Marketing
MOJA GENERACIJA
Za svu "djecu" koja su rođena i preživjela 1950-tih, 60-tih i 70-tih godina
Ovaj post posvećujem posebno mojoj dragoj virtualnoj prijateljici - ženi kojoj se divim a upoznala sam je također ovdje čitajući njen blog i koja je također moja generacija (samo je jednu godinu mlađa od mene). Neću je imenovati a sigurna sam da će se prepoznati.
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile andole, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama s lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kad smo bili mali nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i
nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Coca Cole s našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli
zato što smo se STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, špekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,
Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveća, znali se posjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
Igrali smo se lukom i strijelom, pravili pračke i katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti
čovječanstva.
Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim!
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Možda bi bilo dobro da ovo pokažete i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.
Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!
Post je objavljen 09.06.2008. u 13:17 sati.