| < | prosinac, 2024 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
 Kad sam pregledavala knjige koje smo prije nekoliko godina naslijedili od naših baka i djedova, u ruke mi je dospjela i odmah me zainteresirala knjiga „Naše nebo“. To je naime knjiga koja je obilježila razdoblje znanstveno-tehnološkog preporoda u Hrvatskoj, a obrađuje osnovne pojmove astrofizike i astronomije. Njeno prvo izdanje tiskano je 1895. godine, a napisao ju je Oton Kučera, jedan od najzaslužnijih promicatelja prirodnih znanosti u našim krajevima. Završio je filozofske nauke u Beču, studirajući fiziku i matematiku, a radio je kao profesor na gimnazijama u Vinkovcima, Požegi i Zagrebu, gdje je 1892. uredio suvremeni fizikalni kabinet. Oton Kučera, zaljubljenik u znanost i tehnologiju bio je djelatan u društvenom životu kao član i predsjednik Matice hrvatske te Hrvatskoga prirodoslovnoga društva. Osim toga bio je suosnivač i prvi predsjednik prvoga radio kluba koji je osnovao prvu radijsku stanicu Radio Zagreb, član književnog odbora Matice hrvatske i njezin predsjednik, predsjednik Društva srednjoškolskih profesora, redoviti predavač u Zagrebačkom pučkom sveučilištu, tajnik Hrvatskoga planinarskog društva, član Bratstva hrvatskog zmaja te član radnik Hrvatskoga književnog društva svetog Jeronima. Oton Kučera jedan je od osnivača Zvjezdarnice Hrvatskog prirodnoslovnog društva u Zagrebu, a neko vrijeme je bio i njezin predstojnik. Pisao je udžbenike iz fizike za srednje škole te znanstveno-popularna djela iz fizike, astronomije i elektrotehnike. Iz svih spomenutih područja objavio je dvadesetak opsežnih djela, od koji su najpoznatije Crte o magnetizmu i elektricitetu, Vrieme - crtice iz meteorologije, Valovi i zrake te Naše nebo. Zbog njegovog ogromnog doprinosa znanstvenom i tehnološkom preporodu Hrvatske kao i zbog njegova rada na popularizaciji astronomije, prvi numeriran asteroid Zvjezdarnice Višnjan, otkriven 22. svibnja 1996. godine, imenovan je njemu u čast (7364) Otonkucera. A zašto baš danas Litterula piše o Kučeri? E pa stoga što je hrvatski učitelj, prirodoslovac i astronom Oton Kučera rođen u Petrinji na današnji dan, 31. prosinca 1856. godine. Budući da moji preci potječu baš iz Petrinje, a nekoliko godina sam i radila u Petrinji, nisam htjela propustiti priliku da kažem nekoliko riječi o tom važnom petrinjskom sinu. A jučer sam čula da će se potkraj siječnja 2025. godine poravnati sedam planeta sunčeva sustava i da će se dio toga fenomena vidjeti i bez teleskopa. Sigurna sam da bi i naš Oton Kučera na nekom mirnom mjestu gdje svjetla velegradova ne ometaju gledanje noćnoga neba rado s nama pogledao tu zanimljivu pojavu. |
|
Jedna od posljednjih skladbi koje sam, dok sam bila članica Biskupijskoga pjevačkog zbora, otpjevala na koru sisačke katedrale, bio je koral Jesus bleibet meine Freude, veličanstveni primjer genijalnosti Johanna Sebastiana Bacha.  