Livio D.

Kad me okruži tama, nema smisla ljutiti se, proklinjati je ili uranjati u nju.
Naprotiv – tada je važno pronaći svjetlo. Ili još bolje – postati svjetlo.

Mrak oko mene, trenutne okolnosti, stanje društva – to nije moj film.
To je pozadina, ali ne i moja priča. Moja priča nastaje iznutra.

Svojim mislima kreiram realnost koju želim živjeti.
Ne puštam kolektivni strah ni bijes da me povuku.
Biram usmjeriti pažnju na rješenja, smisao i ono što mogu učiniti sada.

Ono što hranim, raste.
Ako hranim mrak – mrak jača.
Ako hranim svjetlo – svjetlo se širi.

Ja biram svjetlo.
Birati svjetlo znači birati sebe, svoje vrijednosti, svoju svijest.
Kad to učinim, tama gubi moć nad mnom – ona samo podsjeća koliko je svjetlo dragocjeno.

Trudim se svaki dan napraviti barem 7.500 koraka. Kako bih to ostvario, auto parkiram oko petnaest minuta hoda od posla.

Tijekom dnevne pauze obavezno prošećem još barem petnaest minuta, a to ne uključuje hodanje koje napravim na radnom mjestu ili od stana do auta.

U popodnevne sate , nakon posla trudim se hodati barem dvadesetak minuta.

Vikendom također hodam, i to uglavnom duže dionice, jer ga želim iskoristiti za intenzivniji tempo.

Danas, usred radnog tjedna, odradio sam malo više od dva sata hoda, otprilike devet kilometara.

Odličan osjećaj. I da, stvarno sam ponosan na sebe. :)