put u beskraj https://blog.dnevnik.hr/lili30
srijeda, 17.09.2008.
MISLI Williama Shakespeara
"Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek."
"Dobro otvori oči kad se ženiš, a poslije ih zatvori !"
"Gdje siješ ljubav, izraste veselje."
"Govornici nisu dobri radnici."
"I vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe."
"Izrazi svoju bol riječju! Bol koja ne govori, guši puno srce dok ne pukne."
"Jednako su bolesni oni koji odviše u sebe trpaju kao i oni koji u oskudici gladuju."
"Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa."
"Kada dolazi tuga - dolazi u mnoštvu."
"Kako su strogi oni koji nemaju strpljenja."
“Tko silno ljubi, silan strah ga mori, a strah kad raste, jače ljubav gori."
"Tko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda."
"Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?"
"Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep."
“Ljubav se rađa, živi i umire u očima."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
"Najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom."
"Muzika je hrana ljubavi."
"Ne pokazuj sve što imaš, niti govori sve što znaš."
"Ništa nije samo po sebi ni dobro ni loše: zavisi samo što o njemu mislimo."
"Novac je krupna stvar koja ljude čini sitnim."
"Poslušaj svoju mudrost, a ne gnjev."
“Slava je poput krugova na vodi; snaga im se smanjuje sve dok se ne izgube."
"Smijem sve ono što dolikuje čovjeku; tko smije više od toga, nije čovjek."
“Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali."
"Svijet je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu."
"Uzdisati nad prošlim jadom najsigurniji je način da se privuče novi."
"Više volim ludost koja me veseli, nego iskustvo koje me žalosti."
"Vjera u radost gotovo je ista kao i sama radost."
"Znamo što jesmo, ali ne znamo što bismo mogli biti."
petak, 05.09.2008.
VRGADA - otok ribara, mačaka i galebova
Htjela bih ovim postom obratiti pozornost na jedan dragulj našeg Jadrana - otok Vrgada. Skromna, mala, tiha i predivna, Vrgada mi je odavno prirasla srcu i čim uhvatimo vremena i dobro more, svratimo do nje. Vežemo se uz bok jednog od dva broda – Vrgadinka ili Lumbrikata, a koji su brodovi vrgadinima jedina veza s kopnom. I ne samo da prevoze osobe već i svaki kamen, ciglu, cement, prozor, namještaj i sve ostalo što je potrebno za gradnju i opremanje kuća i za svakodnevne potrebe stanovništva, jer mala trgovina u mjestu može ih opskrbiti samo s najnužnijim namirnicama.
Brodovi - mostovi s kopnom
Na otoku nema automobila a na žalost ni tako potrebnog vodovoda, ali vrijedni vrgadini imaju sve ostalo što im treba za koliko-toliko normalni život – župnu crkvu, kapelicu i groblje, osnovnu školu s igralištem, trgovinu, dva - tri restorana, konobu, pizzeriju, slastičarnicu i vrijedne i uporne ribare koji drvenim barkama svakodnevno odlaze u pohode na to morsko blago. Malo škrte zemlje, brižno obrađuju uz još škrtiju količinu vode iz gustirni za zalijevanje, kako bi im podarila neophodno voće i povrće a posebno smokve, pomidore, krumpir, masline...
A sad malo detaljnije o zemljopisno-povijesnim podacima.
Otok Vrgada nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu zadarskog arhipelaga. To je relativno malen otok s površinom od 3,67 četvornih kilometara (dužine 3 a širine 1,3 kilometara). Njegova sjeverna i južna strana su brdovite, s najvišim vrhom od 115 metara. Sredinom otoka, od juga prema zapadu, pruža se zaravan koja je pretvorena u obradivo polje. Više od dvije trećine površine Vrgade prekriveno je gustom borovom šumom. Na većini tih prostora nekada su se nalazili rodni vinogradi koje je u prošlom stoljeću uništila peronospora. Obala je bogato razvedena. Osim glavne pristanišne luke nazvane Luka i najveće otočne uvale za privezivanje ribarskih brodova i brodica - Pocrikve, odnosno Pržine, postoji tu i nekoliko manjih uvala i dražica te pješćana plaža Podbrizi i veća uvala Kranje na jugu otoka.
