put u beskraj https://blog.dnevnik.hr/lili30

Svim mojim prijateljima

Svim mojim prijateljima koji su ........... OSTALI SAMI
Ljubav je kao leptir.
Što za njom više trčiš, tim te više razočara.
Ali ako je pustiš da leti, doći će ti kad se najmanje nadaš.
Ljubav te može učiniti sretnim, ali te ponekad može i zaboljeti.
No najljepša je tek kad je pokloniš onome tko je toga vrijedan.
Stoga ne žuri - nađi vremena i izaberi ono najbolje ZA SEBE.



Svim mojim prijateljima ........... KOJI NISU BAŠ SAMI
Ljubav nije nastojanje da postanemo neka druga “savršena osoba”.
Ljubav se sastoji u tome da pronađemo osobu koja će nam pomoći
da budemo savršeni onakvi kakvi već jesmo.



Svim mojim prijateljima koji se vole......... “IGRATI”
Nikad ne reci “VOLIM TE" ukoliko ti uistinu nije stalo.
Ne govori o osjećanjima, ako ona nisu iskrena.
Ne ulazi u nečiji život, ako toj osobi kaniš slomiti srce.
Ne gledaj nikome u oči, ako je sve to što činiš jedna obična laž.

Najokrutnija stvar koju muškarac može učiniti ženi i obrnuto:
dopustiti joj/mu da se zaljubi, a da ne namjerava prihvatiti ni uzvratiti tu ljubav.



Mojim prijateljima koji su ........... SRETNI
Istinska mjera naklonjenosti nije vrijeme provedeno s osobom koju volite, već činjenica da ste, kada ste zajedno, dobri jedno prema drugome.



Mojim prijateljima koji su ........... U BRAKU
Ljubav nije “Ti si kriv!”, nego “Žao mi je.”
Nije “Gdje si?”, nego “Evo me, tu sam!”
Nije “Kako si mogao?”, nego “Razumijem!”
Nije “Trebao si biti ovdje!”, nego “Zahvalan sam ti što jesi!”



Svim mojim prijateljima čije je........... SRCE SLOMLJENO
Slomljeno srce je slomljeno onoliko, koliko ti to želiš
i bol ide duboko onoliko dokle ti dozvoliš.
Pobjeda nije u tome koliko nam je puta srce bilo slomljeno,
već to šta smo naučili iz toga.



Svim mojim prijateljima koji su........... NAIVNI
Kako voljeti:
biti postojan ali nikada tvrd,
dijeliti ali nikada nepravedno,
razumjeti ali nikada negirati ono što smo razumjeli,
biti povrijeđen ali nikada prepustiti se bolu.



Svim mojim prijateljima koji su ........... RAZOČARANI
Boli te kada vidiš kako je voljena osoba sretna s drugim.
No još je bolnije znati da je osoba koju voliš nesretna s tobom.



Svim mojim prijateljima koji se boje ........... PRIZNATI
Ljubav boli kad ostaviš nekoga.
Još više boli kada te neko ostavi.
Ali najviše boli kad se pred osobom koju voliš moraš pretvarati da to nije tako, plašeći se da će se ona poigrati tvojim osjećanjima.



Mojim prijateljima koji ........... VOLE POGREŠNU OSOBU
Beskrajno je tužno kada nekoga zavoliš, a ne shvaćaš da ta osoba nije zaslužila tvoju ljubav i da sa njom samo gubiš svoje dragocjeno vrijeme.
Ako taj neko nije tvoje ljubavi vrijedan SADA, neće biti vrijedan ni za jednu, ni za 10 godina. NIKAD!




.......... SVIM MOJIM PRIJATELJIMA
Želim da ste prema osobi koju volite:
pošteni, nježni, zreli, nepromjenjivi, da je štitite i hrabrite,
da ste zahvalni i nesebični

.... i ljubav će vam trajati vječno, baš kao i moja ljubav prema ljubavi mog života, koja traje već 31 godinu, a tek smo na početku, jer zaista, sigurna sam da će trajati dok i nas bude.

petak, 20.06.2008.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Dragi moji blogerići, dok neki drugi povećavaju broj blogova, ja ih eto smanjujem i od ovog trenutka blog fantasyandlove je ugašen. Neke postiće prebacila sam ovdje jer mi se jako sviđaju i nisam ih se htjela odreći pa ako ih niste pogledali tamo, sad možete ovdje. Kad ću vas komentirati, biti će to samo i jedino iz ovog bloga. Lijepo vas pozdravljam i puno vas volim.




Vesna Parun:

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Ljubav

Ovo je izvorni tekst pjesme koja mi se već godinama jako sviđa, a pobuđuje mi lijepa sječanja na moju mladost. Teško sam došla do nje, pa sam odlučila da je stavim ovdje. Ako se još netko sjeti ove predivne pjesme neka mi se javi. Pjevala ju je Olivera Katarina (Vučo).




U tihoj pariškoj noći (Ljubav)
________________________________________
Sedim u jednom pariskom lokalu
lažno se smešim čoveku što gleda
svuda oko mene devojke se ljube
a ja tražim oči, oči kao tvoje

Muzika svira, lelujaju senke
mahnite od snage ovog letnjeg vina
misli sve su dalje a samo ja sam ovde
sedim tako sama kao dobra vila

Ja te sanjam ove noći
moja duša zbog tebe vene sad
ja te zovem iz daljina
jer te volim, do groba...

Nedaj se Ines

Nedaj se Ines, nedaj se.... općenito..... nemojte se dati ako to ne želite.

Morala sam staviti ovdje ovu pjesmu, jednostavno sam morala.




