|
|
Mirko Alilović
Renato Sulić
Igor Vori
Ljubo Vukić
Mirza Džomba
Blaženko Lacković
Drago Vuković
Tonči Valčić
Davor Dominiković
Domagoj Duvnjak
Ivano Balić
Petar Metličić
Zlatko Horvat
Goran Šprem
Venio Losert
MJUZA
GREEN DAY-WAKE ME UP WHEN SEPTEMBER ENDS
FLO RIDA FT T-PAIN-LOW
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: ×.blogmaster.×
Ovo je moj blog!
ANKETE
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
To je - kad čovjek nema sreće. Ivan Čupić je, vraćajući se u hotel, zapeo na žičanu ogradu i otkinuo veći dio prsta na ruci na kojoj ima vjenčani prsten. Taj prst je dio ruke, koja ga sjajno služi u rukometu i cijeli tim u Crikvenici, u četvrtak je bio u stanju potpunog šoka.
Hitnu operaciju obavio je dr. Mladen Miškulin, koji je jedini uspio progovoriti dvije riječi o velikoj nesreći, koja se dogodila sjajnom mladom igraču.
- Spotaknuo se na povratku u hotel i zapeo rukom za žičanu ogradu, te je punom težinom, očito, napravio gotovo kompletnu “avuziu” četvrtog prsta lijeve ruke. Hitno smo išli u KBC Sušak i, na žalost, samo sam uspio dovršiti amputaciju najvećeg dijela prsta te ruke i sanirati ozljedu mekanog tkiva. Nažalost, ozljeda te vrste nije spojiva s igrom i Čupić će nastaviti oporavak kod kuće, te su za njega OI izgubljene.Što se tiče povratka na teren prognoze su dobre, tim prije što četvrti prst na ruci, u rukometu, nije pretjerano pokretan i ne bi trebao predstavljati teži problem - zaključio je dr. Mladen Miškulin.
Teška nezgoda Ivana Čupića spustila je poglede svih naših igrača. Mladi rukometaš je nakon hitne operacije u Rijeci vraćen u hotel u Crikvenici i tek u kasnim večernjim satima uspio je sabrati dojmove možda i najtežeg dana u karijeri.
- Pa teško je uopće reći kako se to sve skupa dogodilo. Prolazio sam između automobila i ograde uz plažu, zapeo... Išli smo brzo u Rijeku, a ujutro sam već bio u hotelu. Uz doktore Kukina i Miškulina koji me operirao, po mene su došli i Dominiković i Balić. Svašta mi je prošlo kroz glavu u tim trenucima, ali sada kada sam odspavao, nekako sam sredio dojmove i gledam s optimizmom na budućnost. Ma sve će biti u redu, ne brinite ništa - rekao je Čupić nakon teške nezgode u kojoj je ostao bez pola prstenjaka na lijevoj ruci.
A u reprezentaciji potpuni šok. Izbornik Lino Červar je obavio trening u četvrtak navečer na kojem Čupić nije bio jer se jednostavno u potrazi za mirom pokupio u hotelsku sobu.
- Svi smo šokirani. To je nesumnjivo veliki hendikep za nas u ovom trenutku. Situacija je takva da imamo na raspolaganju Horvata i nastavljamo raditi dalje, a svi želimo da se Čupić što prije oporavi i vrati - rekao je hrvatski izbornik.
Reprezentacija nastavlja pripreme u Crikvenici danas prije podne, a nakon toga će dobiti slobodan vikend do novog okupljanja u Zagrebu početkom sljedećeg tjedna. Na žalost, bez Ivana Čupića.
Žalio se na bolove i mučninu pa smo preventivno obavili pregled. Nalazi su dobri s obzirom na snagu udarca - rekao je dr. Tomislav Kukin
Ivano Balić u srijedu ujutro nije bio na treningu. Uspomena od neopreznog Michala Jureckog ipak je bolnija nego što je izgledalo. Nakon utakmice u utorak u društvu dr. Kukina i fizioterapeuta Mušaka išao je u Rijeku, gdje je snimio glavu. Dobio je Schanzov ovratnik, ali više preventivno, jer nalazi pokazuju da potresa mozga i lomova nema.
- Dobio je jak udarac, od čije je siline puknuo zub. Žalio se na bolove i mučninu pa smo preventivno obavili pregled. Nalazi su dobri s obzirom na snagu udarca od kojeg se odlomio zub (sedmica gore!), ali smo se s obzirom na mučninu odlučili na Schanzov ovratnik, više preventivno, te na kratko mirovanje - rekao je dr. Tomislav Kukin.
Balić je ostao u hotelu u srijedu ujutro, Metličić je trenirao u teretani jačajući koljeno uz trenera Jurišića, a Duvnjak sav oblijepljen trakama po vratu odradio trening bez problema. I njemu je uspomena od Michala Jureckog ostala. Inače, vježbali su obranu, posebno su dobre volje bili Dominiković i Vori, a inspiriran za izvođenje sedmeraca Čupić
PORAZ Poljska opomena izborniku u posljednjoj prijateljskoj utakmici uoči odlaska u Peking
Červar: Poljaci su bili kao lavovi, a mi smo ih gledali
U drugoj prijateljskoj utakmici rukometaši Hrvatske pobijeđeni su od Poljske s 24:31 (15:12). Tako su svjetski doprvaci uzvratili europskim. Bez obzira što smo igrali oslabljeni naši rukometaši sjajno su odigali prvo poluvrijeme. Mirko Alilović imao je deset obrana, a Blaženko Lacković i Mirza Džomba vukli su za cijelu momčad. I obrana 6-0 bila je na visini zadatka.
