Novo Otkrice

Probudile su me blizanke, kad su shvatile da se ne namjeravam dići iz kreveta.
One: Ajde ljenčino, diži se!
Ja: Evo, evo, već sam na nogama.
Digla sam se iz kreveta, obukla i otišla sa njima na doručak.
Ja: A šta ste vi tako vesele!?
One: Vesele? Po čemu to zaključuješ?- govorile su u isti glas
Ja: Ej! Još je prerano da govorite u isti glas. Jedna po jedna!
Ella: Ok, sorry. Inače, nismo nešto posebno vesele.
Kim: Samo smo naspavane.
Govorile su 100 na sat, cijelo vrijeme od društvene do Velike dvorane. Ponekad ih nisam razumjela. Od ranog jutra su bez razloga super raspoložene. Ali odlično je bilo to što su to znale prenijeti na druge, pa sam tako do kraja doručka i ja bila super raspoložena. Prvi sat, povijest magije, koji nisam baš obožavala. Li zato Bezjačke studije jesam. Zala sam sve o njima i bilo mi je zanimljivo promatrati ih sa ove perspektive. Ručak. Trač-party u knjižnici (koliko smo mogle) jer smo stalno slušale od knjižničarke «Djevojke tiše malo».
Na kraju smo odustale i otišle. Pošto je bila srijeda imali smo i Astronomiju. Nije me baš nešto fascinirala, ali sam voljela promatrati zvijezde.




* * * *

Subota! Jedva sam je dočekala. Pola dana sam provela sa Lucsaom. Pred večer sam konačno našla vremena da obojim kosu i to u neku crveno-bordo boju (nije baš onako kako sam se nadala ali je ok). Neke od reakcija bile su «O vatrena» ili Ronova «Zovite vatrogasce, ali sviđalo im se(ili su barem tako rekli). Opet smo bili najglasniji u društvenoj. Igrali smo bezjačku igru Twister koju mi je mama poslala. Kako nas je bilo previše da svi igramo, mijenjali smo se.
Isabell: Vatrena, zahvali mami u naše ime, ovo je super!
Hermiona: Slažem se sa Isabell, odlično je.-ovo je bio jedan od vrlo, vrlo, vrlo rijetkih momenata kad nije učila.
Anna: Hajde vas dvije! Više igrajte, manje pričajte. I drugi bi htjeli doći na red!
Bilo mi je zabavno gledati ih. Oko 1h, smo otišli u spavaonice. Svi osim Isabell i Lane koje su otišle van iz društvene. Šta li sad smjeraju? Gledala sam kroz prozor. Mjesec je obasjavao Hogwarts i Zabranjeneu šumu. No ipak nije bio to onaj mjesec punog sjaja, jer su ga prikrivali oblaci. Učinilo mi se da sam vidjela nešto. I opet. I opet. Sad sam bila sigurna da su to nešto Lana i Isabell, ili bolje rečeno crna pantera i jednorog, koji su igrali lovice. Amanda ih je isto vidjela. Nismo mogle odoljeti izazovu i otišle smo im se pridružiti. Ja kao mačka, a Amanda kao bubamara.
Ja: Pa što je s vama? Netko bi vas mogao vidjeti.
Lana: I vas isto.-rekla je smiješeći se
Isabell: Recimo da volimo izazove.
Lana: Tako je. A pošto ste vas dvije tek sad došle, Leda ti loviš!
Amanda: Ali ja sam presitna. Ja ću biti na Ledi.
Isabell: Ok!
Njih dvije su potrčale prema Zabranjenoj šumi, i mi smo ih slijedile. Zabavljale smo se igrajući se lovice. Popela sam se na stablo da vidim di su njih dvije. Kada je opet naglo zahladilo. Vidjela sam te grozne crne sablasti kako lete iznad šume. Počeli su se spuštati.
Ja: Isa, Lana, dementori!
Njih dvije su dotrčale do drva. Ja sam se spustila, i krenule smo prema dvorcu. Tek sam sad vidjela kako smo duboko u šumu otišle. Dementori su nas okružili , morale smo stati. Preobrazile smo se, i stale u krug, okrenute jedna drugoj leđima. Amandu smo stavile u sredinu između nas, jer nije znala izvesti patronusa. Ovaj puta ja sam znala. Sve tri smo povikale "Expecto patronum!"
Krilati konj, vuk i jednorog, rastjerivali su dementore. Isa se preobraila u jednoroga, i ja sam je zajahala, Lana je opet bila crna pantera, a Amanda bubamara. Krenule smo prema dvorcu. Izašle smo iz šume i požurile do Dumbledorea.
Isa: Profesore Dumbledore, dementori!
Ja: Vidjele smo ih u šumi!
Dumbledore: A što vas četiri radite tako kasno vani?!
Am: To sad nije bitno, nego dementori!
Dumbledore: Ne brinite neće u dvorac!
Ja: Ali što rade ovdje? Već su nas drugi puta napali.
Dumbledore: Gospođice Steilles, o tome ćemo sutra. Slobodno me potražite.
Isa: Znate da hoćemo! Laku noć, profesore.
Dumbledore: Laku noć djevojke. Krenule smo prema spavaonicama.



P.S. Lena me zamolila da vam velim ovo," ja ću vas sve čitati i voljela bih da ne zaboravite na mene...samo kako je ovo kritični perijod za mene i brisanje bloga je bilo jedino rješenje, ali ja ću se vratiti, do tada jedino kako bi me mogli utješiti jest da me ostavite u pričama a ja ću sve čitati i komentirati..."- evo ovo su njene riječi, i ja ih prenosim sa nadom da će se vratiti čim prije i dalje nas veseliti svojim postovima i odličnim pisanjem... Leni pusa...