NE DAJ SE, INES

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas ako me tko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta


Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će jos biti mladosti,
Ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
Kao sto već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

srijeda, 18.06.2008.

Priča o mišu

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!"

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!"
Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!"
Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."

Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.



Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.

Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.

Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.

SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;
NAŠI ŽIVOTI SU ISPREPLETENI S RAZLOGOM.

Jedna od najboljih stvari koja se veže uz ovaj svijet je
PRIJATELJ.



Dragi moji prijatelji blogeri, i vi ste satkani u mojoj tapiseriji, a ja Vas raširenih ruku i srca primam sa svim vašim tugama i radostima što nam nosi život. Tu sam za Vas. Pusa mojim svim vjernim čitateljima.

utorak, 17.06.2008.

Odmori dušu

Mudri i pametni ljudi rekli su mudre riječi a ja ih stavljam ovdje, da budemo svi skupa koji to čitamo - pametniji. Odmorite svoju dušu dok redate ove lijepe misli.

Bolje da vas mrze zbog onoga što jeste, nego da vas vole zbog nečega što niste.
André Gide


Jedini način za izbjeći pogreške je steći iskustvo.
Jedini način za steći iskustvo jest činiti pogreške.
anonimus


Čovječanstvo se može podijeliti u dvije velike skupine: domaćine i goste!
Max Beerbohm


Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.
Paul Boese


Tvrdoglavost ima svojih pozitivnih strana. Uvijek znate kakvo ćete mišljenje imati sutra.
Glen Beaman


Veliki umovi raspravljaju o idejama.
Srednji umovi raspravljaju o događajima.
Sitni umovi raspravljaju o ljudima.
Eleanor Rooselvelt



Traži puno i imat ćeš malo, traži malo i imat ćeš sve.
anonimus


Bog je čovjeku podario uspravan položaj kako bi mogao promatrati nebo i podizati pogled prema zvijezdama.
Ovidije


Dijete uvijek može odrasloga naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen, i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi.
anonimus


U životu poželi samo jedno: da ne voliš izgubljeno i ne izgubiš voljeno.


Snovi stvaraju budućnost.
Victor Hugo

Moja poruka

Kad si se rodio/la, plakao/la si,
svi su se oko tebe smješili.
Živi svoj život do kraja tako,
da se smješiš, čak ako i drugi plaču –
zato, jer samo tako drugima izmamiš
osmjeh na lice!


Ne gledaj na ljepotu - jer je varljiva.
Ne gledaj na bogatstvo - bogatstvo je prolazno.
Traži nekoga, tko te zna nasmijati.
Dovoljan je samo jedan smješak da se tvoj oblačni dan razvedri.


Istina je,
da ne cijenimo ništa što imamo dokle to ne izgubimo.
Istina je,
da ne znamo što nam nedostaje, dokle nas to ne dohvati...


U životu ima trenutaka
kada nekoga tako snažno trebaš,
da ga želiš preseliti iz snova
kako bi ga konačno zagrlio!


Kada se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore.
Više puta dugo stojimo pred tim zatvorenim vratima
i žalosno gledamo u njih,
a niti ne opazimo da je već odavno otvoren prozor!


Sanjaj o čemu želiš sanjati.
Pođi kamo želiš ići.
Budi to što želiš biti!
…zato, jer imaš samo jedan život!!!

U tvom životu želim ti ljubav i sreću, da bi bio uspješan.
Iskušenja, da bi ostao snažan/a.
Suze, da bi ostao čovječan/a.
I nadu, da se ispune tvoji snovi.


Sretni ljudi u stvarnosti nemaju uvijek
najljepše od najljepšega,
ali sve učine najljepšim.
To im se isplati.



Ljubav počinje s osmjehom,
raste s poljupcima
i završava sa suzama.
Odlazak prepusti prošlosti,
da bi tvoja budućnost
našla prostor da se rascvjeta!


Život se ne mjeri sekundama
već trenucima koji su ti oduzeli dah!


Ovu poruku posvećujem

…ljudima,
koji su me na neki način dotaknuli…

…ljudima, koji su me znali nasmijati,
kad sam to stvarno trebala...

…ljudima, koji su mi pokazali pozitivne stvari, kada mi je išlo loše...

…ljudima, čija blizina mi je itekako važna...

…i ljudima, kojih se u svom životu ne želim odreći! Nikada!


Ovu poruku posvećujem i svima vama.

četvrtak, 12.06.2008.

Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine

Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo moćne obitelji. Obitelj je bila netaktična i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.
Slijedeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gdje će se moći dobro odmoriti. Kada su se slijedeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je bijesan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” odgovori stariji anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”
“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Ponekad se desi upravo to, kada stvari ne idu onako kako bismo željeli…
Neke osobe ulaze u naše živote i brzo odlaze iz njih…

Neke osobe
nam postaju prijatelji
ostaju sa nama dugo
ostavljajući prekrasne tragove
u našim srcima...

i nećemo biti isti kao prije
jer smo imali dobroga prijatelja!!

Jučer je povijest.
Sutra, jedna zagonetka.
Danas, jedan poklon.
I zbog toga se zove sadašnjost!

Vjerujem da je život poseban...živi ga i upijaj svaki trenutak...




Uzmi ovog malog anđela
i drži ga blizu sebe on je tvoj anđeo čuvar
poslan da se brine o tebi

OVO JE JEDAN POSEBAN ANĐEO ČUVAR


U ovom trenutku -
- Netko je ponosan na tebe.
- Netko misli na tebe.
- Nekome nedostaješ.
- Netko je zahvalan na podršci koju si mu dao.
- Netko želi da budeš sretan.
- Netko ti želi nešto darovati.
- Netko misli da ti JESI dar.
- Netko te želi zagrliti.
- Nekome si u mislima i osmjehuje se.
- Netko želi plakati na tvom ramenu.
- Netko želi sa tobom izaći i zabaviti se.
- Netko ima potrebu za tvojim oprostom.
- Netko je zahvalan što si mu oprostio.
- Netko želi podjeliti vlastite snove sa tobom.
- Netko te cijeni zbog toga kakav si.
- Netko želi da znaš da je uvijek tu uz tebe.
- Netko je sretan jer si mu prijatelj.
- Netko ti želi biti prijatelj.
- Netko se uzda u tebe.