Privez brodica u uvali Pocrikve
Pješčana plaža Podbrizi
Uz čisto more i plitke obale, Vrgada ima i takvu okolinu kao rijetko koji naš otok na Jadranu. Naime, nju okružuje 15 manjih i većih otoka. Od sjevera prema zapadu i jugu nalaze se ovi otoci i otočići: Artina, Kozina, Kozinski Kamenčić, Obun, Sipnata, Rakita, Garmski Kamenčić, Obrvanj, Oblik, Gira, Lončarić, Vrtlić, Murvenjak, Školjić-prvi i Školjić-drugi.
Najstariji podatak o broju pučanstva na Vrgadi je iz godine 1572., kada su na otoku bila ukupno 133 stanovnika. Godine 1608., prije epidemije kuge, bilo ih je 113. Zatim je godine 1631.-32. kuga vladala Vrgadom pa je umrlo gotovo svo njezino stanovništvo. Idućih nekoliko godina, Vrgada se napučuje novim stanovnicima, većim dijelom izbjeglim hrvatskim obiteljima iz Bosne koje su Turci prisiljavali da prihvate muslimansku vjeru, a manjim dijelom ljudima iz bliskih mjesta na kopnu i na drugim otocima. U godini 1754. Vrgada broji 288 stanovnika. Svršetkom 19. stoljeća, godine 1896., na njoj je živjelo 486 žitelja. Prema popisu iz 1948. godine, dakle tri godine nakon završetka II. svjetskog rata, na Vrgadi je bilo 538 stanovnika. Danas ih je stalno nastanjeno oko 200.
Do kraja 19. stoljeća vrgadini su se pretežno bavili obradom zemlje, posebice uzgojem vinove loze i tek ponekom vrstom sezonskog ribolova, kao što je lov srdela. Nakon što je spomenuta bolest uništila vinograde, ribolov im je postao glavno zanimanje jer je more oko Vrgade bilo bogato svakovrsnom ribom. Loveći ribu, vrgadini vrlo brzo postaju nadaleko poznati i priznati uspješni ribari. Po završetku II. svjetskog rata mnogi ljudi na Vrgadi odlučuju se za ribarstvo i za pomoračka zvanja, pa odlaze na trgovačke i putničke brodove na kojima služe kao mornari, kormilari, kuhari, konobari, stolari, voditelji paluba, pomorski i strojarski časnici. Velik broj njih nalazi radna mjesta u gradovima (Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i dr.) i s obiteljima napuštaju otok. U novije vrijeme ulov riba sve više slabi, pa slabi i interes za ribarsku profesiju a i nema mladosti koja bi se prihvatila takvog teškog posla. Otok tako postaje svake godine sve više oaza umirovljenika i populacijski nazaduje. No oni najuporniji i danas svakodnevno kreću svojim malim drvenim barkama u ribarenje.
