je već vodiš sobom
6. Uvijek nosi samo određenu količinu gotovine
7. Uvijek odredi možebitna minimalna odstupanja
8. Uvijek predvidi rutu i brzinu kretanja kroz minska polja centra
9. Uvijek preskoči degustacije, pokuse i zanimljiva objašnjenja o novim, nenadmašnim
proizvodima bez kojih ti nema života
10. Nikada, ama baš nikada, ne zaboravi prethodnih devet pravila ... a ni naočale da ih možeš opetovano pročitati!

Slika prva:

Odem do pulta s mliječnim proizvodima
Prodavačica: Izvolite?
Ja: Molim vas dva bioaktiva, jedan jogurt ..
Prodavačica, prekida me, i pita: Mali ili veliki?
Ja: ???
Prodavačica nestrplljivo: Veliki ili mali?
Ja: Standardni!
Prodavačica: Nemamo to, samo veliki ili mali!
Ja: Mali! Sve vam malo bilo (ispod glasa)!
( Ubilo vas malo i veliko, sebi u bradu. Jezik naš svagdašnji, maternji, kaže da je nešto veliko ili malo u odnosu na nešto drugo. To je ili uobičajena veličina/zapremnina ili dogovorena konvencija! )

Malo poslije slika druga

Smijucka se Zlatni i kao utješnu nagradu za izdržani teror odvede me u bolji kafić.
Konobar: Što ćete?
(Kaže se izvolite, Neandertalac )
Ja: Macchiato.
Konobar: Mali ili veliki?
Ja: Macchiato (???)
Konobar: Mali?
Ja, tvrdoglavo: Macchiato!
Konobar: Da, ali veliki ili mali?
Zlatni (ubacuje se sa smiješkom): Ja ću veliki macchiato!
Konobar: Onda jedan veliki i jedan mali macchiato?
Ja (iznemoglo): Da.
( Veliko vas zadavilo , od malog se zagrcnuli !)
Bogovi su nam podarili: 1. tursku kavu 2. espresso 3. macchiato 4. cappuccio 5. capuccino ! Turska može biti slabija ili jača. Espresso može biti espresso ili dugi espresso - hoće reč slabiji - s više vode ili manje kave kako izvolite razumjeti. Macchiato je espresso s tri kapi mlijeka. Cappuccio je espresso s mliječnom pjenom. Capuccino je dupli capuccio, a u zadnje vrijeme dodaju mu se kakao prah, čokoladne mrvice ili strugotine čokolade u otmjenijim lokalima, smrvljeni amareti ...
Sve ostalo vas varaju dodanom vodom za 2 do 5 kuna

Ponedjeljak
Iza oštre okuke, na sred kolnika tetura spodoba u crnome. Nije spodoba, već baba u fuštanu na sred ceste. Oklijeva i ne zna na koju bi stranu. U ruci vrećica i takujin. Malo gleda gore u zrak, malo, s čežnjom, na drugu stranu ceste. S balkona stambene zgrade neka se mješina dere, maše rukama i prijeteći poskakuje. Što puštaš staricu, nenaviklu na grad, na najbržu cestu u gradu?
Kidam na lijevo, živa baka i ja!
Utorak
Iznebuha, iz pokrajnjeg dvorišta, zadnji kraj automobila raketnom brzinom juri u susret mojoj lijevoj, srčanoj, predinfarktnoj strani. Igrom slučja naciljano auto vozi žena i kvari mu rezultat. Kao i obično.
Kidam nadesno, živi mi, auti i pješak na desnom pločniku!
Srijeda
Mulac pretrčava cestu pri crvenom svjetlu. Njegovom, meni je puno zeleno. Duboko uvjeren kad on ne vidi automobile da ih ni nema. Slijedeći put moram stati i namoliti ga da me nauči triku. Kako li se taj ponaša kad vozi?
Kidam nalijevo, živ on, a i mi.
Četvrtak
Crni beemve se prestrojava nekoliko puta. Lijeva, desna, lijeva, desna, lijeva, krajnje lijeva traka sve bez žmigavca. Vozač u srednjoj traci koči i pokazuje mu bosanski grb.
Kidam nadesno, živi mi, a i pokazivač lakta.
Petak
Raka mu i kosmeja, što je ono? Istetura lik između dva parkirana auta s nogom u gipsu i na dvije štake! Nije na pješačkome. Ali zato jest na najprometnijem dijelu rive, i u vremenskoj špici!
Kidam nalijevo, živa ja, Zlatni, a bogme i štake sa spodobom!
Subota
Zaustavljena kolona auta radi jednog mučnog parkiranja. Čovac metar i žilet u terencu 6x2m nalijeće na auto ispred. Mobitel mu izletio iz ruke i u veličanstevnom luku prizemljio na pločnik. Nekoliko je prolaznika zakrenulo vratom prateći mu putanju. Kasni i na posao! Očekuje da će se ostali auti razbježati nakon prvog treska i prve psovke!
Nisu, a nisu ni njemu dali da uteče.
Ne, ne kidam ni nalijevo ni nadesno. Moram, pod hitno, najhitnije, iznaći novu putanju kidanja barem u treću, ako već ne u četvrtu dimenziju.
Nedjelja
Veselje! Bez obijesnih pješaka. Sreća! Bez pustopašnih vozača. Zadovoljstvo! Bez ludih auta. Blaženstvo! Preživjeli smo još jedan tjedan!

