Prava sreća leži u stalnom osobnom rastu – u osjećaju da se krećemo, učimo, sazrijevamo i pomičemo vlastite granice.
Kada rastemo i izazovi dobivaju smisao jer osjećamo da nas vode prema naprijed.
S druge strane, unutarnja praznina ili emocionalna tromost često ne proizlaze iz vanjskih okolnosti, nego iz stagniranja, osjećaja da stojimo na mjestu, da se vrtimo u krug i da se ništa u nama ne mijenja.
Čovjek nije stvoren za mirovanje; kad rast stane, energija blijedi, a s njom i radost.
Samo kada rastemo i pomičemo vlastite granice, život dobiva smisao, a radost ostaje stalno prisutna.
Poštuj ako želiš da te poštuju i voli ako želiš biti voljen.
Nemoj očekivat od ljudi ništa, osloni se na sebe i budi sretan svojim izborima.
Iznad svega, više od hrane koju uzimaš, vodi računa kojeg vuka u sebi duhovno, čime, koliko često i na koji način hraniš, jer onaj kojeg hraniš u sebi , kroz svaki tvoj udisaj i izdisaj, oblikovat će tvoj identitet, karakter, život i , na kraju , tvoju sudbinu, dajući odgovor na vječno pitanje:
Jesi li sretan i koliko ?
Kenan Crnkić " Pazi kojeg vuka hraniš" , str. 109.
Znanstvena je činjenica da mnogi ljudi razmišljaju na način koji je dovoljan za svakodnevni život, ali ne i za duboku analizu ili nova pitanja.
To konkretno znači da funkcioniraju na poslu, obiteljima, društvenim pravilima te rješavanju praktičnih problema potrebnih za svakodnevno funkcioniranje.
Duboka analiza te originalno i kritičko mišljenje zahtijevaju strpljenje, unutarnji napor i spremnost na preispitivanje uvriježenih mišljenja i uvjerenja.
Razmišljanje nije lagan proces – ono traži energiju, vrijeme i suočavanje s vlastitom nesigurnošću.
Mozak prirodno bira lakši put i zato se češće oslanja na već gotove odgovore nego na vlastite zaključke.
Razmišljanje znači ponekad riskirati da pogriješimo, a to je prirodan dio učenja.
Znači izaći iz poznatih okvira i izložiti se nerazumijevanju ili odbacivanju okoline.
Većina ljudi instinktivno bira sigurnost pripadanja umjesto napora samostalnog mišljenja.
Dodatni je problem što sustavi u kojima živimo rijetko potiču razmišljanje.
Škola, posao i svakodnevni tempo nagrađuju brzinu, prilagodbu i poslušnost, a ne dubinu i sumnju.
Za razmišljanje je potrebna i tišina, a tišina je danas rijetka i mnogima neugodna.
Sve to ne znači da je netko glup ili manje vrijedan.
To znači da društvo funkcionira na prosjeku, jer prosjek donosi stabilnost i predvidljivost.
No promjene, nove ideje i stvarni iskoraci najčešće dolaze od onih koji se usude misliti drugačije.
Takvih je malo, ali njihova hrabrost, ideje i utjecaj često mijenjaju svijet.
Krugovi kontrole - temelj unutarnjeg mira i ravnoteže
Poznavanje krugova kontrole ključno je za mirniji i ispunjeniji život.
Naš krug kontrole čine misli, osjećaji, ponašanja i fiziologija.
Oni su međusobno povezani i nerazdvojivi.
Promjena u jednom dijelu utječe na sve ostale.
Na njih možemo svjesno utjecati i oblikovati ih.
Kada energiju usmjerimo na ono što možemo kontrolirati, postajemo smireniji i zadovoljniji.
Trošenje energije na ono što ne možemo promijeniti vodi frustraciji i tjeskobi.
Osim našeg kruga kontrole, postoji krug djelomičnog utjecaja i krug izvan naše kontrole.
Djelomični krug obuhvaća situacije i ljude na koje možemo djelomično utjecati kroz uvjerenja, stavove, komunikaciju i osobne granice.
Krug izvan kontrole uključuje prošlost, vremenske prilike, tuđa ponašanja i odluke, okolnosti i situacije na koje nemamo nikakav utjecaj. Prihvaćanje tog kruga ključno je za unutarnji mir.
Misli oblikujemo osvještavanjem unutarnjeg dijaloga, preispitivanjem uvjerenja i preusmjeravanjem pažnje.
Ponašanje mijenjamo odlukama, promjenom navika i konkretnim akcijama.
Fiziologiju reguliramo tehnikama disanja i opuštanja, kretanjem i svjesnim odnosom prema tijelu.
Osjećaje ne možemo izravno kontrolirati nego ih možemo oblikovati posredno promjenom misli, ponašanja i fiziologije.
Ljudi koji razumiju krugove kontrole rjeđe se osjećaju žrtvama i lakše razvijaju unutarnju ravnotežu i samopouzdanje.
Svjesno upravljanje sobom ne donosi kontrolu nad svijetom, već mir, slobodu i zadovoljstvo u svakodnevnom životu.
Depresivna stanja – poziv na introspektivnu promjenu
Povremena tuga ili blaga depresivna stanja prirodni su dio ljudskog iskustva.
Ona signaliziraju da nešto u našem životu, ponašanju ili razmišljanju nije u skladu s nama i da je potrebna promjena.
U tim trenucima tijelo usporava, volja slabi, a radost nestaje. To nije kazna. To je signal da zastanemo, oslušnemo sebe i pokušamo razumjeti svoje potrebe i osjećaje.
Potreba za povlačenjem u mir i introspektivnu tišinu pomaže nam osvijestiti što nam ne služi i što je potrebno promijeniti.
Tek kada to jasno sagledamo i počnemo usklađivati svoje ponašanje, stavove i uvjerenja s tim uvidom, prirodno se vraćamo svijetu drugačiji, svjesniji i spremniji živjeti autentičnije.
Blago depresivna stanja nisu znak slabosti nego prilika da zastanemo, pogledamo se iznutra i krenemo prema životu koji bolje odražava tko smo i što bi nam zaista trebalo biti važno.
Marijo, delli bela kumrijo, mori,
sto ti je, Maro, krotko, mori, 'odenje,
sto ti je, Maro, ti'o, mori, zborenje? X2
Da li ti, Maro, tezit stomnite, mori,
ili ti, Maro, tezit, mori, djerdani,
ili ti, Maro, tezit, mori, djerdani?” x2
""Nito mi, ago, tezit stomnite, more,
nito mi, ago, tezit, more, djerdani,
nito mi, ago, tezit, more, djerdani.
Toko mi, ago, tezit merakot, more,
moj merak, ago, mi je, more, daleko,
moj merak, ago, mi je, more, daleko x2
Ovdje ću pisati o onome što osjećam i mojim stavovima prema svijetu koji me okružuje.
Pisati ću i o malim stvarima koje postaju velike ukoliko im se da zaslužena pažnja.
Pisati ću i o ljudima, susretima, mislima i tišinama koje oblikuju moj dan.
Dobrodošli u moj svijet!