Novo Otkrice

Probudio me zvuk budilice. Brzo sam je ugasila i pogledom prošla po sobi. Am, Ella i im su još spavale. Neznam kako ih tako užasan zvuk nemože probuditi. Legla sam nazad u krevet i sjetila se jučerašnje večeri i Simona i onaj divan sjaj u njegovim očima. Kako njegov pogled može biti tako poseban, da ga nemogu izbiti iz glave. Nisam više željela o tome razmišljati. Otišla sam u kupaonicu da se osvježim i izbacim to iz glave. Probudila sam Am, Kim i Ellu i, iako uz mnogo gunđanja, sve tri su ustale iz kreveta. Otišle smo na doručak no putem smo se razdvojile. Kim i Ella su otišle do Aarona, Am do Maggie, a ja sam otišla do Lane.
Lana: Jutro! Kako si danas?-upitala je zijevajući
Ja: Ok! Bolje nego jučer.-nasmijala sam se
Pored nas je baš prošao Simon sa još jednim dečkom. Pogledao me, za neke tako beznačajnim, gotovo ispraznim pogledom, no za mene nije bio takav. Vidjela sam mu u očima da je taj pogled bio sve samo ne isprazan ibeznačajan. Nisam smjela tako dugo gledati u njega jer je Lana primijetila.
Lana: Leda, tko je to?-pitala je sa znatiželjom u glasu
Ja: Pa, nitko. Mislim, Simon. Čudno kako ga neznaš. Gryffindor je.-počela sam brzo govoriti i zamuckivati. Tad sam ugledala svoj spas od daljnjih Laninih pitanja koja bi me samo još više dovodila u neugodnu situaciju- Lucasa.
Ja: Idem do Lucasa.- Brzo sam otišla. Čula sam kako još nešto govori iza mene vjerojatno vezano za Simona, ali nisam se htjela okretati da je pitam što je rekla, jer Simon je trenutno bio zadnja osoba o kojoj bi ja trebala razgovarati. Došla sam do Lucasa, na brzinu ga poljubila i povukla u Veliku Dvoranu na doručak. Nisam baš bila gladna, ali sam svejedno pojela tost i pekmez. Nastava je uglavnom prolazila u normali, i bez izgubljenih, ali i dobivenih bodova. Prof. Flitwick nam je dao zadaću, a prof. McGonagall je samo napomenula da bi trebali vježbati preobrazbu jer će nam sad svaki sat biti sve teže pošto se bliže ČAS-ovi. Ja i Lucas smo sjedili u društvenoj u naslonjaču, Dora se zavalila na kauč, a Lana i Haley su sjedile na podu i nešto naveliko raspravljale.
Dora: Dajte malo tiše, ja bi odmarala.-pogledala je Haley i Lanu
Haley: Pa odi u spavaonicu.
Dora: Neću, ovdje mi je ljepše, a i smiruje me ovo pucketanje vatre iz kamina.
Lucas: Onda se nemaš pravo buniti.
Dora: Ti samo šuti i radi to što si i dosad radio, nemoj da Leda čeka.-nasmijala se
Ja: Ja njega mogu čekati, nije mi problem.-uzvratila sam, a Dora je samo preokrenula očima. A zatim nastavila sa svojim poluspavanjem. Lucas se okrenuo prema meni, još jednom me poljubio a zatim snažno zagrlio. Zašto, neznam, ali nisam ni pitala. Uživala sam u njegovom zagrljaju, i nisam se bunila.

* * * * *

Dani su prolazili, svi gotovo isti. Uz poneku promjenu, svađu ili Fredove i Georgove spačke, koje su nam uljepšale dan. Simon me još uvijek «mučio». Nismo puno razgovarali, gotovo uopće, samo smo izmjenjivali poglede, nabijene nekakvim nepoznatim osjećajima, i nekakvom čudnom energijom. Malo tko je to primjećivao, a tako je bilo i bolje. No ja više nisam mogla. Morala sam s nekim razgovarati. Svaki dan me to sve više izjedalo, i svaki dan mi se činilo da nešto više osjećam prema Simonu. Znala sam da se nesmijem zaljubiti, ali kako da ja naređujem svom srcu. Nakon dva tjedna sam pukla, i poslije nastave povukla Mary u stranu.