Taj predivan koral dio je kantate Herz und Mund und Tat und Leben, BWV 147, koju je J. S. Bach skladao za četvrtu nedjelju Došašća u prosincu 1716. godine, dok je djelovao u kapeli vojvodskoga dvora u Weimaru, u početku kao orguljaš, čembalist, član orkestra i skladatelj, a od 1714. godine i kao koncertni majstor. Godine 1723. preselio se u Leipzig, gdje je imenovan kantorom u luteranskoj crkvi i gradskim glazbenim direktorom. Uz poučavanje učenika, J. S. Bach je svakog tjedna imao zadatak skladati kantatu vezanu uz biblijska čitanja za nedjeljnu misu. Budući da je iz tjedna u tjedan morao skladati novu kantatu, Bach je počeo preuređivati svoja prijašnja djela. Tako je 1723. god. za blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije koji se tada održavao 2. srpnja, na red došla i Kantata br. 147. koju je u prosincu 1716. god. skladao u Weimaru za četvrtu nedjelju Došašća. Tekst većeg dijela kantate Herz und Mund und Tat und Leben, BWV 147., napisao je Salomo Franck, a ostale je stihove je dodao nepoznati autor, najvjerojatnije sam J. S. Bach. Kantata se sastoji od dva dijela, a svaki dio završava koralom Jesus bleibet meine Freude, iste melodije ali drugačijeg teksta. Taj jedinstveni, genijalno skladan koral najpopularniji je dio ove kantate i najčešće se izvodi, a meni je najdraža skladba koju sam ikad u bilo kojem pjevačkom zboru, bilo na pozornici u nekoj dvorani ili na koru neke crkve, otpjevala. Jesus bleibet meine Freude Wohl mir, daß ich Jesum habe, o wie feste halt' ich ihn, daß er mir mein Herze labe, wenn ich krank und traurig bin. Jesum hab' ich, der mich liebet und sich mir zu eigen giebet, ach drum laß' ich Jesum nicht, wenn mir gleich mein Herze bricht. Jesus bleibet meine Freude, meines Herzens Trost und Saft, Jesus wehret allem Leide, er ist meines Lebens Kraft, meiner Augen Lust und Sonne, meiner Seele Schatz und Wonne; darum laß' ich Jesum nicht aus dem Herzen und Gesicht. Evo na kraju i slobodnog prijevoda druge kitice koji sam našla među svojim notama, no na žalost ne piše tko je to tako lijepo preveo, tako da se može pjevati u skladu s Bachovom prelijepom glazbom. Isus mi je svagda radost, utjeha je srca mog. Isus liječi patnju, slabost, on je snaga žića mog. Mojem oku svjetlo drago, mojoj duši slast i blago. Zato nikad Isusa pustit neću iz srca. |
|
Prije nekoliko dana kupila sam pistacije pa sam ih odmah htjela i kušati; da provjerim dal su dobre, da nisu slučajno pokvarene. No kako trenutno još uvijek ratujem sa svojim lijepim novim zubima pa ne mogu gristi ništa tvrdo, potražila sam nešto da pistacije fino usitnim. Nije mi se dalo vaditi mlinček za orahe pa sam se sjetila dobroga staroga mužara.  Nekad smo ga u kuhinji redovito koristili za drobljenje i usitnjavanje šećera, papra, češnjaka, zrnja, začina, suhog bilja itd… Danas umjesto mužara kuhari koriste raznorazne blendere, štapne miksere, kuhinjske robote, procesore, multipraktike i slične mašinice, no ja mislim da ni jedna od tih ekstravagantnih novih spravica ne može zamijeniti bakin mužar. Kad u njemu zgnječite sastojke za fini pesto okus je posve drukčiji i cijela kuća miriši. Mužar, mađ. moszar, stup, avan tj. drobilica jedna je od najstarijih kulinarskih i ljekarničkih sprava – rabi se već tisućama godina - a najčešće je bio napravljen od tvrdog drva, porculana ili kamena. Porculanski mužari s drvenom drškom tradicionalno su se koristili u ljekarnama za pripremu lijekova. Bakin mužar je mjedeni. A na raznim internetskim stranicama čitam da je mjed ili mesing slitina bakra i cinka. Ovisno o udjelu bakra te o masenom udjelu tj. postotku cinka, mesing može biti crvene, narančaste, žute ili bijele boje. Tvrđi je od bakra, ali mekši od bronce, dobrih je mehaničkih svojstava i lako se obrađuje. Mjed osim cinka i bakra može sadržavati i manje količine drugih metala. Podaci