- S tih prvih trideset minuta moram biti zadovoljan. Ono što se je događalo u nastavku ne znam kako bih komentirao. Oni su se borili kao lavovi, a mi smo igrali kao umiljate mačkice. Oni su tukli u napadu i obrani, a mi smo sve to samo gledali - rekao je izbornik Lino Červar.
Prvi pogodak u nastavku postigli smo nakon devet minuta. Kada je zbog lakše ozljede iz igre izašao Lacković naš napad ostao je bez ideje protiv poljske 6-0 obrane. Previše je to bilo tehničkih pogrešaka, previše pojedinačnih bezuspješnih akcija. Ni Somić nije bio na razini Alilovića.
- Neshvatljivo je kako smo mlako odigrali u nastavku. To nije to. Tako ne smijemo izgledati - kaže Červar.
Jurašik i Jurecki, onaj koji je prvu utakmicu zbog tri isključenja završio u 20. minuti, vadili su nam mast u napadu pogađajući našu mrežu bez promašaja. I bez obzira koliko su Poljaci igrali tvrdo u obrani ovoga puta su završili utakmicu samo s jednim isključenjem i to u prvom poluvremenu.
- Činjenica je da je ovo bila prijateljska utakmica, ali nisam se nadao da ću u Peking otići s porazom. Puno toga nije valjalo i vjerujte da je Červar dobio odgovore na neka pitanja u ovoj utakmici - rekao je Lacković.
PAKLENI stroj polako se zahuktava. U jeku priprema za Olimpijske igre naši su rukometaši u pripremnom ogledu u Crikvenici pobijedili Poljsku 25:22 (13:10).
Utakmica je bila iznimno čvrsta i borbena te se teško moglo zaključiti kako je riječ o prijateljskom ogledu. Uostalom, tijekom utakmice su se lakše ozlijedili Ivano Balić i Domagoj Duvnjak, što govori o svoj žestini koju su upotrijebili Poljaci.
Nakon više od mjesec dana priprema i skoro 50 odrađenih treninga hrvatski rukometaši izašli su na prvi pravi, ujedno i jedini test prije odlaska na Olimpijske igre u Peking. Mušterije su bile svjetski viceprvaci, reprezentacija Poljske koju smo pobijedili na otvaranju norveškog EP-a, ali i koja nas čeka u natjecanju u skupini Olimpijskih igara u Pekingu.
Tući će nas i u Pekingu
Pakleni stroj zagrijao je više od tisuću i pol gledatelja, koliko ih se natiskalo u Gradskoj dvorani u Crikvenici. 13:10 na poluvremenu i 25:22 na kraju susreta stajalo je u korist Červarovih odabranika na semaforu. Izbornik je bio zadovoljan, ipak su pripreme u punom jeku i noge naših nogometaša propisno su teške. Bila je to utakmica u kojoj smo unatoč izostanku najboljeg poljskog strijelca Karola Bieleckog mogli vidjeti dobar dio arsenala kojim će nas Poljaci tući u Pekingu.
Budu li barem jednako agresivni kao sinoć na parketu dvorane u Crikvenici, našim će rukometašima biti teško slomiti njihov bedem. Više od pet minuta trebalo je Hrvatskoj da zabije prvi pogodak, a Poljaci su s druge strane krenuli maksimalno ozbiljno; u tren oka bili smo dva pogotka u zaostatku. Prednost gostiju režirali su Jurecki i Lijewski. Naši su potrošili tri uzastopna napada, ali prva obrana Mirka Alilovića brzopotezno je podignula moral našoj ekipi. Tonči Valčić konačno je otključao mrežu prvog poljskog vratara Szmala i pakleni stroj se razigrao koliko je to bilo moguće uz ratobornog i beskompromisnog protivnika.
Hrvatska je susret otvorila u sastavu: Alilović, Ćupić, Vuković, Vori, Balić, Valčić i Vukić, a kasnije su zaigrali i Mirza Džomba te kapetan Pero Metličić, mada je Červar razmišljao da ih poštedi zbog postoperativnog procesa kroz koji su prošli.
No, kao i obično, presudila je gorljiva želja naših reprezentativaca koji se svakim treningom nameću kao da su prvi put u momčadi olimpijskih pobjednika. Gruba igra Poljaka ocrtava se u brojkama; već na polovici prvog poluvremena skupili su dva žuta kartona i dva isključenja, a u jednom trenutku ostali su sa četvoricom na terenu (uz golmana).
Balić skupljao zube po podu
Stasiti momci koje vodi Bogdan Zenta predstavili su se kao izuzetno neugodna ekipa s kojom nitko ne bi poželio odigrati nokaut utakmicu. Kompaktni u obrani i raznovrsni u napadu, no gube konce kada im ne ide prema planu. Tada se pretvaraju u grubijane koji ne štede, makar se radilo o prijateljskoj utakmici. Najbolje je to na svojoj koži osjetio Ivano Balić. Rukometni genije već je sredinom prvog poluvremena morao napustiti igru i zaputiti se prema ambulanti. Naime, u napadu ga je udarcem u glavu zaustavio M. Jurecki, a Balić je s bolnom grimasom pao na parket. Kada je došao k sebi, sagnuo se i stao pretraživati pod oko sebe.