Vrgadinski ribari
Vrgada je u prošlosti imala istaknutu povijesno-stratešku važnost. O njoj bizantski car Konstantin Porfirogenet u desetom stoljeću piše da je uz Krk, Rab, Cres i Lošinj bila naseljena, dok su ostali jadranski otoci bili pusti i nenaseljeni. Ta naseljenost odnosi se na vojnu postrojbu koja je živjela i djelovala u tvrđavi na brdu Gradina gdje su i danas vidljivi njezini ostaci. Drugog naselja nije bilo. Tvrđava je čuvala pristup s juga glavnom gradu bizantske Dalmacije, a to je bio Zadar i osiguravala nesmetanu plovidbu bizantskim galijama. Najvažnije trgovačko pristanište u Vrgadinskom kanalu bilo je u današnjim Pakoštanima gdje se iskrcavala galijama dopremljena roba i otpremala u unutrašnjost. Drži se da je tvrđava na Vrgadi izgrađena ili krajem petog ili početkoom šestog stoljeća poslije Krista. To je vrijeme kad Bizant i na drugim otocima i predjelima carstva gradi slične utvrde u jednake svrhe (npr. na otoku Žirju i Pustograd na otoku Pašmanu i dr.) Punih pet stoljeća su bizantski carevi držali Vrgadu pod svojom vlašću da bi tek 923. kad je carstvo počelo znatnije propadati, predali Vrgadu te ostale otoke i gradove svoje Dalmacije (Bizantski temat) na upravu hrvatskome kralju Tomislavu, kojeg su imenovali svojim arhontom. Ima razloga pretpostaviti da od tada počinje i naseljavanje Vrgade hrvatskim življem. Ipak, konačno pripojenje bizantskih gradova i otoka hrvatskoj državi obavio je, nakon Tomislava, hrvatski kralj Petar Krešimir IV. oko 1069. godine. Nakon što je pripala hrvatskoj državi, tvrđava je izgubila svoju dotadašnju ulogu i važnost, ni vojske u njoj nije više bilo. Možda upravo tada ili nešto kasnije počinje, i to na suprotnome brdu zvanom Sudujam, nicati hrvatsko naselje kojemu su tadašnji stanovnici dali ime LEVIGRAD, što znači grad, odnosno tvrđava na istoku. Pod tim imenom spominje se Vrgada sve do kraja 14. stoljeća. Početkom 15. stoljeća pa sve do 1617. godine, javlja se ime LAPKAT, vjerojatno izvedeno kao skraćenica iz starog imena LUMBRIKATON, a zatim ime VERGADA koje je venecijanskog podrijetla i možda talijansko-venecijanska izvedenica hrvatskog imena VRHGRADA. Višestoljetna vlast Venecije imala je za posljedicu da je ime Vrgada ostalo do dana današnjeg. Krajem 14. stoljeća nekoliko fratara (eremita), pavlinskog reda, napušta samostan u Vrani (na kopnu) i nastanjuje se u tvrđavi na Vrgadi. Tu utemeljuju samostan Sv. Jurja i ostaju dvadesetak godina. Po odluci zadarske nadbiskupije, oko 1410. godine napuštaju Vrgadu i sele se na otok Školjić kod mjesta Preko na otoku Ugljanu. Jedan od tih fratara ostaje na Vrgadi kao župnik. U uvali Pocrikvi, na mjesnom groblju, nalazi se crkva Sv. Andrije, iz devetoga stoljeća. Građena je po uzoru starohrvatskih predromaničkih crkava u Dalmaciji. Legenda veli, da je nekada davno more na to mjesto donijelo drveni kip Sv.Andrije, inače bizantskog sveca, pa su ljudi, svecu u čast, podigli crkvicu i taj kip postavili na njen oltar. Svetog Andriju ljudi na Vrgadi i danas štuju kao zaštitnika ribara. Crkvica Sv. Andrije bila je do kraja 17. stoljeća župna crkva. Poznato je da su u njoj fratri pavlini, za svoga boravka u samostanu na tvrđavi, služili misu vjernicima Vrgade. Mnogi kasniji župnici zvali su se "parohijanima crikve svetoga Andrije".