NETKO IMA POTREBU ZA OVOM PORUKOM

.... i upravo zato sam napisala ovaj post.

Zamisli....

Ovaj put nešto nježnije i duhovnije od mene, za vas.

Zamisli…
da je ovog trenutka
Božji anđeo tu pokraj tebe…


Tišina...
Budi miran i prisjeti se svih problema koje bi htio rješiti.


Sve što te tišti, sve što te čini nesretnim,
što te deprimira, zabrinjava,
sve što te čini potištenim...

Čak i svoj strah od budućnosti,
strah od toga da ćeš učiniti nešto pogrešno,
da ćeš izabrati krivo.


Razmisli ovaj tren baš o svemu.
Otvori svoje srce i zamisli da predaješ sve to sada Bogu.


Upotrijebi svoje ruke kao sredstvo prijenosa.
Zamisli to uručivanje sada, kao netko tko nosi veoma tešku torbu drugoj osobi da joj ta osoba taj teret ponese.


A sada, zamisli sve dobro što bi htio da ti se dogodi, za čim čezneš ili pomisli na nešto lijepo što ti se već dogodilo u tvome životu…….
Svih trenutaka sreće, radosti, prijateljstva, uzbuđenja, mira, ljubavi…….

Smjesti sve to u svoje ruke, onako u mislima, i učini taj korak da to čvrsto zadržiš u svom srcu kao netko tko čuva svoje dragulje u maloj kutijici
Smjesti to blago duboko u sebi i zahvali, s puno vjere iskreno od sveg srca.


Budi zahvalan za sve dobro što ostaje i za sve loše što odlazi. Broji do tri i diši duboko. A sada... zamisli da je anđeo poletio i ponio tvoje molbe Bogu.


Sa zahvalnošću šaljem ovaj blagoslov svima za koje mislim da bi ga trebali primiti i da im je možda potreban.


... uključujući i one osobe koje se pretvaraju da se izuzetno dobro osjećaju i da su sretne.


I ... Bog vas blagoslovio

DANAS, SUTRA, ZAUVIJEK!!

srijeda, 11.06.2008.

Kako se nositi s rakom - ili ga spriječiti!!!

Ovo je još jedna tužna tema. Radije bi pisala nešto opuštajuće, veselije, pametnije, ali sam isto tako sigurna da će tekst koji slijedi biti dovoljno pametan i mudar i nije na odmet da se svi skupa upoznamo s nekim uzrocima i štetnim sastojcima koji mogu uvjetovati ovu užasnu bolest, koja sve više uzima maha i sve je više oboljelih, a naša medicina, za razliku od tehnike, gotovo da nije učinila ništa i ne može učiniti ništa, jer još uvijek nema čarobnog lijeka kojim bi se ta opaka bolest izlliječila. Ne preostaje nam ništa drugo već da učinimo nešto sami, dok smo još zdravi, dok još nije kasno. Pozdrav i zdravi i veseli mi bili.


GODINAMA SE LJUDIMA GOVORI DA JE KEMOTERAPIJA JEDINI NAČIN DA SE POKUŠA ( „POKUŠATI“ JE PRAVI IZRAZ) ELIMINACIJA RAKA. JOHN HOPHINS GOVORI DA POSTOJI I DRUGI NAČIN.

Kako se nositi sa rakom prema Johnu Hophinsu?