Vrlo brzo shvatili smo da je ostao bez zuba! Uspio ga je Balić i pronaći, da stvar bude bizarnija. Pogledao je u odlomljeni komadić, okrenuo glavom, i bacio ga prema klupi gdje su sjedili njegovi suigrači. Balić kao Balić, showman i umjetnik. Koji redovito prima najžešće batine.
Duvnjak je odrastao
Umjesto njega, do kraja susreta krvario je Domagoj Duvnjak kojeg su Poljaci uhvatili u svoj mlin.
"Ne sjećam se kada su me ovako istukli! Baš sam dobio batina, dva puta u glavu, pred kraj susreta i u leđa. No nema veze, sve se može kada izgaraš za hrvatski dres. Znam da će na Olimpijskim igrama svaka utakmica biti ovakva, ali znam da to mogu izdržati", rekao nam je nakon susreta prvi strijelac naše momčadi, koji je Poljacima provukao sedam komada.
Do kraja prvog poluvremena igralo se u egalu; Ljubo Vukić zabio je za naše prvo vodstvo (5:4), ali do opipljivije prednosti od plus dva čekali smo sve do 20 minute, kada na scenu stupa Blaženko Lacković. I taj nebeski skok, lijepo ga je vidjeti kada je pravi. U 25. minuti i dalje smo imali dva pogotka prednosti, ali smo se uspjeli riješiti jednog poljskog krvnika; M. Jurecki zaradio je treće isključenje, odnosno crveni karton, zbog brutalnog naleta na Domagoja Duvnjaka.
Tonči Valčić po prvi puta dovodi nas do plus tri, a Lacković do plus četiri. No, tu prednost ipak nismo uspjeli sačuvati; na odmor odlazimo s 13:10.
U drugom poluvremenu Červar je uveo oporavljenike; Metličića i Džombu, mijenjao je i poljski izbornik koji još bira između Wlekaka, Kuptela i M. Jureckog; jer kada se vrati Bielecki, za sve nema mjesta u avionu za Peking. Hrvatska nije uspjela sačuvati prednost; umjesto da odemo na plus četiri, Poljaci se vraćaju na minus dva, a devet minuta prije kraja preko Jaszke uspijevaju i izjednačiti rezultat (20:20). I ovog ljeta, ljubitelji rukometa i hrvatskog sporta, pripremite apaurine, jer hrvatski rukometaši ne mogu bez drame. I ovaj put završetak je bio sretan, no Červaru i momcima predstoji još uštimavanja prije konačnog čina ispod Velikog zida. Domagoj Duvnjak, mladić koji je silno napredovao od EP-a u Norveškog, potegnuo je i zabio tri pogotka za miran rasplet.
Točku na i stavio je Igor Vori, pogotkom za 25:22. Nije to bio oproštaj od Crikvenice koja je rukometaše ugostila na vrhunskom nivou. Dečki će se odužiti i sutra kada je s početkom u 20 sati na rasporedu repriza. Poljaci će opet tući, sigurni smo, no izdržali su Pakleni i jače nalete...
Evo vam neke stranice di možete viditi Balićevu ozljedu i neku reportažu o utakmici:
http://www.hrt.hr/index.php?id=37&tx_ttnews[tt_news]=8969&tx_ttnews[backPid]=34&cHash=f152a97e9b
Ja želim povratak, klub ima velike planove i svi imamo jednake želje. Želim u Pekingu biti miran, a ako se sve izjalovi, barem ću znati da ostajem u Španjolskoj, kaže Balić
Dobio je najveće priznanje u karijeri izborom za nositelja hrvatskog stijega na otvaranju Olimpijskih igara u Pekingu. Nikada ga nešto nije toliko obradovalo iako to neće do kraja priznati. No uz lijepe stvari postoje i druge, koje ga prilično muče. Od dolaska u Hrvatsku još u svibnju nije riješio pitanje kluba u kojem će igrati iduće sezone. Možda je baš to razlog sve veće nervoze koja ga obuzima posljednjih dana treninga ili je samo riječ o teškom podnošenju dugih priprema. Dolazak u Zagreb možda će ga učiniti sretnim ili će ako sve propadne okrenuti njegovu karijeru zauvijek u drugom smjeru.Njegovi limiti na terenu nisu i nikada neće biti do kraja otkriveni. Ali on nije samo genijalan rukometaš, on ima i drugu stranu koju većina ljudi ne uspije vidjeti jer se izvan terena otvara samo rijetkima. U završnici priprema za Peking otkrio nam je dio planova i stavova od kojih ne želi odustati.
Izborom za stjegonošu u Pekingu postali ste ponajveća hrvatska sportska zvijezda. Nije mala stvar predvoditi kolonu na olimpijskoj smotri?
- Hrvatska ima mnogo velikih i kvalitetnih sportaša. Meni je drago da sam ponovno na Olimpijskim igrama i da sam među tim velikim sportašima, da ću koračati prvi i nositi zastavu. Taj osjećaj moći ću opisati tek kad sve to doživim i postanem svjestan što mi se dogodilo u Pekingu. Nikada se, pa ni sada, nisam osjećao najvećim. Možda bi bilo drukčije da sam se bavio indivdualnim sportom, ali kolektiv poput rukometa i moji životni stavovi nikad me nisu doveli do takvog razmišljanja - iz prve je odgovorio Ivano Balić.