Kapelica Sv. Andrije uz groblje u uvali Pocrikvi
Današnja župna crkva Sv.Trojice na brdu Sudujmu građena je više godina a postala je župnom crkvom tek 19. Listopada 1696. godine. Od tada se i svečenici na Vrgadi bilježe kao "parohijani crikve Sv.Trojice na Vrgadi". Crkva je samo dijelom novogradnja. Naime, ranije je na tom mjestu postojala vjetrenjača sa mlinom, gradjena u kružnom obliku. Toj postojećoj kružnoj građevini, gdje se danas nalazi glavni oltar i sakristija, dodana je novoizgradjena crkvena lađa sa pobočnim oltarima, prostorom za puk i uzdignutim krovom. U crkvi se, na njezinom glavnom oltaru, nalazi restaurirana slika Sv.Trojstva. Ta vrijedna umjetnina vjerojatno je dijelo nekoga, do danas nepoznatog, venecijanskog slikara. Ostale vrijednosti crkve dijelom su pohranjene u župnome dvoru, a dijelom u Zadarskoj nadbiskupiji.
Župna crkva Sv. Trojstva
U uvali Pržini još su i danas vidljivi kameni ostaci pregradnog zida nekadašnje solane. Kako to dokumenti predočuju, Vrgada je bila obavezna davati zadarskim priorima po svakoj kući 9 mjera soli na godinu. No, godine 1096. zadarski prior Drago ustupio je samostanu Sv. Krševana u Zadru one uslužnosti koje su od davnina uživali zadarski priori u Vrgadi, tj. davanja spomenutih mjera soli na godinu. Nema dokumenata o tomu kad su te obveze ukinute niti kada je u solani prestala proizvodnja soli. Po ostacima se vidi da je to moralo biti davno. Pored spomenutih davanja, Vrgada je imala obvezu i prema zadarskim biskupima. Kakva i kolika su bila nije poznato, ali znade se da ih je bilo. Od kada je Venecija uspostavila svoju vlast nad Dalmacijom, Vrgada je bila u posjedu različitih vlastelina koji su sebe nazvali kontima. Prvi konte na Vrgadi bio je zadarski plemić Zloradis koji je Vrgadu dobio u zakup 18. listopada 1421. godine. Nakon njega, i to 1453. godine vlasnik postaje konte Farini kojemu je Venecija za njegove zasluge podarila otok. Godine 1652. knezovi Klokočići kupuju Vrgadu i gospodare na njoj sve do 1681. godine kada je kupuju Damiani (Damjanovići iz Škripa na otoku Braču). Konti Damiani ostaju dugi niz godina na Vrgadi sve do 1920-21. godine kada im Kraljevina SHS zakonom o nacionalizaciji oduzima posjed, uz obvezu davanja novčane nadoknade za oduzetu imovinu. Ta novčana protuvrijednost ni do danas nije u cijelosti isplaćena njihovim potomcima pa ta obveza nužno prelazi na Republiku Hrvatsku. Narod u Vrgadi očekuje da će država to pitanje u skoro vrijeme i riješiti. Konti Damiani su dolaskom na Vrgadu podigli velebnu zgradu za svoje obitavalište, koje je narod nazvao Kontov palac. Nalazi se na dominantnom mjestu u Vrgadi, okrenuta sjeverozapadnom dijelu otoka. Opkoljena je zidom unutar kojega se nalazilo dvorište s velikim spremnicima za vodu, zatim vrt sa egzotičnim nasadima i mala kapelica Gospe od Zdravlja. U toj je kapelici mjesni župnik služio misu za kontovu obitelj koja je izbjegavala druženje sa seoskim pukom. U prizemnom dijelu zgrade nalazile su se podrumske prostorije u kojima se pohranjivalo maslinovo ulje, vino, smokve, krumpir, žitarice i drugo što su seljani bili dužni davati kontu od svega uroda na polju. Namet je iznosio desetinu od svega što su našli na polju. Danas su od kontova palaca ostali, i to djelomično, samo vanjski zidovi. Spremnici za vodu su zatrpani a vrt je pretvoren u igralište za nogomet i boče. Cijela je samo kapelica Gospe od Zdravlja u kojoj se nalazi vrijedna slika Gospe sa djetetom, rađena u tipično bizantskom stilu i ukrašena srebrnim i zlatnim reljefnim pokrovom. O toj slici stariji ljudi na Vrgadi redovito kazuju mlađim naraštajima sljedeću istinitu priču: " Kad je konte s članovima svoje obitelji zauvijek napustao otok, uzeo je sa sobom i Gospinu sliku. No, učinila je takva bura da brodom nije mogao preko mora. I u drugom pokušaju također je uzeo sa sobom sliku, ali je doživio još jaču buru pa je ostao na Vrgadi. Uspio je otploviti tek u trećem pokušaju, kad je Gospinu sliku vratio na oltar u kapelici. Narod Vrgade s radošću je primio tu činjenicu."