Ja: Moramo pričati, o nečem važnom, inače ću poludjeti.-rekla sam tiho i brzo
Mary: Naravno, ja ionako neću na večeru pa možemo u spavaonici kad svi odu.
Ja: Ok, doći ću. Hvala ti.
Mary: Ma nema na čemu, znaš da sam uvijek tu.
Do večer smo još imali dva sata, tako da sam to odlučila provesti pišući zadaću u knjižnici sa Haley, Lenom i Keirom. Kad smo završile njih tri su otišle na večeru, a ja sam otišla u društvenu, a zatim i kod Mary u spavaonicu.
Ja: Hy!-rekla sam tiho i sjela na krevet
Mary: Hy! Jesi dobro?-odmah je upitala kad je vidjela da nisam baš puna entuzijazma
Ja: Pa, i ne baš.-pogledala sam u pod «Muči me jedna stvar.»- govorila sam polako, nisam znala kako bi počela, kako da joj objasnim svoje osjećaje i kako da joj objasnim Simona.
Mary: Ma ajde, nemože biti tak strašno.-pokušala me utješiti.
Ja: Mary, samo da te pitam prije nego počnem. Je li ti vjeruješ da je moguće voljeti jednu osobu, i istovremeno biti zaljubljen u drugu.-pogledala sam je u oči. Vidjela sam da joj nije baš jasno.
Mary: Da, vjerujem da je. Ali neznam kakve to veze…-počela je a tad stala.»Nemoj mi reći da si ti… mislim… Lucas…»-nije ni ona znala kako bi počela
Ja: Pa da, vjerojatno, mislim, neznam. I ja sam zbunjena, neznam ni sama što osjećam. Lucasa volim svim svojim srcem, i neznam kako bi bez njega.-i dalje sam je gledala u oči. Sad joj je pogled bio pun suosjećanja.
Mary: A tko je taj drugi dečko?
Ja: Simon, Simon Label. Onaj dan, kad mi je sve krenulo loše, ostala sam u društvenoj, i on je bio tamo. Samo nas dvoje, i njegov pogled. Kao da me začarao. Svaki dan ga viđam po hodnicima, i svaki put mi uputi isti takav pogled. A ja nisam ravnodušna. Nešto me vuče, neznam ni sama što.-govorila sam zbunjena, još uvijek ne vjerujući riječima koje su izlazile iz mojih usta.
Mary: Jaooo, ljube, neznam kako da ti pomognem. To sama moraš odlučiti.
Ja: Znam, zato i ne tražim pomoć, samo nekog tko bi me saslušao, i eventualno mi dao neki savjet. Jer ja sam se izgubila. Neznam ni što Simon osjeća, neznam ni da li uopće išta osjeća. A nemogu ni Lucasa ostaviti, on je uvijek bio tu uz mene.-počela sam plakati, suze su mi tekle niz lice. Sva ova zbunjenost me izbacila iz takta. Nikad nisam mislila da ću zbog takvih stvari zaplakati, ali eto, jesam. Mary me samo zagrlila, i pustila da se isplačem. Nije ništa govorila, samo je bila tu, i to mi je bilo dovoljno. Kad sam se malo smirila, podigla sam pogled.
Ja: Hvala Mary!-rekla sam i zagrlila je
Mary: Uvijek!-nasmijala se. «I nedaj se. Koju god odluku da doneseš, ja ću stat uz tebe bez obzira na sve. Samo budi sigurna da je iz srca.»-još jednom me zagrlila i ja sam otišla. Društvena je još uvijek bila prazna. Sjela sam u naslonjač, i razmišljala, a tad sam, neznam ni sama nakon koliko vremena, i zaspala.