o mjedi mogu se naći u egipatskom Ebers Papirusu, najstarijem sačuvanom medicinskom dokumentu iz 1550. god. pr. Kr., kao i u Starom zavjetu. Od trećeg tisućljeća pr. Kr. mesing su upotrebljavali u Asiriji i Babilonu, najčešće za izradu nakita ili posuđa. U zapadnoj Aziji i istočnom Mediteranu upotreba slitina bakra i cinka dokazana je na arheološkim nalazištima iz trećeg tisućljeća pr. Kr u egejskom području, u Iraku, na području današnjih Ujedinjenih arapskih emirata, kalmičkom području, Turkmenistanu, u Gruziji. Na nalazištima iz drugog tisućljeća pr. Kr. u zapadnoj Indiji te na području Uzbekistana, Irana, Sirije, Iraka i Izraela također postoje dokazi o upotrebi slitina bakra i cinka, a u petom tisućljeću pr. Kr. upotrebljavali su ih i stari Kinezi. Različite vrste mjedi čine značajnu skupinu slitina zbog svojih dobrih mehaničkih svojstava, lake obradivosti i lijepe boje. Mesing je tvrđi od bakra i cinka i bolje se lijeva; mekši je od bronce pa se bolje izvlači i valja. Može se dobro tokariti, valjati, savijati, izvlačiti i polirati pa služi za proizvodnju limova, cijevi, šipki, slavina, pipaca, kvaka, zasuna, kućišta, poluga, ležišta raznih strojeva, brodskih vijaka i matica, ukrasnih predmeta, bižuterije, streljiva, žica za glazbala. Kao i druge slitine bakra, mjed ima antibakterijsko djelovanje pa je idealan materijal za kvake, medicinsku opremu, cijevi i kotlove za vodu te za proizvodnju piva. U Hrvatskoj se male količine mjedi proizvode u nekoliko specijaliziranih ljevaonica u Samoboru, Splitu i Rijeci. Al sam se raspričala o toj mjedi tj. mesingu; idemo sad napokon u tom lijepom starom bakinom mužaru zgnječit te pistacije i dodat malo slanutka, ulja i još nekih finih sastojaka pa namazat dobivenu paštetu na fine integralne žemljice. |
|
Moram priznati da ove godine nisam posijala božićnu pšenicu, a bojim se da neću ni bor kitit. No ako netko od vas želi sam uzgojiti taj lijepi božićni ukras, a ne kupiti ga u dućanu, detaljne upute o uzgoju božićne pšenice može pronaći na mom vrtlarskom blogu. Na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno drvce, pšenicu prikratite, povežite ukrasnom vrpcom - u narodu je običaj hrvatskom trobojnicom - pa stavite na stol, na prozorsku klupčicu ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili čašicu, izvadite je i na njeno mjesto utisnite svijeću.  Kako bi što dulje ukrašavala kuću, po narodnom običaju sve do Sveta tri kralja, pšenica bi, kao i božićna jelka, trebala biti u svijetloj i hladnoj prostoriji. I dalje ju umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne previše da ne požuti i ne popljesnivi." Ako netko želi pročitati cijeli tekst može ga potražiti na mom vrtlarskom blogu. A svima koji se će okušati u uzgoju pšenice na tanjuru, u nekoj lijepoj zdjelici ili u velikom keramičkom kalupu za kuglof, želim puno uspjeha! |
|
dok se penje uz visoku liticu ona dlanom dodiruje granitnu stijenu i traži hrapave dijelove za koje će se čvrsto uhvatiti te lakše i sigurnije popeti do vrha dok se uspinje prema vrhu litice ona osjeća potpunu povezanost sa stijenama uranja u njih pa se stapa s njima i osluškuje što joj granit govori kad se popne na vrh litice ona čvrsto stane na obje noge ispruži ruke visoko u zrak pa gleda u nebo i polako se vrti u krug potom raširi ruke pa gleda na sve strane osjeća neopisivu sreću i grli cijeli svijet |