1. Svaka osoba posjeduje ćelije raka u svom organizmu. Ćelije raka se ne mogu identificirati standardnim testovima, sve dotle dok ne dostignu broj od nekoliko milijardi. Kada liječnici kažu pacijentu da više nema malignih ćelija, poslije terapije, to samo znači da se testom ne mogu identificirati ćelije raka, jer je njihov broj smanjen na nivo koji se ne može registrirati.
2. Ćelije raka se pojavljuju u životu svakog čovjeka 6 do 10 puta.
3. Kada je imuni sistem čovjeka dovoljno jak, ćelije raka se uništavaju i spriječava se njihovo umnožavanje.
4. Kada osoba ima rak to nagovještava da je došlo do smanjenja hranjivih materija. Razlozi se mogu tražiti u genetici, životnoj sredini, hrani ili načinu života.
5. Da bi se ovo smanjenje nadoknadilo, potrebno je promijeniti ishranu kako bi se poboljšao imuni sistem.
6. Kemoterapija podrazumijeva uništavanje ćelija raka, ali također uništavanje i zdravih ćelija u koštanoj srži i digestivnom traktu, a također može doći da oštećenja jetre, bubrega, srca, pluća i dr.
7. Zračenjem se, pored uništavanja ćelija raka, sagorijevaju i oštećuju i zdrave ćelije i organi.
8. U početku se kemoterapijom ili zračenjem smanjuje veličina tumora. Međutim, daljnjom primjenom kemoterapije i zračenja, nema više rezultata kod eliminacije tumora.
9. Kada u organizmu ima previše toksina nastalih kemoterapijom i zračenjem, imuni sistem je poljuljan ili uništen, što dovodi do toga da osoba postaje podložna raznim vrstama infekcija i drugim komplikacijama.
10. Kemoterapija i zračenje može dovesti do mutacije ćelija koje postaju rezistentne i teško ih je uništiti. Operacijom se također može uzrokovati širenje ćelija raka.
11. Preporučuje se da ćelije raka ne treba hraniti i tako poticati njihovo umnožavanje.
a. Šećer hrani ćelije raka. Izbacite šećer i time ćete odstraniti vrlo značajnu hranu ćelijama raka. Zamijene za šećer su takođe štetne. Bolje su prirodne zamijene u vidu meda ili melase, ali u vrlo malim količinama. Kuhinjska sol posjeduje štetne dodatke koji joj daju bijelu boju. Umjesto nje preporučuju se Bragove amino-kiseline ili morska sol.
b. Mlijeko potiče organizam da proizvodi sluz, pogotovo u digestivnom traktu. Sluz hrani ćelije raka. Izbacivanjem mlijeka i zamjenom sa nezaslađenim soja mlijekom, ćelije raka će „gladovati“
c. Ćelije raka bujaju u kiselom okruženju. Mesna dijeta je kisela i bolje je jesti ribu i malo piletine nego junetinu i svinjetinu.. Meso također sadrži životinjske antibiotike, hormone rasta i parazite, koji su svi štetni, pogotovo za oboljele od raka.
d. Dijeta koja se sastoji od 80% svježeg povrća i sokova, žitarica, klica, jezgra i malo voća stvorit će alkalnu sredinu u organizmu. 20% ishrane može biti kuhana hrana, uključujući fažol. Sokovi od svježeg povrća proizvode žive enzime, koji se lako apsorbiraju i dospijevaju na ćelijski nivo u roku od 15 minuta, čime se hrani i potiče razvoj i rast zdravih ćelija. Da biste omogućili živim enzimima da stvaraju zdrave ćelije, pokušajte piti svježe sokove od raznog povrća. Jedite sirovo povrće 2 do 3 puta na dan. Enzimi se uništavaju na temperaturi od 40ÚC.
e. Izbjegavajte kavu, čaj, čokoladu jer imaju visok nivo kofeina. Zeleni čaj je mnogo bolji i ima sastojke koji pomažu borbu protiv raka. Treba piti nezagađenu ili filtriranu vodu da bi se izbjeglo konzumiranje toksina i teških metala, koje sadrži voda iz slavine. Destilirana voda je kisela i treba je izbjegavati.
12. Proteini iz mesa se teško probavljaju i potrebno je mnogo enzima za probavljanje. Neprobavljena hrana ostaje u utrobi i uzrokuje stvaranje dodatnih toksina.
13. Zidovi ćelija raka prekriveni su otpornim proteinom. Suzdržavanjem od konzumiranja mesa oslobađa se više enzima, koji napadaju proteinske zidove ćelija raka i omogućavaju prodor obrambenih ćelija koje uništavaju ćelije raka.
14. Neke materije podižu imuni sistem (IP6, flor, antioksidanti, vitamini, minerali EFA i dr.) i omogućavaju da obrambene ćelije organizma uništavaju ćelije raka. Vitamin E omogućava ubijanje ćelija raka, što predstavlja normalnu reakciju organizma u uklanjanju oštećenih, nepoželjnih i nepotrebnih ćelija.
15. Rak je bolest uma, tijela i duha. Aktivan i pozitivan um pomaže u savladavanju raka. Bijes, netolerancija i gorčina stvaraju u tijelu stres i kiselost. Njegujte duh ljubavi i praštanja. Naučite da se opustite i uživate u životu.
16. Ćelije raka ne napreduju u sredini sa puno kisika. Tjelesne vježbe i duboko disanje dopremaju više kisika do ćelija. Terapija kisikom osigurava uništavanje ćelija raka.

MOLIM VAS UPOZNAJTE S OVIM LJUDE DO KOJIH VAM JE STALO!!

PROČITAJTE I OVO:

1. Ne koristite plastičnu ambalažu
2. Ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama
3. Ne koristite plastično suđe u mikrovalnoj pećnici.

John Hophins je ovo napisao u svojim novijim člancima. Ovo je također dostavljeno i Vojnom medicinskom centru Valter Rid. kemijski element Dioxin uzrokuje rak, posebno na dojci.
Dioksin je visoko toksičan za ćelije našeg organizama. Zato ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama jer se na taj način oslobađa dioksin iz plastike. Nedavno je dr Edvard Fudjimoto, welness manager u bolnici Castle, govorio na televijiji o zdravstvenim rizicima. Tada je govorio o dioksinu i njegovom štetnom djelovanju na ljude. Rekao je da ne smijemo grijati hranu u mikrovalnoj pećnici u plastičnom suđu. Ovo se pogotovo odnosi na hranu koja sadrži masnoće. On navodi da kombinacija masnoće, visoke temperature i plastike oslobađa dioksin koji prodire u hranu i na kraju u ćelije organizma. Umjesto plastike on preporučuje upotrebu stakla, kao što je vatrostalno, pireks ili keramika, koji ne sadrže dioksin. Dakle, hrana koja je pakirana u plastiku, mora se izvaditi i podgrijati u nečem drugom.
Papir se može koristiti ako znate od čega je izrađen. Ipak je najsigurnije koristiti vatrostalno staklo. On je također podsjetio da su neki restorani brze hrane zamijenili plastičnu ambalažu sa papirnom. Dioksin je bio jedan od razloga.
Također je podvukao da je plastična ambalaža jednako opasna i ako se koristi za poklapanje sudja u kome se grije hrana u mikrovalnoj pećnici. Umjesto plastike, upotrijebite papir za pokrivanje hrane u mikrovalnoj pećnici.