Dan je započeo predivno. Probudila sam se malo prije nego mi je budilica zazvonila. Otišla sam u kupaonicu da se sredim, prije nego Am, Ella i Kim zaposjednu kupaonicu. Godila mi je hladna voda na licu. Obukla sam se i pričekala da se njih tri srede pa da odemo na doručak. Putem sam srela Lucasa, i poljubila ga za dobro jutro. Haley je bila nekako vesela, pa je to podizalo raspoloženje cijelom društvu. Velika Dvorana je bila krcata učenicima, ali se vidjelo na njihovim licima da nisu baš oduševljeni početkom novog polugodišta. Najeli smo se i krenuli na nastavu. No kako mi jutro ne bi i dalje bilo dobro, prvi sat smo odmah imali Napitke. Nadalje, je Snape, neznam kako kad nismo, čuo da ja i Mary pričamo pa svakoj oduzeo po 15 bodova. Iznervirana sam otišla na Preobrazbu, a kako tamo nisam uspijevala preobraziti vjevericu u nekakvu bezveznu vazu, još sam više poludila. Preobrazba mi je bio najbolji predmet, i onda tako zeznem stvar. Ljuto sam marširala po hodniku ne mareći za učenike oko mene.
Dora: Leda, što si ti tak nervozna danas.
Ja: Ma kak neću biti kad mi Snape oduzme 15 bodova, a nisam ni riječi progovorila. Razbila bi mu tu njegovu njušku samo da mi nije profesor.-rekla sam stišćući knjigu u ruci tako snažno da su me prsti zaboljeli
Dora: Ma zajebi tih 15 bodova, znaš da on Gryffindorce stalno ima na piku.
Ja: Da znam, ali stvarno nije bio fer.-sad sam se malo smirila, ali svejedno sam se osjećala kao da bi mogla odalamiti nekog.
Dora: Jednom gad, stalno gad-izgovorila je baš u trenutku kad je Snape prolazi pokraj nas. Zatim smo obje nabacile neke sarkastične osmjehe na lica i pozdravile ga.
Dora: Gad!-promrmljala je kad je prošao pored nas.
Snape: Čuo sam to. I pravit ću se da se to nije odnosilo na mene. Pazite Mist da i vi ne završite bez bodova ko gđica. Steilles.-rekao je mirnim, zajedljivim tonom, a zatim se okrenuo i nastavio. Ta njegova izjava sad me dokrajčila, već sam izvukla štapić iz pelerine nasrnula na njega, kad me Dora uhvatila.
Dora: O glupačo jedna! Sjebala bi nam sve bodove, a i svoje školovanje da si napravila to što si sad htijela. Ali moram ti priznat da mi se sviđa nova Leda.-nasmijala se i namignula mi. Spremila sam štapić, i krenula na ručak. Za vrijeme ručka Harry i Ron su izvodili nekakve gluposti, zalijali mi pelerinu sokom od bundeve, tako da se morala ići presvući, i nisam se stigla ni najesti. Na Skrbi je još bilo ok, ali poslije sam se opet nešto zakačila s Maggie, i naravno izgubila još 5 bodova, ovaj put od prof. Sprout koja nas je vidjela. Na večeru nisam ni išla, radije sam pisala zadaću iz Skrbi. Nekakav sastavak o Praskavim repanima. Nakon što sam i to završila otišla sam u Društvenu koja je bila prazna i odisala je nekakvim spokojem i mirnoćom. Zavalila sam se u naslonjač i slušala pucketanje vatre iz kamina. Tolko sam se udubila u svoje misli, da nisam uopće shvatila da netko stoji iza mene. Tek kad sam ugledala sjenu, poskočila sam iz naslonjača.
