Novo Otkrice

Pomogla sam mami oko spremanja doručka. Napravile smo tost, jaja, mama je skuhala kavu i čaj. Sada su već i baka, i djed i tata bili za stolom. Ja sam se za to vrijeme igrala sa Bonijem i Kitty. Negdje oko podneva sa Bonije izvela u šetnju. On je uživao skakući po snijegu i loveći ptice koje su tražile mrvice hrane. Prosšli smo par kuća, u kojima je sve vrvjelo od života. Svi su ukrašaveli kuće lampicama, čistili snijeg sa prilaza. Tada sam u jednom dvorištu u gledala Emily, moju dugogodišnju bezjačku prijateljicu, okju već zaista dugo nisam vidjela.
Ja: Emily! Emily Davis!-povikala sam i mahnula joj.
Emily: Leda, pa to si zaista ti?-dotrčala je do mene sa smješkom i zagrlila me
Ja: Bok! Kako si? Nismo se vidjele 100 godina-rekla sam u šali
Emily: Znam. Inače sam super, a ti? Vidim, imaš prekrasnog psića- vidjela je Bonija kako skakuće oko mene.
Ja: O hvala, zove se Boni.-nastavile smo šetati. Pričale smo o svemu, dečkima, izlascima, školi (tu sam nju pustila da priča više nego ja). Rekla sam joj i da ću dobiti brata ili sestru. Pošto je bio Badnjak, nisam mogla duže vrijeme provesti sa Emily jer sam morala kući pomoći da okitimo sve i da pomognem u pripremanju hrane.
Ja: Žao mi je Emily ali moram ići. Ipak je Badnja i..-prekinula me
Emily: Znam Leda. I ja bi morala ići. Pa, nadam se da ćemo se vidjeti na ponoćci.
Ja: Da, hoćemo.-zagrlila sam je i otišle smo svaka ssvojoj kući. Kad sam došla doma i otvorila vrata, opet sam osjetila onaj slatki miris kolača. Mama je gledala TV, tata i djed su otišli po božićno drvce, a ja sam pomogl abaki u spremanju kolača. Opet je složila hrpu toga. Kao da će nas biti 10 a ne 5. Tata i djed su se vratili tek oko 17h. Kad su unjeli drvce bila sam zapanjena. Bilo je veliko i prekrasno, a s obzirom da smo mi stalno imali umjetno, vidjeti "živo" božicno drvce, za mene je bio pojam. :) Trebalo ga je još samo okititi.
Djed: Leda, ajde molim te, kad mi ovo slažemo, siđi u podrum i donesi one kutije sa ukrasima
Ja: Ok djede, idem!-krenula sam prema vratima podruma
Mama: I j ću ti pomoći. Nemožeš sve sama.-digla se iz naslonjaća i krenula zamnom
Ja: Ne mama, ne trbaš. Mogu ja!-rekla sam brzo
Mama: Ma daj Leda, što ti je. Od kad si saznala da sam trudna stalno nešto radiš umjesto mene, ili mi pomažeš u nečem u čemu prije nisi. Ako sam trudna ne znaći da sam nesposobna. I ovakjo sam još u ranoj fazi trudnoće, kad budem u visokoj, onda će mi trebati pomoć.-nasmijala se i zagrlila me. A onda smo sišle u podrum. Prvo što sam vidjela kad sam otvorila vrata podruma bila je prekrasna harfa.
Ja: Mama, što harfa radi ovdje?-bila sam začuđena
Mama: Ah, duga je to priča. Ali djed ju je kupio sebi, jer je nekoć svirao harfu.
Ja: MIsliš da će mene htjeti naučiti?
Mama: Naravno, sigurno hoće. Ajde sad da odnesemo ove kutije gore.-uzela je svaka jednu kutiju i krenule smo prema dnevnoj sobi. Djed i tata su postavili drvce, i sad smo mama i ja bile na redu da ga okitimo.

Prije nego počnem sa postom, da se ispričam svima kojima se nisam stigla javiti ovih tri tjedna koja me nije bilo, i što već preugo nisam napisala posteve ni na jednom blogu. Danas sam došla sa mora, a tamo nemam net, pa ću objaviti posteve i na Mandy i na Marie. Sutra opet putujem, pa me neće biti dva tjedna, pa onda ponslije toga još tri tjedna. ali objavit će se post na svakom od moja tri bloga 22.7. , pa ako ćete se sjetiti prođite. Stvarno mi je žao što nisam sve komentirala, nadoknadila sam to sad, pročitala posteve i ostavila kometare. Hvala svima što ste me čitali i javljali za svoje posteve. Voli vas vaša LEDA....