U Ateni 2004. upoznali ste većinu najboljih hrvatskih sportaša. Koliko se uopće uspijete vidjeti i družiti s ostalim sportašima u olimpijskom selu?
- Mislim da ni ovaj put, kao ni prije četiri godine, neće biti mnogo vremena za upoznavanje i druženja. Onamo idemo sa sportskim ciljevima i ne vjerujem da ću imati priliku upoznati se s nekim svjetskim sportašem. Atenu pamtim po našem velikom uspjehu i posebnom doživljaju kad se usput sretnete s nekim sportašima koje ste do tada gledali na televiziji, poput najboljih svjetskih tenisača ili plivača.
Prije četiri godine imali ste na OI rituale s majicama i čarapama. Spremate li neki novi za Peking?
- Kako sam stariji imam sve manje rituala, a praznovjerje me odavno napustilo.
Od naših sportaša u Pekingu očekuju se velike stvari.
- Imamo mnogo kandidata za medalje, a mi kao i obično spadamo u glavne favorite rukometnog dijela Olimpijskih igara. Medalje očekujemo i od Draganje, Sanje Jovanović, Blanke, vaterpolista, tenisača... Mislim da su to glavni kandidati za uspjehe u Pekingu iako ne smijemo zaboraviti ni ostale. Dobro je da su se i košarkaši uspjeli plasirati, možda i oni nešto naprave baš u Pekingu.
Znamo da nije lako podnositi naporne treninge. Pokušate li katkad utjecati na izbornika svojim autoritetom na to što i koliko trenirate?
- Nema s njim nikakve priče. On radi svoj posao, a mi ga slijedimo. Starijima je mnogo teže odrađivati zacrtano u odnosu na nove i mlade igrače. Međutim, vidim po tome što radimo da su i treneri svih ovih godina uz nas nešto naučili.
Prije tri mjeseca rekli ste da ćete biti jako razočarani ako se ne ostvari vaš povratak u Hrvatsku. Još se ništa nije promijenilo u vašem statusu, i dalje ste igrač Portlanda San Antonija. Može li eventualni nedolazak ove godine u Zagreb promijeniti vaše igračke planove?
- Tada sam rekao da ću biti razočaran, a danas kažem da ako se ne ostvari dolazak ovog ljeta, ne znam hoće li se ikada. Vjerojatno ću karijeru zauvijek planirati daleko od Hrvatske.
Odlučni ste u svojim namjerama?
- Ja želim povratak, klub ima velike planove i svi imamo jednake želje. Ne znam zašto se čeka i sve sam opterećeniji zbog toga. Želim u Pekingu biti miran, a ako se sve izjalovi, barem ću znati da ostajem u Španjolskoj.
Cijeli razgovor s Ivanom Balićem pročitajte u Sportskim novostima!
Izbornik Lino Červar sigurno neće imati lak posao prilikom izbora putnika za OI
S obzirom na veliku konkurenciju koja vlada na krilima izbornik Lino Červar sigurno neće imati lak posao prilikom izbora putnika za OI. To i nije neki problem kad se zna da, osim Džombe, svi ostali kandidati idu k’o navijeni, makar još uvijek malo sputani činjenicom da nitko nije siguran. Svaki trening postao je prava borba za olimpijske majice kojih ima svega 14.
Kad će završiti ta neizvjesnost, zna samo izbornik. Neizvjesnost koja već godinama prati Gorana Šprema. On je uvijek vjerovao u sebe, a osim posljednjeg EP u Norveškoj, sudionik je svih natjecanja od “osamostaljenja” ove generacije.
- Bio sam i u onoj prošloj, starijoj generaciji. Ova naša je puno uspješnija i duže će trajati, u to sam siguran. Uspjeli smo ne samo doći na vrh, nego na njemu i ostati i to je naša najveća vrijednost.
Vaša klupska karijera također se vrlo uspješno razvija?
- Ova sezona mi je u Nordhornu bila odlična. Osvojili smo Kup EHF, a u klubu najavljuju da ćemo biti još bolji. Ne brinem za status, igram puno i zadovoljan sam.
Potpisali ste novi ugovor, što znači da ostajete u Bundesligi. Do kada?
- Ugovor sam ove sezone produžio na još dvije plus jednu godinu. Mislim toliko i ostati u Njemačkoj, a poslije ćemo vidjeti. Miran sam bez obzira na težinu koju donosi igranje u najjačoj europskoj ligi. Nemam problema s ozljedama, a to je uvijek najbitnije.
Ponovo ste na pripremama za OI. Kako protječu ove pripreme, jesu li jednako naporne kao uoči Atene?
- Vrlo slično izgledaju kao i one prije četiri godine uoči polaska za Grčku. Ove su duže nego za ostala natjecanja, a time i puno napornije. Nadamo se da će nam ovaj rad pomoći da u Pekingu budemo na našoj razini.
Nakon što ste dugo na lijevom krilu igrali s Nikšom Kalebom, došli su novi mlađi igrači poput Vukića i Štrleka.
- Obojica su vrlo kvalitetni i odlična su konkurencija. Ja sam uvijek za zdrave odnose među igračima na istoj poziciji. Vukić je već dokazan igrač, a Štrlek je jako mlad, ali zasluženo je s nama. Neće biti problema s lijevim krilima. Ne da vjerujem, nego znam da je tako.