Ovaj debeli vikend Zlatni i ja iskoritili smo da uhvatimo korak jedan s drugim. Švrljajući tamo, amo stigosmo do nečega što je bilo zamišljeno kao robna kuća. O, moja selendro! To vam sliči na veliki švicarki sir sa mnoštvom malih rupa. Isto je tako mirisno ali nije tako ukusno. Naiđemo tako na butigu s elektroničkim aparatima. Ne pitajte što točno mislim time jer sam u vezi s elektronikom funkcionalno nepismena. U svakom slučaju Zlatni me povuče unutra i pokaže reprodukcijske glazbene strojeve (blago nama, čisti hrvtaski jezik) ili kraće, linije aha! i predloži da: "konačno si priušti" (op. cit.) nešto od toga. (U zagradama to glasi: kupi već jednom i prestani (me) gnjaviti!) Odavno želim nešto da mogu poslušati meni dragu glazbu. Kako nemam apsolutni sluh a pomalo mi skleroza zahvća i uši ne trebam neki žestoki aparat ili veličinu kamiona s prikolicom. Nešto malo, lijepa zvuka, pristojne cijene, solidne kvalitete i ugodno oku! Kad već ne mogu imati Bang&Olufsen!
I zapne mi za oko nešto malo, simpatično, pristojne cijene i oku ugodno. Je, jest da izgleda ko jjajin toster treći odozdo! Malo prilagođenih proporcija, sa zvučnicima kao dva srebrna Fabergeova jaja. Kako meni, u najmanju ruku, nedostaje plemenita titula tako i jajima nedostaje sitan vez. Ali što je tu je!
Zatim smo se počastili kavicom, opuštenom ćakulom i lijenim promatranjem prolaznika.
Iznenada me probode Mozart. Ne kuglice nego glazba. Od tada, do nešto preko sata kasnije, nije bilo mira među butigama dok nismo u našoj selendri pronašli jednu kompilaciju s dva CDa. Ne volim kompilacije isto kao što ne volim koncertne recitale. Jednu cijelu rasnu simfoniju, to da! Dijelići raznih kompozicija, kao i zakrpe, bacaju me u očaj!
Za ples s metlom i mokrom krpom dragi mi je poklonio neki živahni rock da mogu držati dobar ritam. I liniju.
Vratili smo se doma dobro raspoloženi. Šetnja nam je prijala.
Nakon večere Zlatni je želio pogledati nogometnu utakmicu. Šibenik vs. Dinamo. To je bio rezultat pregledavanja televizijskih programa. Tražili smo, zapravo, nešto što bismo zajedno gledali a da nije reprizine reprize repriza! Slegoh ramenima i raskopah kutiju s linijom, nađoh dijelove i ispravne kombinacije te sve skupa složih i odložih na policu. I uključih! Sad mi i Xiola viri iz rečenica!
Zavalismo se mazno na kauč. Opet! On gleda utakmicu bez zvuka, ja slušam glazbu zatvorenih očiju. On ne mora slušati glupe komentare, ja ne moram gledati trčkaranje iz jednog kuta ekrana u drugi!
Ponese me glazba u davna vremena i mjesta. Skalini i glazba. Rog i zvuk ćiopa. Berlinska filharmonija s Karajanom na dirigentskom podiju, a iz pozadine brunda motor neke crne mrcine i čeka maestra otvorenih vrata da uskoči. On nikada ne izlazi na bis. Barem ne u Gradu. Samo dobaci palicu u elegantnom luku prvom tko je uhvati i nema ga.
Matačićeva dirigiranja bila su bez pompoznih gesta, s ne manje impresivnim zvukom. I škripanja drvenih klupa u crkvi na najmanji pokret tijela i uzdah duše. I poneki ukradeni pogled između dva takta...
A je Šibenčani igraju ko
Što je sad? prenem se i ugledam ljutito lice Zlatnog. Šibenik gubi 1:0. Ma ne tresi bobicu, otpovrnem, da nismo ovako mala zemlja Šibenik nikad ne bi igrao protiv Dinama! Još se dobro i drži! S tako malom gol razlikom (jesam točno rekla:)))!
Je, imaš pravo, zagunđa Zlatni i uvali se natrag na naslon.
Zatvorim opet oči. Sustignem polako Mozarta. Frula skakuće vrtložnim ritmom kamenim zidinama. Odzvanja od svodova a nad samim središtem Dvora nebo se poigrava zvukom i zvijezdama. Nježni smiješak potkrada se...
Čujem preko uha aha Šibenik : Dinamo 1:1 ahaaa
Vraćam se i tonem u njedra klavira i biserne nizove tonova. Spiralne zamke oboa i violina. I zborska pjesma svečanog veselja. Ne trudim se razaznati riječi. Pratim melodiju i njen odjek u mojim mislima.
GOOOOOOL, Šibenik : Dinamo 2:1 glasno se glasa dragi.
Naglo opet otvorim oči, pogledam na ekran kad tamo mladić, vitak, među dva plava dresa koji se naguravaju, šutne loptu i elegantnom putanjom smjesti je u mrežu.
I tako nekoliko puta. Što 2:1, više je, više, vidi, maaa neee to je samo ponavljanje snimke, glavice nepotkovana! Smije se on.
Putanja je bila blagog luka, bez oklijevanja i vrludanja lopte. I male stvari mogu biti lijepe, samo ljepotu treba vidjeti.
Taj rezultat je ostao do kraja 2:1 Šibenik i Dinamo 2:1!
Rekvijem smo odslušali zatvorenih očiju, zagrljeni.