Jedna od posljednjih skladbi koje sam, dok sam bila članica Biskupijskoga pjevačkog zbora, otpjevala na koru sisačke katedrale, bio je koral Jesus bleibet meine Freude, veličanstveni primjer genijalnosti Johanna Sebastiana Bacha.
Taj predivan koral dio je kantate Herz und Mund und Tat und Leben, BWV 147, koju je J. S. Bach skladao za četvrtu nedjelju Došašća u prosincu 1716. godine, dok je djelovao u kapeli vojvodskoga dvora u Weimaru, u početku kao orguljaš, čembalist, član orkestra i skladatelj, a od 1714. godine i kao koncertni majstor.
Godine 1723. preselio se u Leipzig, gdje je imenovan kantorom u luteranskoj crkvi i gradskim glazbenim direktorom. Uz poučavanje učenika, J. S. Bach je svakog tjedna imao zadatak skladati kantatu vezanu uz biblijska čitanja za nedjeljnu misu. Budući da je iz tjedna u tjedan morao skladati novu kantatu, Bach je počeo preuređivati svoja prijašnja djela. Tako je 1723. god. za blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije koji se tada održavao 2. srpnja, na red došla i Kantata br. 147. koju je u prosincu 1716. god. skladao u Weimaru za četvrtu nedjelju Došašća.
Tekst većeg dijela kantate Herz und Mund und Tat und Leben, BWV 147., napisao je Salomo Franck, a ostale je stihove je dodao nepoznati autor, najvjerojatnije sam J. S. Bach. Kantata se sastoji od dva dijela, a svaki dio završava koralom Jesus bleibet meine Freude, iste melodije ali drugačijeg teksta.
Taj jedinstveni, genijalno skladan koral najpopularniji je dio ove kantate i najčešće se izvodi, a meni je najdraža skladba koju sam ikad u bilo kojem pjevačkom zboru, bilo na pozornici u nekoj dvorani ili na koru neke crkve, otpjevala.
Jesus bleibet meine Freude
Wohl mir, daß ich Jesum habe,
o wie feste halt' ich ihn,
daß er mir mein Herze labe,
wenn ich krank und traurig bin.
Jesum hab' ich, der mich liebet
und sich mir zu eigen giebet,
ach drum laß' ich Jesum nicht,
wenn mir gleich mein Herze bricht.
Jesus bleibet meine Freude,
meines Herzens Trost und Saft,
Jesus wehret allem Leide,
er ist meines Lebens Kraft,
meiner Augen Lust und Sonne,
meiner Seele Schatz und Wonne;
darum laß' ich Jesum nicht
aus dem Herzen und Gesicht.
Evo na kraju i slobodnog prijevoda druge kitice koji sam našla među svojim notama, no na žalost ne piše tko je to tako lijepo preveo, tako da se može pjevati u skladu s Bachovom prelijepom glazbom.
Isus mi je svagda radost,
utjeha je srca mog.
Isus liječi patnju, slabost,
on je snaga žića mog.
Mojem oku svjetlo drago,
mojoj duši slast i blago.
Zato nikad Isusa
pustit neću iz srca.
Post je objavljen 24.12.2024. u 12:43 sati.