Znamo da se vi nikad ne predajete, ali hoćete li uspjeti dohvatiti svoje druge OI u karijeri?
- Sve radim da odem u Peking i sve sam podredio tome. Nadam se, s obzirom na iskustvo koje imam, da ću biti među odabranima. Dovoljno sam mlad i daleko od razmišljanja o kraju reprezentativne karijere. Odradit ću ja još jedan olimpijski ciklus –- kaže 29-godišnji Šprem koji pripada generaciji Balića, Dominikovića, Sulića...
Koje su vaše prednosti zbog kojih bi vas izbornik Červar trebao voditi u Kinu?
- Prije svega status, jer sam već dugo u reprezentaciji, a imam i puno više iskustva s obzirom na igranje u Bundesligi u odnosu na, recimo, Štrleka. Igrao sam na jednim OI i znam što to znači, imam dragocjeno iskustvo iz Atene.
Hoće li vidjeti kinesko sunce ili ne, u njegovom, kao i ostalim slučajevima, ovisi samo o zdravlju i Červaru. Ali kad je ovako motiviran i spreman, nema razloga da ne bude optimist. A koga će izbornik prekrižiti, znat će se nakon Crikvenice. Je li moguće da na lijevom krilu nakon Kaleba to bude i Šprem? Dva iskusna igrača u jednoj godini? Moguće, ili ipak ne? Odgovor na to zna samo Lino Červar.
OPASNOST PO GOL-BLAŽENKO LACKOVIĆ:ŽELIM DA MI ČERVAR DOZVOLI I IGRU U OBRANI
Prerano je za Zagreb, trenutačno se predobro osjećam vani. Poštuju me, igram dobro, tražio me i doveo jedan od najboljih klubova - tvrdi Lacković
Od njega se oduvijek očekuje najviše. I onda kada nije bio u formi, kad je bio ozlijeđen, davao je puno ovoj reprezentaciji. Još od Portugala drži visoke kriterije koje uvijek iznova potvrđuje i u reprezentaciji i u klubovima u kojima igra.
Blaženko Lacković je danas bez ikakve dvojbe jedan od najcjenjenijih lijevih vanjskih igrača u svijetu. Potvrda koja govori tome u prilog je i bogati ugovor s njemačkim HSV-om.
Kako podnosite teške pripreme nakon bundesligaških napora ove sezone?
- Moram reći - jako dobro. I mene kao i sve moje suigrače vuče velika želja za novim dokazivanjem, za novim medaljama i za ostvarenjem svih sportskih zamisli. Nema brige za nas jer smo spremni na sve da dođemo do željene forme neophodne za ono što nas očekuje u Pekingu.
Otišli ste iz Flensburga nakon sušne sezone bez ijednog trofeja u konkurentski HSV i mirno odrađujete ove olimpijske pripreme.
- Miran sam i zbog toga, naravno. Na žalost, taj moj prelazak je dignuo malo bure zbog pogreške predsjednika HSV-a koji je ranije nego je trebao sve obznanio. No, sad više nema nikakvih trzavica, sve je riješeno i potpuno sam posvećen samo reprezentaciji.
Što se dogodilo s Flensburgom ove godine? Bili ste blizu svega, a na kraju ste ostali bez ijednog trofeja?
- Sve je bilo kao i sezonu prije. Dobro smo krenuli, imali sve u svojim rukama, ali na kraju ništa od onog što smo mogli nismo osvojili. To je bio i razlog zbog kojeg sam želio otići.
Puno toga utječe na formu
Što se događalo s vašom formom koja nije bila konstantna u proteklih godinu dana?
- Jedan od razloga bilo je koljeno. Zbog ozljede sam se u Flensburgu priključio kasno, tek u studenome. Nije bilo lako, mada sam u tom razdoblju, do priprema za Norvešku, odigrao nekoliko vrhunskih utakmica. Uslijedile su pripreme za Europsko prvenstvo u kojima sam se tražio, makar mislim da je na kraju sve dobro završilo.
U Norveškoj je nedostajao onaj prepoznatljivi Lacković i sjajan skok šut.
- Znam da šut nije bio dobar i moram priznati da su kritike bile na mjestu. No, nije bio problem samo u mojoj ozljedi. Puno stvari može utjecati na formu, od suradnje sa suigračima i vremena koji provedete na terenu, pa do koncepcije u igri. Točno je da mi je trebala veća minutaža, iako znam da nije bilo ni mjesto ni vrijeme da me se čeka. Bez obzira na sve to, ponosan sam na ono što sam odigrao na EP. Mislim da nisam prepotentan ako kažem da sam ugradio puno sebe u bitnim utakmicama, protiv Norveške, a i kasnije i u polufinalu s Francuskom.
Mi ćemo dodati da je njegov pogodak francuskom golmanu Omeyeru bio presudan u ključnim trenucima borbe za ulazak u finale. Koliko je izbornik Červar utjecao na vas i jeste li razgovarali o svemu što vas je mučilo na Euru?
- Puno smo razgovarali u Norveškoj i danas to činimo. Naime, neke su stvari u ovoj reprezentaciji točno definirane, pa tako i sve što se tiče pojedinačnih zadaća. Rekao mi je jasno što od mene očekuje.
Imate li danas neku posebnu želju vezano za igru u reprezentaciji?
