Marketing
Vodonošina priča
Vodonoša je imao dva velika keramička bokala.
Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa.
Jedan bokal je imao pukotinu dok je drugi bio čitav i uvijek je uspjevao prenijeti jednu te istu količinu vode.
Naravno cijeli bokal je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti napukli bokal stidio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze.
Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
- Sramota me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:
- Da li si primijetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog bokala? To je zato, jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane.
Svaki dan si ih zalijevao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.
Da li želiš znati, koja je pouka?
Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo napukli bokali. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakom od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo trebamo uvažavati svakoga upravo onakvim kakav jest i uvijek gledati dobru stranu u ljudima.
Ne možeš biti sretan, sve dotle, dok ne naučiš iskreno voljeti i dok ne nađeš svoje mjesto na svijetu i dok se ne potrudiš još nekoga učiniti sretnim.
Ako svatko učini samo jednu osobu sretnom svi na svijetu biti će sretni.
Nema sreće, dok ne pronađeš samoga sebe!
Dok se ne probudiš i počneš živjeti s ljubavlju i u ljubavi sa svime!
Prihvatiš li savjet, preplavit će te mir i radost probuđenog!
Post je objavljen 10.06.2008. u 13:04 sati.