On: O, oprosti. Nisam te želio prestrašiti.-rekao je tiho
Ja: Da, ali ipak jesi.-nasmijala sam se, iako mi je bilo malo neugodno
On: Da, vidim. Ali izgledala si tako mirno, i vatra iz kamina ti je davala nekakav poseban sjaj, pa te nisam želio smetati.-i dalje je govorio tiho, kao da ne želi narušiti ovaj spokoj u društvenoj.
Ja: A ti si?-nisam mogla više čekati da mi se sam predstavi
On: Pa da. Ja sam Simon, Simon Label.-pružio mi je ruku.
Ja: Leda Steilles, drago mi je.-uhvatila sam ga za ruku. Koža mu je bila tako glatka, sasvim neobično za jednog dečka, a oči su mu blistale nekim predivnim sjajem. Brzo sam maknula ruku i skrenula pogled.
Simon: Nešto nije u redu?
Ja: Ne, sve je uredu, samo, umorna sam i trebala bi ići. Dan mi nije baš bio najbolji.
Simon: Nisi jedina. I meni je bio grozan.-nasmijao se i pomaknuo u stranu da mogu otići prema ženskim spavaonicama. Brzo sam prošla pokraj njega, i okrznula ga laktom. Na trenutak kao da je sve stalo, taj jedan djelić sekunde kad sam ga dotaknula kao da je postao vječnost. Sad sam još više požurila. Već kad sam bila na stepenicama, čula sam kako nešto govori.
Simon: Vidimo se sutra! Laku noć!-nasmiješio se, a oči su mu se još više zasjajile.
Ja: Da, valjda.-promucala sam na brzinu jer nisam bila sigurna koliko ga želim i sutra vidjeti. Brzo sam se presvukla, navila budilicu i legla u krevet. Jedno vrijeme gledala sam kroz prozor, u crno nebo, na kojem je sjala pokoja zvijezda, istim onakvim sjajem kakav sam vidjela u Simonovim očima.

Sjela sam na krevet u spavaonici i dalje buljila u Amandu.
Amanda: Leda, što ćemo sad?
Ja: Neznam, Am. Ali moramo javiti Dumbledoreu. Jesi uspjela još što saznati.
Amanda: Samo to da za otvaranje te knjige treba i nekakav ključ. To je sve.-uzdahnula je
Ja: A ona nema taj ključ?
Amanda: Neznam, neznam Leda. Ali mislim da nema.-mržnja prema majci vidjela joj se u očima kad je govorila
Ja: Smiri se Am. Ako nema ključ, još ima nade. Trebamo otići Dumbledoreu, sad odmah.-ustala sam sa kreveta i Amanda i ja krenule smo prema Dumbledoreovu kabinetu.
Ušle smo unutra a on je nešto gledao po policama, kao da na tim starim prašnjavim policama traži nekakav odgovor.
Ja: Profesore? Možemo razgovarati sa vama?
Dumbledore: Naravno gđice. Steilles, izvolite.
Am i ja sjele smo u naslonjače koji su bili na drugoj strani njegova stola.
Dumbledore: Dakle, što ste željele…-rekao je nekako odsutno, ali s dozom nemira u glasu
Amanda: Profesore, moja mama, ona ima Knjigu Tame, koju smo tražili.
Dumbledore: Da, da. Znam za tu činjenicu gđice. Harrison.
Ja: A kad ste planirali nama reći za to.- ustala sam iznervirano iz naslonjača.
Dumbledore: Smirite se gđice. Steilles. Nismo vam ništa željeli reći jer smo se htjeli uvjeriti je li doista tako. Ali svakako smo imali namjeru reći vam.-govorio je tako smirenim glasom, da me i to iznerviralo. Kako može biti tako miran kad se takve stvari dešavaju.
Amanda: A sad kad znate da je zaista tako. Što ćemo učiniti?