- Gledajte, moja je želja igra u oba pravca. Maksimalno sam ozbiljan i spreman za velike stvari. Doduše, za takvo što potrebna je i minutaža kao i uigravanje s momčadi, ali ima dovoljno vremena do OI. Ne brinem jer znam da će sve doći na svoje mjesto.
Konačno imamo širinu
U ovoj reprezentaciji zapravo i nemate pravo mjesto u obrambenim formacijama?
- Danas je sve teže igrati samo napad. Na postavljenu zonu sve je teže zabiti pogodak i to je možda razlog zašto gubim ritam u igri. Tranzicija je u modernom rukometu dobila na još većoj važnosti i sve se više pogodaka postiže upravo na taj način. U klubu igram u oba pravca i trener mi daje povjerenje, što je jako bitno za mene, makar mi samopouzdanja nikad nije nedostajalo.
Što kažete na konkurenciju u nacionalnoj selekciji? Nikad više igrača nismo imali u borbi za vanjske pozicije?
- To je ono što nam je oduvijek trebalo. Konačno imamo širinu i mogućnosti za promjene. Treba pohvaliti mlade snage poput Vukovića, Duvnjaka, Josipa Valčića i Kopljara, kod kojih još više treba iskoristiti veliki potencijal. Dobro je da nas ima jer je svaka konkurencija dobra i poticajna.
Hoćemo li, dakle, u Pekingu gledati Lackovića iz Portugala i Atene gdje je oduševljavao?
- Moram biti i bolji jer sam iskusniji, jači i taktički zreliji. Od sebe očekujem puno jer sam letvicu postavio dosta visoko - zdravo i sportski razmišlja visoki Zagorac.
Vi ste jedan od rijetkih aktualnih reprezentativaca koji ne razmišlja o projektu novog Zagreba?
- Nije istina da ne razmišljam. Ali trenutačno se predobro osjećam vani. Poštuju me, igram dobro... Tražio me i doveo jedan od najboljih svjetskih klubova s velikim ambicijama. Konkurencija u Hamburgu je strašna, ali trener mi garantira igru i u obrani i napadu. Jednom riječju, sve je kako sam zamislio. Što se tiče povratka... Imam 27 godina i još dosta vremena za dolazak u Zagreb u godinama igračke zrelosti. Naravno ako će me tada htjeti - rekao je na kraju Lacković, koji svakodnevno provodi vrijeme kod Zdenka Domančića, koji i njemu pomaže da u Pekingu bude pravi.
DEFINITIVNA ODLUKA
Ivano Balić - nositelj hrvatske zastave na otvaranju OI u Pekingu!
Sigurno je najvrijednije priznanje jer biti izabran u svojoj zemlji najveća je pohvala koju sam mogao dobiti. To je potvrda da sam nešto veliko napravio u karijeri - kaže Balić
Znalo se da su 'u igri’ samo dva imena i da će na kraju samo jedanom pripasti čast koja se dobiva jednom u životu. U prijateljstvu Petra Metličića i Ivana Balića nikad nije bilo rivaliteta, naravno ni u osjetljivoj atmosferi izbora koja je Baliću dodijelila hrvatski stijeg na otvaranju olimpijskih igara u Pekingu.
Ovo je vjerovatno najveće priznanje koje ste do sada dobili u bogatoj karijeri?
- Sigurno je najvrijednije jer biti izabran u svojoj zemlji najveća je pohvala koju sam mogao dobiti. Drago mi je tim više što Hrvatska ima jako puno kvalitetnih sportskih imena. Ovaj izbor je potvrda da sam nešto veliko napravio u dosadašnjoj karijeri - skroman je Ivano Balić.
Postojala je samo jedan dvojba - kapetan Petar Metličić ili vi?
- Šteta je što samo jedan može nositi zastavu. Koliko sam sretan što sam ja izabran, toliko mi je žao što Pero nije izabran. On je veliko rukometno ime i da je izabran on bilo bi jednako zasluženo.
Hoće li biti snage za mahanje na uvertiri olimpijske smotre?
- Valjda neću pasti... Moram s izbornikom Červarom porazgovarati da mi pojača treninge kako bih došao što spremniji - u svom stilu je odgovorio Ivano Balić.
Nema uopće sumnje da će svoju ulogu shvatiti maksimalno ozbiljno, pa iako je poznat po pehovima koji mu se stalno događaju sigurno neće pasti. No, dobro, gotovo sigurno...
Petar Meličić saznao je odluku o nositelju zastave odmah nakon Balića i spremno je prihvatio:
- Bez obzira na to tko je izabran najvažnije je da je rukometaš konačno dobio priliku da predstavlja Hrvatsku na otvaranju Olimpijskih igara. Mi smo to svime zaslužili - poručio je kapetan Paklenih.
Dosadašnji hrvatski barjaktari na Olimpijskim igrama bili su Goran Ivanišević (1992), Perica Bukić (1996), Zoran Primorac (2000) i Dubravko Šimenc (2004).
Hrvatski rukometaši nastavili su se danas pripremati za Olimpijske igre u Pekingu. Nakon Delnica i Zadra, nova postaja im je Crikvenica. Ondje će naši rukometaši ostati do 25. srpnja, kada će dobiti tri dana slobodno. Završni treninzi, ali samo s 14 putnika u Peking, održat će se u Zagrebu, odakle se u Peking putuje 2. kolovoza.
