Novo Otkrice

Pomogla sam mami oko spremanja doručka. Napravile smo tost, jaja, mama je skuhala kavu i čaj. Sada su već i baka, i djed i tata bili za stolom. Ja sam se za to vrijeme igrala sa Bonijem i Kitty. Negdje oko podneva sa Bonije izvela u šetnju. On je uživao skakući po snijegu i loveći ptice koje su tražile mrvice hrane. Prosšli smo par kuća, u kojima je sve vrvjelo od života. Svi su ukrašaveli kuće lampicama, čistili snijeg sa prilaza. Tada sam u jednom dvorištu u gledala Emily, moju dugogodišnju bezjačku prijateljicu, okju već zaista dugo nisam vidjela.
Ja: Emily! Emily Davis!-povikala sam i mahnula joj.
Emily: Leda, pa to si zaista ti?-dotrčala je do mene sa smješkom i zagrlila me
Ja: Bok! Kako si? Nismo se vidjele 100 godina-rekla sam u šali
Emily: Znam. Inače sam super, a ti? Vidim, imaš prekrasnog psića- vidjela je Bonija kako skakuće oko mene.
Ja: O hvala, zove se Boni.-nastavile smo šetati. Pričale smo o svemu, dečkima, izlascima, školi (tu sam nju pustila da priča više nego ja). Rekla sam joj i da ću dobiti brata ili sestru. Pošto je bio Badnjak, nisam mogla duže vrijeme provesti sa Emily jer sam morala kući pomoći da okitimo sve i da pomognem u pripremanju hrane.
Ja: Žao mi je Emily ali moram ići. Ipak je Badnja i..-prekinula me
Emily: Znam Leda. I ja bi morala ići. Pa, nadam se da ćemo se vidjeti na ponoćci.
Ja: Da, hoćemo.-zagrlila sam je i otišle smo svaka ssvojoj kući. Kad sam došla doma i otvorila vrata, opet sam osjetila onaj slatki miris kolača. Mama je gledala TV, tata i djed su otišli po božićno drvce, a ja sam pomogl abaki u spremanju kolača. Opet je složila hrpu toga. Kao da će nas biti 10 a ne 5. Tata i djed su se vratili tek oko 17h. Kad su unjeli drvce bila sam zapanjena. Bilo je veliko i prekrasno, a s obzirom da smo mi stalno imali umjetno, vidjeti "živo" božicno drvce, za mene je bio pojam. :) Trebalo ga je još samo okititi.
Djed: Leda, ajde molim te, kad mi ovo slažemo, siđi u podrum i donesi one kutije sa ukrasima
Ja: Ok djede, idem!-krenula sam prema vratima podruma
Mama: I j ću ti pomoći. Nemožeš sve sama.-digla se iz naslonjaća i krenula zamnom
Ja: Ne mama, ne trbaš. Mogu ja!-rekla sam brzo
Mama: Ma daj Leda, što ti je. Od kad si saznala da sam trudna stalno nešto radiš umjesto mene, ili mi pomažeš u nečem u čemu prije nisi. Ako sam trudna ne znaći da sam nesposobna. I ovakjo sam još u ranoj fazi trudnoće, kad budem u visokoj, onda će mi trebati pomoć.-nasmijala se i zagrlila me. A onda smo sišle u podrum. Prvo što sam vidjela kad sam otvorila vrata podruma bila je prekrasna harfa.
Ja: Mama, što harfa radi ovdje?-bila sam začuđena
Mama: Ah, duga je to priča. Ali djed ju je kupio sebi, jer je nekoć svirao harfu.
Ja: MIsliš da će mene htjeti naučiti?
Mama: Naravno, sigurno hoće. Ajde sad da odnesemo ove kutije gore.-uzela je svaka jednu kutiju i krenule smo prema dnevnoj sobi. Djed i tata su postavili drvce, i sad smo mama i ja bile na redu da ga okitimo.