Ovaj debeli vikend Zlatni i ja iskoritili smo da uhvatimo korak jedan s drugim. Švrljajući tamo, amo stigosmo do nečega što je bilo zamišljeno kao robna kuća. O, moja selendro! To vam sliči na veliki švicarki sir sa mnoštvom malih rupa. Isto je tako mirisno ali nije tako ukusno. Naiđemo tako na butigu s elektroničkim aparatima. Ne pitajte što točno mislim time jer sam u vezi s elektronikom funkcionalno nepismena. U svakom slučaju Zlatni me povuče unutra i pokaže reprodukcijske glazbene strojeve (blago nama, čisti hrvtaski jezik) ili kraće, linije aha! i predloži da: "konačno si priušti" (op. cit.) nešto od toga. (U zagradama to glasi: kupi već jednom i prestani (me) gnjaviti!) Odavno želim nešto da mogu poslušati meni dragu glazbu. Kako nemam apsolutni sluh a pomalo mi skleroza zahvća i uši ne trebam neki žestoki aparat ili veličinu kamiona s prikolicom. Nešto malo, lijepa zvuka, pristojne cijene, solidne kvalitete i ugodno oku! Kad već ne mogu imati Bang&Olufsen!
I zapne mi za oko nešto malo, simpatično, pristojne cijene i oku ugodno. Je, jest da izgleda ko jjajin toster treći odozdo! Malo prilagođenih proporcija, sa zvučnicima kao dva srebrna Fabergeova jaja. Kako meni, u najmanju ruku, nedostaje plemenita titula tako i jajima nedostaje sitan vez. Ali što je tu je!
Zatim smo se počastili kavicom, opuštenom ćakulom i lijenim promatranjem prolaznika.
Iznenada me probode Mozart. Ne kuglice nego glazba. Od tada, do nešto preko sata kasnije, nije bilo mira među butigama dok nismo u našoj selendri pronašli jednu kompilaciju s dva CDa. Ne volim kompilacije isto kao što ne volim koncertne recitale. Jednu cijelu rasnu simfoniju, to da! Dijelići raznih kompozicija, kao i zakrpe, bacaju me u očaj!
Za ples s metlom i mokrom krpom dragi mi je poklonio neki živahni rock da mogu držati dobar ritam. I liniju.
Vratili smo se doma dobro raspoloženi. Šetnja nam je prijala.
Nakon večere Zlatni je želio pogledati nogometnu utakmicu. Šibenik vs. Dinamo. To je bio rezultat pregledavanja televizijskih programa. Tražili smo, zapravo, nešto što bismo zajedno gledali a da nije reprizine reprize repriza! Slegoh ramenima i raskopah kutiju s linijom, nađoh dijelove i ispravne kombinacije te sve skupa složih i odložih na policu. I uključih! Sad mi i Xiola viri iz rečenica!
Zavalismo se mazno na kauč. Opet! On gleda utakmicu bez zvuka, ja slušam glazbu zatvorenih očiju. On ne mora slušati glupe komentare, ja ne moram gledati trčkaranje iz jednog kuta ekrana u drugi!
Ponese me glazba u davna vremena i mjesta. Skalini i glazba. Rog i zvuk ćiopa. Berlinska filharmonija s Karajanom na dirigentskom podiju, a iz pozadine brunda motor neke crne mrcine i čeka maestra otvorenih vrata da uskoči. On nikada ne izlazi na bis. Barem ne u Gradu. Samo dobaci palicu u elegantnom luku prvom tko je uhvati i nema ga.
Matačićeva dirigiranja bila su bez pompoznih gesta, s ne manje impresivnim zvukom. I škripanja drvenih klupa u crkvi na najmanji pokret tijela i uzdah duše. I poneki ukradeni pogled između dva takta...
A je Šibenčani igraju ko
Što je sad? prenem se i ugledam ljutito lice Zlatnog. Šibenik gubi 1:0. Ma ne tresi bobicu, otpovrnem, da nismo ovako mala zemlja Šibenik nikad ne bi igrao protiv Dinama! Još se dobro i drži! S tako malom gol razlikom (jesam točno rekla:)))!
Je, imaš pravo, zagunđa Zlatni i uvali se natrag na naslon.
Zatvorim opet oči. Sustignem polako Mozarta. Frula skakuće vrtložnim ritmom kamenim zidinama. Odzvanja od svodova a nad samim središtem Dvora nebo se poigrava zvukom i zvijezdama. Nježni smiješak potkrada se...
Čujem preko uha aha Šibenik : Dinamo 1:1 ahaaa
Vraćam se i tonem u njedra klavira i biserne nizove tonova. Spiralne zamke oboa i violina. I zborska pjesma svečanog veselja. Ne trudim se razaznati riječi. Pratim melodiju i njen odjek u mojim mislima.
GOOOOOOL, Šibenik : Dinamo 2:1 glasno se glasa dragi.
Naglo opet otvorim oči, pogledam na ekran kad tamo mladić, vitak, među dva plava dresa koji se naguravaju, šutne loptu i elegantnom putanjom smjesti je u mrežu.
I tako nekoliko puta. Što 2:1, više je, više, vidi, maaa neee to je samo ponavljanje snimke, glavice nepotkovana! Smije se on.
Putanja je bila blagog luka, bez oklijevanja i vrludanja lopte. I male stvari mogu biti lijepe, samo ljepotu treba vidjeti.
Taj rezultat je ostao do kraja 2:1 Šibenik i Dinamo 2:1!
Rekvijem smo odslušali zatvorenih očiju, zagrljeni.
Post je objavljen 05.11.2006. u 07:35 sati.