Dvaput s Poljacima
- Svi igrači koji su bili u Zadru, njih 22, nalaze se i u Crikvenici. Nadam se da će se Metličić i Džomba priključiti treninzima, s obzirom na to da su zbog lakših ozljeda dosad radili po posebnom programu - rekao je Slavko Goluža, trener reprezentacije.
Za vrijeme priprema u Crikvenici Hrvatska će odigrati i dvije utakmice s Poljacima, svjetskim doprvacima. Na nedavnom Europskom prvenstvu u Norveškoj naši su ih pobijedili u možda i najboljoj utakmici.
- Čujem se tu i tamo s Lijewskim i poručuje da nam neće biti lako - rekao je Blaženko Lacković, koji je s njim igrao nekoliko proteklih sezona u Flensburgu.
Červarove dvojbe
Lino Červar, izbornik reprezentacije, morat će za vrijeme priprema u Crikvenici odrediti 14 putnika u Peking. Naime, posljednji rok prijava Svjetskom rukometnom savezu i Međunarodnom olimpijskom odboru je 22. srpnja. Dakle, odluka će pasti nakon prve pripremne utakmice s Poljskom.
Od 22 igrača, osam će morati otpasti. Već sada se zna da će među onima koji neće vidjeti Peking biti najmlađi igrači - Gojun, Musa, Štrlek. Puno toga ovisit će i o tomu koliko će se dobro oporaviti Metličić i Džomba. Izbornik najviše dvoji koja krila izabrati, ali i o tomu hoće li na Olimpijske igre u Peking voditi dvojicu ili trojicu vratara.
2004. OLIMPIJSKE IGRE U ATENI - ZLATNA MEDALJA
Osam utakmica, osam pobjeda, olimpijsko zlato bez ijedne mrlje! Hrvatski rukometni ‘Dream team’ je olimpijski prvak! Drugi put nakon 1996. i propuštanja OI 2000. u Sydneyju. U dramatičnom finalnom ogledu mi smo pobijedili Njemačku 26-24 (11-12) te naslovu svjetskih prvaka dodali i olimpijsko zlato.
Mi smo redom pobijedili Island (34-30), Sloveniju (27-26), R. Koreju (29-26), Rusiju (26-25), Španjolsku (30-22) u skupini. U četvrtfinalu je pala Grčka 33-27, u polufinalu Mađarska 33-31.
Kaleb poludio u završnici, Hrvatska zlatna!
U finalu, vrlo neizvjesna utakmica do samog kraja s Njemačkom. Ušlo se u tijesnu završnicu. Pri vodstvu naših od +1 raširili smo Nijemce igrom na Kaleba, koji je u 55. minuti s krila zabio svoj prvi gol na utakmici, ali vrlo vrijedan pogodak za plus dva (22-20) pet minuta prije kraja susreta. Zerbe se visoko dignuo za smanjenje hrvatske prednosti, ali Kaleb je poludio i s još dva gola s desnog krila brzo nas doveo do tri gola viška tri minute prije kraja. U zadnjim minutama zadrhtale su Nijemcima ruke, a kad je Lacković uoči posljednje minute zabio za 25-22, utakmica je bila definitivno riješena u hrvatsku korist! Pobjedom od 26-24 ostvarili smo osmu uzastopnu pobjedu na olimpijskom turniru i naslovu svjetskih prvaka dodali još vrednije olimpijsko zlato!
2003. SP U PORTUGALU - ZLATNA MEDALJA
Autsajderi s Balkana, kako su našu reprezentaciju nazvali neki njemački mediji, novi su svjetski prvaci. Nakon šest i pol godina, hrvatski je muški rukomet opet ostvario grandiozan uspjeh. I sada u Portugalu, i tada u Atlanti, malo je tko očekivao zlatno odličje. Na posljednja tri svjetska i europska prvenstva Hrvatska je redovito bila jedno od većih razočaranja natjecanja, a prošle je godine na EP-u u Švedskoj dotaknuto dno. Bili smo posljednji. A onda, samo 365 dana poslije, gotovo ista momčad popela se na svjetski tron.
Sve je počelo tragikomičnim porazom od Argentine, kada su naši igrači prokockali šest golova prednosti u posljednjih 15-ak minuta, usput promašivši šest sedmeraca. Dan poslije Saudijska Arabija na poluvremenu je vodila 10-8 protiv Hrvatske i sve je upućivalo na još jednu blamažu na velikim natjecanjima. Međutim, tada se dogodio nevjerojatan preokret u igri Hrvata, koji je rezultirao rukometnom rapsodijom i zlatom. Uslijedio je fantastični pobjednički niz, i pred hrvatskim strojem kapitulaciju su potpisale S. Arabija, Rusija, Francuska, Mađarska, Egipat, Danska, Španjolska i Njemačka. Posebno treba izdvojiti krvavo zarađenu pobjedu protiv Francuza, zatim možda i najbolju predstavu u Portugalu, kada su budući svjetski prvaci pregazili Dance, pa onda nezaboravni polufinalni horror sa Španjolcima te, naravno, finalno slavlje protiv Nijemaca.
1996. OLIMPIJSKE IGRE U ATLANTI - ZLATNA MEDALJA
Prva zlatna olimpijska medalja za Republiku Hrvatsku od njezine samostalnosti osvojena je 1996. godine u Atlanti. Kako je i red - osvojili su je predstavnici našeg najtrofejnijeg sporta.
