Marketing
Na današnji dan prije 26 godina ja i ljubav mojeg života stali smo pred oltar kako bi ovjekovječili i blagoslovili našu ljubav. Sjećam se svakog djelića toga, meni najsretnijeg dana kojeg pamtim. To je bio tek početak sreće koju svakodnevno živim, množim, plodim i blagujem u našem bračnom životu.
Kad sam pripremala ovaj post, prva i jedina pjesma koja mi je pala na pamet bila je upravo ova, pjesma nad pjesmama, psalam nad psalmima, poslanica nad poslanicama, riječi koje nam je jedna divna osoba, članica mojeg društva u crkvi Sv. Blaža pročitala na našem vjenčanju i koje su mi se riječi urezale u srce da bi tamo ostale dovijeka, baš kao i ljubav moja neizbrisiva.
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
(1 Korinćanima 13,1-13)
Post je objavljen 26.06.2008. u 09:24 sati.