Trčala sam prema kući, a snijeg je polako počeo padati. Kad sam ušla u kuću začula sam tatin glas.
Tata: Leda krećemo odmah sad dok još snijeg nije počeo jako padati. Za pola sata očekuju mećavu.-govorio mi je iz dnevne sobe
Ja: Dobro tata, jel treba šta staviti u auto?-upitala sam navlačeći ponovno rukavice i kapu
Tata: Ne sve je već u autu. Uzmi samo svoje životinje.-ugasio je televizor i krenuo da obuće jaknu.
Ja: Ok, evo sad ću.-Potražila sam Bonija i Kitty i uzela BumBee-inu krletku, te ih odnijela u auto. Snijeg je već jače padao. Sjela sam u auto i čekala. Mama i tata izašli su iz kuće, zaključali i dotrčali u auto. Do bake i djeda smo imali koji 40-ak minuta, što je značilo da tata mora požuriti da preduhitrimo mećavu. Već smo bili blizu bakine kuće kad je mećava počela. Gotovo ništa se nije vidjelo, no hvala bogu, sigurno smo stigli. Prva bakina reakcija je bila «O bože, pa što si mi to donijela, životinjsko carstvo?», no brzo se naviknula. Kofere sam odnijela u svoju sobu koja je bila na katu. Velika soba, onako starinski uređena, ali prekrasna. Stari drveni namještaj, sve lijepo izrezbareno, očuvano. Voljela sam tu sobu, a posebno onaj krevet sa baldahinom koji je djed napravio za moju mamu, a ona ga je sad meni "prepustila". Nakon što sam se osvježila i raspakirala sišla sam u dnevni boravak. Mama, tata, baka i djed su gledali televiziju. Kad sam i ja sjela na kauč da konačno odgledam malo televiziju, koja mi je moram priznati manje falila nego sam to očekivala, mama se digla iz naslonjača.
Mama: Eto, pošto samo sada svi na okupu, moram, odnosno moramo vam nešto reći.-pogledala je tatu koji je ustao, prišao mami i uhvatio je za ruku. «Kao što sam već rekla moramo vam reći nešto važno.»-odugovlačila je, a zatim ipak prepustila tati
Tata: Pa, ovaj, da…-nije znao kako bi počeo, a onda je jednostavno rekao «Dobit ćemo dijete!»
Bili smo u sekundarnom soku, a onda je baka pljesnula rukama i rekla.
Baka: Izvrsno! Oduvijek sam željela još jednog unuka ili unuku!
Djed: Da. Čestitamo!-nije skidao osmijeh sa lica
Tada sam i ja došla k sebi.
Ja: Super! Konačno ću dobiti mlađeg brata ili sestru. Ali ja bi ipak da je sestrica.-nasmijala sam se.
Baka: A kad ti je termin?
Mama: Pa, sada sam pri kraju drugog mjeseca, znači pod kraj sedmog mjeseca.
Otišla sam do mame i zagrlila ju. Bio je to najljepši božićni poklon koji su mi mogli dati. Bila sam presretna. Još sam malo gledala TV i oko 2h otišla spavati. Probudile su me rake jutarnjeg sunca i ustala sam iz kreveta. Stavila sam slušalice MP3-a, i obukla se. Pošto snijeg vani nije više padao, odlučila sam pustiti BumBee van. No da ne leti bezveze, napisala sam pismo Lucasu, javila mu da sam kod bake i djeda i pitala ga da li je razgovarao o odlasku u Hogwarts tjedan dana prije nego završe praznici. Moji roditelji su pristali na to, a on još nije znao hoće li moći. Otišla sam van na tu prekrasnu bjelinu. Pahulje snijega svjetlucale su pod suncem. Otvorila sam krletku i BumBee je veselo poletjela. Gledala sam je kako leti sve dok nije sasvim nestala sa vidika. Vratila sam se nazad u kuću, a Boni i Kitty su već čekali kod svojih zdjelica za hranu. Njih sam nahranila a sebi sam složila sok od naranče. Već sam skoro zaboravila kako se koristi sva ta tehnika. Sjela sam na kauč, upalila TV i uživala. Danas je Badnjak i na svakom programu na TV-u su to govorili, da se mene pita, malo previše. Čula sam kako netko silazi po stepenicama, bila je to moja mama. Tad mi je ponovno došlo do glave, dobit ću brata ili sestru. Samo sam se nasmijala i još više uživala u prekrasnom jutru.


P.S. Znam da je kratak post, i dosadan, ali fali mi trenutno inspiracije malo za taj blog. Prije mi je bilo lakše kad sam imala inspiracije, a sad, pa posljedicu vidite i sami... Pozdrav