OVAJ ČLANAK POKAŽITE SVAKOM TKO VAM ZNAČI NEŠTO U ŽIVOTU! VRIJEDNO JE ZNATI I PRIDRŽAVATI SE OVIH TVRDNJI, MOŽDA SVI ZAJEDNO USPIJEMO U NAMJERI DA SPRIJEČIMO TU UŽASNU BOLEST.

utorak, 10.06.2008.

Ovo bi trebali znati i upamtiti!

Događaj se zbiva na proslavi - garden party.

Jedna gospođa je zateturala i pala.

Odmah joj je predloženo da se pozove hitna pomoć,
što je ona odbila, jer se dobro osjećala i samo se spotaknula
na jedan kamen.

Bila je blijeda u licu i pomalo je drhtala,
tako da su joj pomogli da se malo očisti i uredi,
a dobila je i drugi tanjur sa hranom.

Ostatak večeri je provela u vedrom raspoloženju.

Ipak, njen suprug je kasnije nazvao domaćine telefonom
i rekao da mu je žena hitno prevezena u bolnicu.

Oko 23 h - ona je UMRLA.
Doživjela je moždani udar (napad) na toj proslavi.

Da je netko od prisutnih znao kako se prepoznaje moždani udar ,
ona bi još bila živa...


Pročitajte sljedeće, traje samo par minuta ...

Jedan neurolog je rekao, da je sva „umjetnost“ bila u tome, prepoznati moždani napad (udar), zatim postaviti dijagnozu i pacijentu u roku od 3 sata pružiti stručnu medicinsku pomoć, što nažalost često nije slučaj.


Postoje 4 „koraka“ kojih se treba držati, da bi se ovakav napad prepoznao.


PROČITAJTE I ZAPAMTITE:

Ponekad je vrlo teško prepoznati simptome moždanog udara.

Žrtva moždanog napada može zaista imati ozbiljna oštećenja mozga,
ako osobe, koje su u blizini, ne prepoznaju simptome ovakvog napada.

Dakle, doktori kažu - da bismo mogli prepoznati ovakav napad,
potrebno je uciniti 4 jednostavna koraka:

1. Zamolite osobu, da se nasmije (ako ne može = oduzetost)

2. Zamolite osobu, da kaže sasvim jednostavnu rečenicu, kao na
primjer: „Danas je jako lijepo vrijeme.“

3. Zamolite osobu, da podigne obje ruke iznad glave.

4. Zamolite osobu, da pokaže (isplazi) jezik. Ako jezik stoji nepravilno ili nepravilno visi, - to je znak moždanog udara.

Ako osoba ima probleme sa bilo čim gore spomenutim,
pozovite O D M A H hitnu pomoć i telefonom opišite simptome koje osoba ima.


Jedan neurolog je rekao, da ako s ovom uputom upoznamo najmanje 10 osoba, možemo biti sigurni, da će na taj način sigurno netko od tih desetero jednom možda biti u prilici da spasi nečiji život.


Koje li sreće i čast da pripadne baš meni da nekom spasim život. Ako sam ovim postom na dobrom putu da to učinim ja ili netko od vas, već sada se radujem i to me čini sretnom.

Vodonošina priča

Vodonoša je imao dva velika keramička bokala.
Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa.
Jedan bokal je imao pukotinu dok je drugi bio čitav i uvijek je uspjevao prenijeti jednu te istu količinu vode.


Naravno cijeli bokal je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti napukli bokal stidio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze.


Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
- Sramota me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.


Vodonoša mu je odgovorio:
- Da li si primijetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog bokala? To je zato, jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane.


Svaki dan si ih zalijevao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.



Da li želiš znati, koja je pouka?

Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo napukli bokali. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakom od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo trebamo uvažavati svakoga upravo onakvim kakav jest i uvijek gledati dobru stranu u ljudima.


Ne možeš biti sretan, sve dotle, dok ne naučiš iskreno voljeti i dok ne nađeš svoje mjesto na svijetu i dok se ne potrudiš još nekoga učiniti sretnim.

Ako svatko učini samo jednu osobu sretnom svi na svijetu biti će sretni.



Nema sreće, dok ne pronađeš samoga sebe!
Dok se ne probudiš i počneš živjeti s ljubavlju i u ljubavi sa svime!

Prihvatiš li savjet, preplavit će te mir i radost probuđenog!

ponedjeljak, 09.06.2008.

Pametni magarac

Jednog dana je seljakov magarac pao u bunar.



Životinja je satima sažaljivo plakala dok je seljak pokušao smisliti što da uradi.



Napokon je odlučio: budući da je životinja stara, a bunar ionako treba prekriti, nije vrijedno truda spašavati magarca.



Pozvao je sve susjede da mu dođu pomoći.
Svi su zgrabili lopate te počeli nabacivati smeće u bunar.



Na početku je magarac shvatio što se dešava te je počeo očajnički plakati.



Tada se na opće čuđenje primirio.



Nakon nekog vremena seljak je pogledao u bunar.
Bio je zapanjen onim šta je vidio.



Sa svakom lopatom smeća koje je pogodilo njegova leđa magarac je radio nešto zadivljujuće.
Istresao bi leđa i popeo se jednu stepenicu više.



Kako su seljak i susjedi nastavili ubacivati smeće na životinju, on bi se otresao i popeo se.



Uskoro, svi su zadivljeno promatrali magarca koji je zakoračio preko ruba i sretno iskočio!



Život će na tebe istresati smeće, razne vrste prljavštine.
Trik kako da izađeš iz bunara sastoji se u tome da to otreseš i popneš se preko toga jednu stepenicu više.



Svaka naša nedaća je stepenica.
Možemo izaći iz najdubljeg bunara jednostavno ne posustajući.
Nikad ne odustaj!
Otresi to i popni se jednu stepenicu više.



