put u beskraj https://blog.dnevnik.hr/lili30

Žensko - ženska podrška

Ovo posvećujem svim divnim i snažnim ženama, pa i onima koje su, poput mene, krhke i osjetljive, podložne stresovima i lako povredive, pa ih to zaboli......






Netko će uvijek biti ljepši


Netko će uvijek biti pametniji


Nečija kuća će biti veća


Netko će voziti bolji automobil


Nečija djeca će biti uspješnija u školi


Nečiji muž će biti uspješniji u kućnim popravkama


Zato zaboravi na sve to i voli sebe i okolnosti u kojima živiš



Razmisli o tome… Najljepša žena na svijetu možda ima pakao u svom srcu.


Žena sa najviše pohvala u svom poslu možda ne može imati dijete.


Najbogatija žena, koju poznaješ – ima automobil, kuću, odjeću
– ali možda je vrlo usamljena.


Zato voli sebe, voli sebe kakva si upravo sada. Reci sebi: ‘Dovoljno sam sretna, ne moram biti u stresu.’


“Za svijet ti bi mogla biti dovoljna samo jedna osoba, ali za jednu osobu ti si čitav svijet.”

srijeda, 22.10.2008.

Šaputanje

Još malo šale......



Pogledavajući očajno na sat i već gotovo siguran da njegov zaposlenik sigurno neće stići na vrijeme završiti izvještaj koji bi trebali prezentirati na sastanku, šef se odluči nazvati ga doma...




- Bok! – odgovori šaptajući jedan dječji glasić.

- Bok. Jel’ ti tata doma?

- Da... – odgovara šaptajući.

- Mogu li s njime razgovarati?

- Ne – odgovori klinac vrlo tihim glasom.




Već pomalo ljut, šef pokuša razgovarati s nekom drugom odraslom osobom:

- A jel’ ti tamo mama?

- da...

- Može li ona razgovarati sa mnom?

- Ne. I ona je zauzeta.




- Jel’ još netko tamo?

- Da... - šapče.

- Tko?

- Jedan policajac

Pomalo začuđen šef nastavi govoreći:

- I što radi tamo taj policajac?

- Razgovara s tatom, a mama je s jednim vatrogascem. - Odgovori još uvijek šaptajući.



Osjetivši veliku zbunjenost s druge strane telefonske žice, šef ga upita sav preplašen:

- Odakle dolazi sva ta buka?




Helikopter.

- Helikopter?

Eh, da. On je dio ekipe za potragu.


- Ma što se to tamo dešava?

A glasić će šaptajući i kroz smijeh:




"- Traže me...!" .

ZA RAZMISLITI

Evo malo šale za naše jače polovice.

1.STVORI BOG MAGARCA I REČE MU: Bit ćeš magarac, radit ćeš od zore do mraka,
teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš 30.godina.»
Magarac odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali ...30 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?»
I usliša Bog magarca i načini ga tako.

2.ZATIM STVORI BOG PSA I REČE MU :«Bit ćeš pas, čuvati ćes kuću čovjekovu, jesti ćeš što ti stave, i živjet ćeš 25.godina.»
Pas odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali ...25 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 10.?»
I usliša Bog psa i načini ga tako.

3.ONDA STVORI BOG MAJMUNA I REČE MU :«Bit ćeš majmun, skakat ćes sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu svoje okoline i živjet ćeš 15.godina.»
Majmun odgovori: «Neka bude volja tvoja Gospodine, ali ...15 godina je previše. Zar ne bi moglo biti 5.?»
I usliša Bog majmuna i načini ga tako.

4.KONAČNO STVORI BOG MUŠKARCA I REČE MU :«Bit ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na Zemlji,gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom, to ti nikad neće uspijeti) i živjet ćeš 30 godina.»
Muškarac odgovori: «Hvala ti i neka bude volja tvoja Gospodine, ali
... 30 godina je premalo. Zar mi ne bi moglo dati i onih 20 godina što ih magarac neće,15 što ih je odbio pas i 10 što ne htjede majmun?»
I usliša Bog muškarca i načini ga tako.

I tako muškarac živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do mraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući što mu daju. I na kraju živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.

Puno vas volim dragi moji blogerići.


Lili

nedjelja, 19.10.2008.

Leptir

”Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.


Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.


Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.


Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.


Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.


Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.


Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.



Tražila sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražila sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.

Tražila sam bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražila sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

Tražila sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražila sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.

“Nisam dobila ništa od onog što sam tražila....
Ali dobila sam sve što mi je trebalo."



Živi život bez straha i suoči se sa svim preprekama i znaj da ih sve možeš savladati, ako to stvarno želiš!

četvrtak, 09.10.2008.

Hvala

Dragi moji prijatelji!

Ovim postom želim reći svima Vama kojima sam nedostajala i koji su brinuli za mene jedno veliko HVALA. Evo me ovdje s Vama, živa sam i zdrava, isplivala sam iz tmurnog razdoblja mojeg života, othrvala se s problemima koji su me gušili, prebrodila stanje koje se može nazvati predinfarktno, pobijedila emotivnu krizu, preboljela depresiju.... a sve to dijelom i uz Vašu pomoć, svih Vas koji su mi pružali iskrenu i svrsrdnu podršku, bodrili me, tješili, vedrili pa čak i mamili osmjeh na lice kad to nikom drugom nije uspjevalo (posebno hvala tebi Dida na tome), milovali mi dušu svojim pjesmama i riječima koje su izvirale iz duše predivnih ljudi, ovdje na blogosferi. Zato još jednom, hvala Vam prijatelji što ste bili uz mene kad mi je bilo najteže.

Naravno, sve ovo nikada ne bih preživjela i preboljela da uz mene nije bila ljubav mojeg života, kojem dugujem sve što imam i što jesam, pa mu zato i dajem cijelu sebe i svu moju bezgraničnu ljubav.