Vrgada je predivan otok i ja ga obožavam. Posebnu specifičnost otoka daje ljubazno i srdačno stanovništvo te puno, puno mačaka kojih ima u svim nijansama na svakom koraku.
Vrgadinske mace iliti "jing i jang"
Putniku dobronamjerniku koji stigne na Vrgadu a ima potrebu počastiti se dobrim zalogajem, nude se dva restorana – Bracera i Adriana.
Restoran Bracera
Iz vlastitog iskustva kao i svih naših prijatelja koji su zajedno s nama imali priliku kušati pravu domaću dalmatinsku kuhinju, toplo mogu preporučiti restoran Adriana, vlasništvo obitelji Matulić. Na terasi restorana u ugodnom ambientu, poslužiti će Vas ljubazni domaćin Silvio a supruga Miranda na domaći, autohtoni način pripremit će Vam svježu, netom ulovljenu ribu (ili neko drugo jelo po Vašoj želji) i pružiti Vam užitak za vaše nepce, a to sve po vrlo prihvatljivoj cijeni.
Restoran Adriana
I ovoga ljeta smo posjetili Vrgadu. Obišli smo naravno cijeli mirisni otok (malen je i nije ga teško obići) i usput svratili u Adrianu i pojeli pravu, domaću, jadransku lignju, napravili nekoliko svježih fotkica da upotpunimo album već snimljenih detalja s nama dragog otoka i mahnuli za pozdrav ovoj oazi mira i ljepote, otoku mačaka, galebova, pješčanih plaža a prije svega, otoku vrijednih i dragih ljudi kojima se uvijek i ponovo vraćamo, jer oni to stvarno i zaslužuju.
Stara Vrgada
Umrli su kapitani, nima ko da piturava barku
Moja mirisna Vrgada
Galebovi na Vrgadi
Jutro na Vrgadi
Suton na Vrgadi
To je moja ljupka Vrgada
Ovaj post posvećujem dragim i upornim vrgadinima koji uz sve poteškoće života ne odustaju i ostaju na tom lijepom otoku i nedaju mu da se povijest ponovi već se trude da opstane i bude sve ljepša i uspješnija, te svim istinskim ljubiteljima mora.
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Veljača 2013 (2)
Srpanj 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (24)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Svibanj 2005 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju
moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com
ARHIVA POSTOVA
Put u beskraj zvan Pariz
Argentina - Brazil
Poruka u ogledalu
Svaki dan života je specijalan
Tegla od krastavaca
Prijatelj
Odvoji vremena
Pismo kćeri ili sinu
Pametni magarac
Vodonošina priča
Ovo bi trebali znati i upamtiti
Kako se nositi s rakom...
Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine
Priča o mišu
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Mojoj Ivani
12 životnih fraza
Povratak
Obitelj
Evo me k tebi, moje more
Otok Žut
Bonaca
Vrgada
Aspartam
Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.
Linkovi
Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Vesna Parun
SVJETLOST
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević
Kontakt
putubeskraj@gmail.com
AMULETI
Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek
Zvonimir Golob
GRLICE U ŠUMI
Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.
Zvonimir Golob
JA TE OBOŽAVAM
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Charles Baudelaire
SKRIVENA BOL
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D.Cesarić