Zapamti pet jednostavnih pravila za sreću:





1. Oslobodi srce mržnje - Oprosti.

2.Oslobodi um briga – Većina se nikad ne ostvari.

3. Živi jednostavno i cjeni ono šta imaš.

4. Daj više.

5. Očekuj manje.





A SADA ………
Dosta je bilo fuliranja…


Magarac se kasnije vratio i ugrizao seljaka koji ga je htio zakopati.
Posjekotina od ugriza se inficirala i s vremenom je seljak umro u agoniji od trovanja.


Zakopali su ga u bunaru.





POUKA DANAŠNJE LEKCIJE:


Kad uradiš nešto loše i pokušaš sačuvati guzu, to se uvjek vrati i ugrize te.

MOJA GENERACIJA

Za svu "djecu" koja su rođena i preživjela 1950-tih, 60-tih i 70-tih godina

Ovaj post posvećujem posebno mojoj dragoj virtualnoj prijateljici - ženi kojoj se divim a upoznala sam je također ovdje čitajući njen blog i koja je također moja generacija (samo je jednu godinu mlađa od mene). Neću je imenovati a sigurna sam da će se prepoznati.


Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile andole, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes



U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama s lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kad smo bili mali nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.



Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i
nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.



Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Coca Cole s našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga



Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli
zato što smo se STALNO IGRALI VANI



Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, špekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,



Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...



Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem



Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.



Nama nisu prodavali drogu ispred škole...



Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......




MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA !




Padali smo s drveća, znali se posjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga




Igrali smo se lukom i strijelom, pravili pračke i katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!



Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!




Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!




Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti
čovječanstva.
Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.




Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim!




I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!




MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !



Možda bi bilo dobro da ovo pokažete i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.




Pozdrav generaciji.


ŽIVJELI !!!

četvrtak, 05.06.2008.

PISMO KĆERI ili SINU (sasvim svejedno)

Dragi sine/kćeri,

Sada jos nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom
i pokušaj me razumjeti.

Ako se zaprljam u vrijeme ručka i ako se ne mogu sam odjenuti, budi
strpljiv.

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova, nemoj me
prekidati. Saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no
što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijedaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u
kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s podsmjehom na licu.

Ja sam tebe naučio mnogo stvari:
pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom.

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisjetim. I ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se
uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i
da me znaš poslušati.

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku.
jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene. Jednoga dana ćes razumjeti.
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomočan, kada me budeš gledao
pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi.
isto kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za
tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama!

ODVOJI VREMENA!

Odvoji vremena za Ljubav…
To je tajna vječne mladosti!


Odvoji vremena za smijeh…
To je muzika srca!


Odvoji vremena za plač…
To je znak velikog srca!


Odvoji vremena za čitanje…
To je izvor znanja!


Odvoji vremena da čujes…
To je snaga inteligencije !


Odvoji vremena da misliš…
To je ključ uspjeha!



Odvoji vremena da sanjaš…
To je dašak sreće!



Odvoji vremena da ŽIVIŠ…
Jer vrijeme prolazi… BRZO
a NIKAD se ne vrati!

Prijatelj

Ovo je jedna priča o prijateljstvu. Kako li je život tužan i bijedan ako nemaš pravog iskrenog prijatelja? Postavlja se pitanje, kakav je to uopće čovjek koji nema prijatelja ili ga ne želi imati? Ako ti ne treba prijatelj, kome uopće ti trebaš u životu i kakav je to život kojeg živiš.

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući.
Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.

Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber."

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (tulumi i nogometna utakmica
s prijateljima sutra popodne), zato sam samo slegnuo ramenima i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece. Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega. Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. Dodajući mu naočale, rekao sam: "oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti."
Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"
Na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. Pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.
Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao. Rekao je, da je prije išao u privatne škole.

Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dečko. Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je da želi.
Družili smo se cijeli vikend i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve više mi
se sviđao. Moji prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!"
Samo se nasmijao i dao mi polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu.
Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti
problem. On je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo vrijeme
zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za maturu.
Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti. Na dan mature
vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su
zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju
figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama. Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.

Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog
govora. Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
"Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. "Hvala", rekao je.

Nakašljao se i počeo govor. "Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.

Ispričat ću vam priču."

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o danu
našeg prvog susreta. Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je o tome kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi mali smješak. - "Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me od smrti."

Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom.
Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
Jednom malom gestom možeš nekome promijeniti život. Na bolje ili na gore. Bog nas "daje" u naše živote, da na neki način utjećemo jedni na druge.

Tražite Boga u drugima.


"Prijatelji su anđeli, koji nas dižu na noge,
kada naša krila zaborave kako letjeti."

srijeda, 04.06.2008.

Tegla od krastavaca

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je
sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest. Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

“Sada, (rekao je profesor, dok je smijeh zamirao) hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.
Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nadjite vremena za odlazak liječniku. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.”

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava. Profesor se nasmijao.
“Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.”

Molim vas, podijelite ovo sa nekim Vašim prijateljem.

JA UPRAVO JESAM, S VAMA.

utorak, 03.06.2008.

Svaki dan života je specijalan

Jednom je netko nešto jako mudro napisao i meni se izuzetno svidjelo. Potaknulo me na razmišljanje pa i pouku za život, nastojim to slijediti. Zato to želim napisati i ovdje kako bi još netko izvukao istu pouku a možda i promijenio svoj život.

Obavezno ovo pročitaj i dobro razmisli o tome što tu piše................. i vidjeti ćeš zašto nije dobro odgađati nešto za drugi put, jer taj drugi put možda nikada neće doći.


Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi.
Izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče :
"Ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno." Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku.
"Ona je ovo kupila kada smo bili prvi put u New Yorku, prije otprilike osam ili devet godina. Nije ga nikada upotrijebila. Čuvala je to za neku specijalnu priliku. Dobro, ja mislim da je sada prigodna prilika za to."
Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na pogrebu.
Njegova žena je umrla.
Okrenu se prema meni i reče:
"Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan".

Još uvijek mislim na njegove riječi... one su promijenile moj život.
Ja čitam više, a čistim manje. Ja sjedim na terasi i uživam u krajoliku, i ne smeta mi korov u vrtu.
Ja provodim više vremena sa obitelji, a manje na poslu.
Shvatio sam da je život u suštini jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj o preživljavanju.
Ja ne čuvam ništa više. Ja upotrebljavam moje kristalne čaše svaki dan.
Ja obučem moj novi sako kad idem u trgovinu, ako mi je to gušt.
Ja ne čuvam moj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim. Fraze..."jednog dana" i "jednog od ovih dana" skoro su nestale iz mog rječnika. Ako je nešto vrijedno vidjeti, slušati ili raditi, onda ja želim to vidjeti, slušati ili raditi - SADA.
Ja nisam siguran u to što bi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra, u što mi svi vjerujemo.
Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom obitelji, svojim najbližim prijateljima.
Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila oprost za neke nesporazume i pomirila se s njima. Vjerujem da bi ona išla jesti u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.
Ja bih radio upravo ove neurađene male stvari što i meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojeni.
Smeta me što sam prestao sretati moje dobre prijatelje koje sam "jednog dana" htio kontaktirati.
Smeta mi što ne pišem pisma, koje sam mislio pisati "jednog od ovih dana".
Smeta mi i rastužuje me što nisam rekao mojim roditeljima, mojoj braći i djeci, češće, koliko ih volim. Sada pokušavam ne zakasniti, ne čuvati nešto, što može obogatiti naš život, sa osmjehom ili radošću.
I svaki dan kažem sebi samom, da je danas jedan specijalan dan...
Svaki dan, svaki sat, svaku minutu... je specijalan.
"Jednog od ovih dana" je tako daleko... ponekad ne dođe nikada više...




INSTRUKCIJE ZA ŽIVOT:

Pružaj ljudima više nego što očekuju, i radi to sa voljom.

Nauči napamet stihove koje voliš.

Ne vjeruj u sve što čuješ, ne troši vrijeme na spavanje i ne spavaj toliko koliko bi želio.

Kad kažeš nekome: "ja te volim" reci to zato što tako osjećaš... i što je istina.

Kad kažeš: "žao mi je", "oprosti mi", gledaj osobu u oči.

Vjeruj u ljubav na prvi pogled.

Ne izruguj se sa tuđim snovima.

Voli duboko i pasionirano. Možeš biti povrijeđen, ali to je jedini način da živimo kompletan život.

Ako se ne slažeš, budi ipak lojalan.

Ne vrijeđaj.

Ne osuđuj nikoga zbog njegovih rođaka.

Govori polako, ali misli brzo.

Ako te neko pita nešto, na što ti ne želiš odgovoriti, pitaj sa osmjehom: "Zašto te to zanima?"

Ne zaboravi da najveće ljubavi i najveći uspjesi, podrazumijevaju i rizike.

Ne zaboravi tri stvari: Poštuj samog sebe. Poštuj druge. Odgovoran si za sve što radiš.

Ne dozvoli da jedan mali nesporazum pokvari veliko prijateljstvo.

Kad primijetiš da si pogriješio, ispravi to brzo.

Odgovaraj na telefon sa osmjehom, onaj koji zove čuje da se ti osmjehuješ.

Zasnuj brak sa ženom/čovjekom, koji voli razgovarati.

U starosti će vam razgovor biti važniji od bilo čega.

Ne budi često sam.

Otvori tvoje naručje razmjeni/promjeni, ali ne zanemari svoje vrednote.

Šutnja je ponekad najbolji odgovor.

Čitaj više knjige i gledaj manje TV.

Živi dobar i dostojan život. Kasnije u starosti možeš uživati u sjećanjima.

Vjeruj u Boga, ali zaključavaj svoj auto.

Važno je da je atmosfera u kući ispunjena ljubavlju.

Učini uvijek tako da stvoriš mir i harmoniju svojoj okolini.

Ako si u nesporazumu sa svojim ljubljenim, promatraj situaciju kakva je sada, a ne kakva je bila nekada.

Čitaj između redova.

Podijeli sa drugima ono što znaš. Tako se stvara besmrtnost.

Budi brižan prema našem planetu.

Moli se, postoji jedna neopisiva snaga u molitvi.

Ne prekidaj nikada nekoga tko ti upravo pokušava dokazati svoju odanost.

Ne zabadaj nos u sve. Ne budi previše radoznao.

Ne vjeruj nikada muškarcu/ženi, koji ne žmire kad ga/je ljubiš.

Jedanput godišnje otputuj negdje gdje nikada nisi bio.

Zarađuješ li puno para, plasiraj ih negdje gdje ćeš moći pomoći drugima, za svoga života. To je najveće zadovoljstvo što ti bogatstvo može dati.

Ne zaboravi da, ne uspiješ li u svemu što želiš, ponekad je to sretan pogodak.

Ne zaboravi da je ljubav između dvije osobe, više nego potreba jednog za drugim.

Sagledaj čega se moraš odreći na svom putu za uspjeh u nečemu.

Približi se ljubavi i kuhinji sa odvažnošću i predanošću.

Poruka na ogledalu

Dakle, ovo bi svatko od nas trebao poput post-ita zalijepiti na svoje ogledalo i pročitati barem jednom dnevno. Sigurna sam da bi nam život barem izgledao ljepši a možda bi i postao takav, bolji i ugodniji, usprkos svim onim ružnim stvarima koje nam se događaju.





