Nada je tamo gdje je nema
četvrtak , 17.07.2008.
Fotografija: Ivana
Treba se nadati i onda kad te uhvati beznađe, treba ljubiti i onda kad ti se čini da više nitko ne ljubi, jer nada je tamo gdje je nema. Past ćeš bezbroj puta pod životnim križevima. Ne gledaj u svoj pad, ne okreći se natrag za onim što je bilo... Ustani i hodaj hrabro naprijed. Tvoj cilj je Nebo.
(Poslušaj ovo: Azra Ljumanović - Pogledaj cvijet...)
komentiraj (13) * ispiši * #
Izvor
srijeda , 02.07.2008.
Izvor je skriven u svakom biću, to je srž svakog bića. Biti na izvoru znači prebivati duboko, duboko u sebi, ondje gdje dotičeš vlastitu dušu: ono autentično življenje, poslanje čovjeka na ovome svijetu, ono dostojanstvo nama darovano, stvorenima na sliku Božju i pozvanima da zrcalimo u sebi lik svoga Stvoritelja.
A mi smo najčešće tek mutne slike, mulj našeg života - grijeh - nas prlja, udaljujemo se od svoga izvora. Pa ipak, i zagađena rijeka potječe također od nepomućenoga izvora, i nepresušno je Božje vrelo u nama. Čak i u pustinji naiđeš na izvor, oazu. Izvor - a ne nešto izvanjsko - naše je pravo blago, kao školjci biser. Iz toga izvora potječe svako plemenito nadahnuće, svi uzleti duha, najljepši stihovi i djela ljubavi. Jer, na izvoru Bog progovara našem srcu. A put do izvora je molitva srca.
Izvor nas uči da smo svi mi, mada jedinstveni i neponovljivi, temeljno isti, Božji. Što si više na izvoru svoga bića, tvoj je pogled bistriji i proniče dublju stvarnost u kojoj nestaju svi prividi zbog kojih stvaramo podjele, ograde. Izvorska je voda čista i pitka bez obzira na oblik posude u koju je ulili. Spoznaš da izmedu naših kapi (moje i tvoje) nema razlike. Posve su obične, ali obasjane suncem i same postaju mala sunca. Tako nastaje osjećaj istinskoga bratstva, kad bi svakog htio zagrliti dušom.
Kad nam je teško povjerovati u izvor u sebi i bližnjima, treba se zagledati u oči djeteta. U njima je odsjaj Neba i sva čistoća izvora. Treba se susresti s pogledom čovjeka kojega ispunjava duboka ljubav. Oči su mu blage i sjaje kao zvijezde. Kad ljubimo svim srcem, nesebično, Božje u nama postaje vidljivo. (O tome nam snažno svjedoči La Verna, Kristove rane na tijelu naseg oca i brata Franje, koji je od čovjeka molitve, čovjeka ljubavi, postao Molitva sama, Ljubav sama!) Samo se u ljubavi istinski susrećemo s Bogom, jedni s drugima i sami sa sobom.
Bog je izvor i ušće rijeke našeg života - od Njega potječemo, k Njemu idemo. Nepredvidljiv joj je tijek, jedino to je izvjesno. Ma koliko se trudili oko vlastite čistoće, ne možemo garantirati da se nećemo zaprljati. Gotovo je sigurno da ćemo se udaljiti od bistrine svoga izvora. Ali pozvani smo da mu se uvijek vraćamo, da se uvijek ponovno čistimo. Da ga u ljudima oko sebe otkrivamo i da ga svima darivamo, da gaseći žeđ jedni drugima, nasljedujemo Isusa, Izvor naše vjere, nade i ljubavi.
(za jedan davni broj "Brata Franje")
komentiraj (16) * ispiši * #