Dumbledore: VI, još uvijek ništa. Red traži tvoju majku, a vi se možete vratiti u spavaonice.-vidjelo se po njemu da ništa više što kažemo neće imati smisla. Još više ljuta, i razočarana što nas je Dumbledore isključio iz toga, odmarširala sam iz Dumbledorovog kabineta. Ljuta sam ušla u spavaonicu, bacila se na krevet i zaspala. Ako Dumbledore ne želi da budemo u tome, onda ću poštivati njegovu odluku, ali ne na dugo.

* * * *

Emma: Ma zašto već…!-negodovala je Emma kad smo se vraćali sa večere, na činjenicu da sutra počinje nastava.
Haley: Vjeruj mi ni ja nebi da počne drugo polugodište. Još tjedan dana odmora bi mi taman sjelo.-nasmijala se
Ja: Da još tjedan dana, pa nakon tih tjedan dana, još koji tjedan, i tako unedogled.-našalila sam se
Haley: Da, i to što kažeš. Ma dobro je i ovako.
Oprostile smo se sa Emmom, i ja i Haley smo otišle u našu društvenu, koja je bila tako puna
Da nismo mogle proći. Veseli pozdravi i smijeh odjekivali su društvenom, svi su pričali i prepričavali događaje sa zimskih praznika. Ugledale smo Doru, Lucasa i Mary kako sjede u kutu društvene na podu, i igraju remi.
Ja: Od kad vi igrate bezjačke igre?-nasmijala sam se i poljubila Lucasa
Mary: Pa, od kad nas je Lucas naučio.-odgovorila je veselo, mučeći se sa rasporedom svih 15 karata koje je imala u ruci.
Ja: Mogu vam se pridružiti?
Mary: Naravno, samo daj. Samo da ovu završimo.-konačno je posložila karte, donekle.
Dora: Nećeš morati još dugo čekati.-nasmijala se zlobno a zatim spustila sve karte.
Lucas: Ma nemogu vjerovati. Početnička sreća. U 5 partija ona je dva puta imala hand.
Ja: Hehe, šta si je tako dobro naučio da igra.-rekla sam nasmješena, gledajući kako Dora izvodi pobjednički ples..
Dora: Nije to sreća, to je talent.-naglasila je ovo talent, i još jednom mahnula rukama u znak pobjede. Pomaknula se u stranu da i ja mogu sjesti.
Mary: Haley, hoćeš li i ti igrati?
Haley: Ne hvala, ja idem u sobu po gumene bombone pa se vraćam.-okrenula se i počela probijati kroz gomilu. Nije joj bilo nimalo lako, ali se vatreno borila sam svima koji su joj stajali na putu.
Lucas: Haley, pazi da nekom ne otkineš ruku!-zadirkivao ju je kad je vidio kako je udarila ramenom jednog sedmaša koji joj se nije htio skloniti s puta.
Haley: Lucas, pazi da taj neko ne budeš ti!-vratila mu je istom mjerom, a ja, Dora i Mary smo se samo tiho nasmijale.
Mi smo započeli sa partijom remia, kad se Haley vratila iz spavaonice sa vrećicom gumenih bombona u ruci. Za njom je došla i Sophia i njih dvije su sjele do nas i pričale kad smo mi kartali. Doru je još uvijek pratila njezina «početnička sreća», tj. njen «talent» i svako malo bi pobjeđivala. Lucas je do sad pobijedio samo 2 puta i to ga je očito smetalo, jer svaki put kad bi Dora pobijedila, skoro pa smo mogli vidjeti da mu izlazi para na uši. I tako smo mi proveli naš zadnji dan «slobode». Sutra počinje nastava, novo gradivo, nove zadaće, a nadam se i nova prijateljstva.



Da... post je bezveze... ali stvarno mi nekak nestaje inspracije.. a htjela bi barem malo još odužiti ovaj dio, jer će opet doći do toga da ja završim svoju školsku godinu u Hogwartsu ljeti, a tu će biti zima...