1. Na svijetu je sigurno dvoje ljudi koji bi umrli radi tebe.

2. Najmanje 15 ljudi te voli na neki način.

3. Jedini razlog zašto bi te itko mrzio je zato sto bi želio baš kao i ti.

4. Tvoj osmijeh može donijeti sreću svakome, čak i ako mu nisi drag.

5. Svaku noć NETKO misli na tebe prije nego otiđe spavati.

6. Nekome značiš sve na svijetu.

7. Ti si poseban/a i jedinstven/a.

8. Netko za koga ne znaš ni da postoji, voli te.

9. Kad napraviš i najveću pogrešku, nešto dobro izađe iz toga.

10. Kad misliš da ti je cijeli svijet okrenuo leđa, pogledaj ponovo.

11. Uvijek zapamti komplimente koje si primio. Zaboravi bezobrazne uvrede.


I ovo uvijek zapamti ...... Kad ti život donese limune, zatraži teqilu i sol, i naravno, NAZOVI ME ....

Dobri prijetelji su kao zvijezde, ne vidiš ih uvijek, ali znaš da su uvijek tu.

Radije bi imao jednu ružu i lijepu riječ od prijatelja dok sam živ nego cijeli kamion ruža kad umrem!

Da li znaš ???

Htjela bi napisati ovdje nešto lijepo, mudro, pametno .... Pronašla sam u svojem kompu nešto što sam davno pohranila, a sada bi to htjela podijeliti sa vama. Pa, pročitajte i pogledajte.




Da li znaš da kad nekome zavidiš to je zato što ti se ta osoba u stvari sviđa?

Da li znaš da oni koji su naizgled vrlo jaki u stvari imaju vrlo osjećajno srce i vrlo su ranjivi ?

Da li znaš da oni koji uvijek brane druge u stvari trebaju nekoga tko će braniti njih ?

Da li znaš da su tri riječi koje je najteže izgovoriti :

Volim te, Oprosti i Pomozi mi

Ljudi koji ih izgovaraju stvarno ih trebaju i osjećaju njihovu težinu, to su ljudi koje moraš poštovati i cijeniti.

Da li znaš da ljudi koji drugima rade društvo i pomažu drugima u stvari sami trebaju društvo i pomoć?

Da li znaš da su ljudi koji nose crveno sigurniji u sebe?

Da li znaš da ljudi koji nose žuto znaju uživati u svojoj ljepoti?

Da li znaš da ljudi koji nose crno žele ostati nezamijećeni i trebaju tvoju pomoć i razumijevanje?

Da li znaš da se tvoja pomoć drugima uvijek vraća dvostruko?

Da li znaš da oni koji te najviše trebaju tebi ne znače ništa?

Da li znaš da je lakše reći nekome što osjećaš preko pisma nego to isto reći u lice? Ali da li znaš da ako to kažeš u lice ima puno veću vrijednost?

Da li znaš da su stvari koje je najteže učiniti ili reći vrednije od najskupljih stvari koje možeš kupiti novcem?

Da li znaš da ako nešto lijepo zamoliš, sigurno ćeš i dobiti?

Da li znaš da možeš ostvariti svoje snove, možeš se zaljubiti, postati bogat, ostati zdrav, ako vjeruješ u svoje snove iznenaditi ćeš se što si sve sposoban učiniti?

Ne vjeruj ništa što ti je rečeno dok to i sam ne iskušaš, ako znaš nekoga kome je potrebno nešto od spomenutog i pružiš mu svoju pomoć, vidjet ćeš da će ti se dvostruko vratiti.


DA LI ZNAŠ DA MOŽEŠ UVIJEK RAČUNATI NA MENE??? .....
U TRENUTKU, VREMENU I MJESTU KAD ME ZATREBAŠ, POZOVI ME I BIT ĆU S TOBOM!!!

" Jednog dana promijenit ćemo svijet... ili ga već mijenjamo " LOPTA JE SADA U TVOJIM RUKAMA.. Kada bi svijet prestao postojati za 24 sata sve telefonske linije, svi četovi i e-mailovi bili bi zakrčeni porukama: "Žao mi je što sam ti nanio bol.", " Oprosti mi", " Volim te", "Vrlo te cijenim", Čuvaj se" ili "Oduvijek sam te volio ali ti to nikad nisam rekao ".

Danas je lopta prijateljstva u tvojim rukama, dodaj je svojim istinskim prijateljima. Nemoj se osjećati loše ako je nitko tebi ne uzvrati jer na kraju ćeš shvatiti da si ti prvi zakotrljao loptu koja je usrečila druge

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju



moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com




ARHIVA POSTOVA

Put u beskraj zvan Pariz

Argentina - Brazil

Poruka u ogledalu

Svaki dan života je specijalan

Tegla od krastavaca

Prijatelj

Odvoji vremena

Pismo kćeri ili sinu

Pametni magarac

Vodonošina priča

Ovo bi trebali znati i upamtiti

Kako se nositi s rakom...

Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine

Priča o mišu

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Mojoj Ivani

12 životnih fraza

Povratak

Obitelj

Evo me k tebi, moje more

Otok Žut

Bonaca

Vrgada

Aspartam


Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.

Linkovi

<a href="http://lili30.blog.hr" target="_blank"><img src="http://i31.tinypic.com/9le9td.gif" border="0" alt="Banner by:nistasenedogadjaslucajno"></a>

Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...












NE PITAJ VIŠE

Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun





SVJETLOST

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Enes Kišević

Kontakt

putubeskraj@gmail.com