Dragi sine/kćeri,
Sada jos nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom
i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam u vrijeme ručka i ako se ne mogu sam odjenuti, budi
strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek isponova, nemoj me
prekidati. Saslušaj me!
Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek isponova, prije no
što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijedaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u
kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s podsmjehom na licu.
Ja sam tebe naučio mnogo stvari:
pravilno jesti, pravilno se odjenuti, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisjetim. I ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se
uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i
da me znaš poslušati.
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku.
jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene. Jednoga dana ćes razumjeti.
Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomočan, kada me budeš gledao
pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi.
isto kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za
tebe.
Volim te sine/kćeri,
Tvoj tata/tvoja mama!
Post je objavljen 05.06.2008. u 16:41 sati.