Samo 39 dana uoči početka OI za izbornika je postavljen Velimir Kljaić. Na premijernoj utakmici drugorazredna Švicarska nam je početkom drugog dijela vodila sedam razlike. Ipak smo ih pobijedili, kao i Ruse nakon toga, opet s jednim pogotkom razlike, nakon što je Matošević obranio sedmerac Torgovanovu. Uslijedile su uvjerljive pobjede protiv Kuvajta i SAD-a kojima smo osigurali polufinale. U polufinalu je zlatna generacija odigrala vjerojatno najbolju svoju utakmicu i pobijedila moćnu Francusku, koja je godinu dana prije spriječila nas da postanemo svjetski prvaci. Osigurali su barem srebro, no na tome nisu stali, već su pobijedili u finalu pred 45.000 gledatelja švedski neponovljivi naraštaj s Wislanderom, Olsonnom, Svenssonom...
U Georgia Domeu (najveći posjet nekoj rukometnoj utakmici u povijesti) naši su vodili od samog početka i osam minuta prije kraja bilo je plus pet za ‘Kljunove’ dečke, a onda su u pet minuta opasni Skandinavci stigli na samo gol zaostatka. No, do izjednačenja nisu došli... Golovi pivota Jovića i Kljaića odagnali su svaku sumnju o olimpijskom pobjedniku. Veliko slavlje ljudi koji su postali besmrtni olimpionici počelo je tada s prvom, a kasnije puno puta izvedenom 'hrvatskom gusjenicom'.
OKVIR1
2004. OLIMPIJSKE IGRE U ATENI
ZLATNA MEDALJA
Reprezentacija: BALIĆ Ivano, DOMINIKOVIĆ Davor, DŽOMBA Mirza, GOLUŽA Slavko, KALEB Nikša, LACKOVIĆ Blaženko, LOSERT Venio, MATOŠEVIĆ Valter, METLIČIĆ Petar, ŠOLA Vlado, ŠPOLJARIĆ Denis, ŠPREM Goran, VORI Igor, VUKOVIĆ Drago, ZRNIĆ Vedran
IZBORNIK: LINO ČERVAR
2003. SVJETSKO PRVENSTVO U PORTUGALU
ZLATNA MEDALJA
Reprezentacija: MATOŠEVIĆ Valter, ŠOLA Vlado, KELENTRIĆ Mario, KALEB Nikša, SULIĆ Renato, BALIĆ Ivano, JOVIĆ Božidar, LACKOVIĆ Blaženko, ZRNIĆ Vedran, VORI Igor, DOMINIKOVIĆ Davor, DŽOMBA Mirza, VALČIĆ Tonči, GOLUŽA Slavko, ŠPOLJARIĆ Denis, METLIČIĆ Petar, ŠPREM Goran
IZBORNIK: LINO ČERVAR
1996. OLIMPIJSKE IGRE U ATLANTI
ZLATNA MEDALJA
Reprezentacija: LOSERT Venio, MATOŠEVIĆ Valter, PERKOVAC Goran, SMAJLAGIĆ Irfan, JOVIĆ Božidar, KLJAIĆ Nenad, PUC Iztok, MIKULIĆ Zoran, ĆAVAR Patrik, GOLUŽA Slavko, SARAČEVIĆ Zlatko, ŠUJSTER Vladimir, FRANKOVIĆ Valner, GUDELJ Bruno, JELČIĆ Vladimir, NAČINOVIĆ Alvaro
IZBORNIK: VELIMIR KLJAIĆ
OKVIR2
PRESUDA 2004.
Kao nikad do tada, išlo je glatko sa sedam pobjeda do finala. No, u finalu su i Nijemci ‘grizli’ i htjeli osvetu za poraz u finalu SP-a u Portugalu. Borba za svaku loptu. Mi pet minuta prije kraja vodimo pogodak razlike i tada s krila Nikša Kaleb postiže svoj prvi pogodak na utakmici. Nijemci uzvraćaju, no Kaleb furiozno završava još dvije akcije u napadu za nedostižno vodstvo. Pobjeda je osigurana u kolektivnom transu, no Kaleb je obilježio zlato.
PRESUDA 2003.
Krenulo je porazom od najslabijeg - Argentine. Zaredale su pobjede kojima je Hrvatska osigurala mjesto među četiri u borbi za odličja. U polufinalu je na redu bila Španjolska i utakmica s dramatičnim produžecima. Mi smo imali pobjedu, no primili smo pogodak za izjednačenje sa zvukom sirene. Šola je umalo plakao. No, mi smo smogli snage i u produžecima osigurali finale. Nije nas pokolebalo španjolsko izjednačenje, već smo izvukli dodatnu snagu.
PRESUDA 1996.
Najvažniji trenutak zbio se u prvom krugu u utakmici protiv Rusije. Vrlo neizvjesna utakmica koja je bila bitna za plasman među četiri najbolje momčadi. Podvig je izveo vratar Valter Matošević u završnici obranivši sedmerac do tada sigurnom Torgovanovu. Hrvatska nakon toga postiže pogodak i već tada osigurava prolaz. Bila je vrlo bitna i uvodna pobjeda protiv Švicarske od koje smo čak i gubili sa sedam razlike. Psihološka stabilnost donijela je prevagu.
Post je objavljen 09.04.2006. u 16:06 sati.
