Da mi srce bude blizu

četvrtak , 29.05.2008.

srdasca

Da mi srce bude blizu.
To je moja molitva tebi.
Molitva kojom ti dolazim svakoga dana.
Da mi srce bude blizu i čovjeku i tebi.

Da mi bude blizu ondje gdje je život
najosjetljiviji, najranjeniji.
Ondje gdje je svet i u vedrini i u patnji.
Ondje gdje je nevidljiv do boli.

Da mi srce bude blizu.
I da ne pita za sebe.
Da ljubavlju diše.
Da ljubavlju dotiče.
I da bude tiho, živo od tišine.

Da za sebe ne traži ništa osim mudrosti svijeće.
Da gori. I izgori.
I u tome nađe svoje blaženstvo
Da mi srce bude blizu.
To je moja molitva tebi.
Da mi srce bude tvoje.

Stjepan Lice

Bez tebe

četvrtak , 22.05.2008.

Bez tebe, veliki Putniče,
i tvojih jasnih tragova u pjesku,
ne bismo ni za korak napredovali.
Bez tebe i blistavog svjetla iz tvojih očiju
koje vraća vid slijepome,
ugasle bi svijeće na našim oltarima.
Bez tebe i neodoljive blagosti tvoga glasa
koji nas zove na davanje,
još danas bismo ostali bez kruha.
Bez tebe, darežljivi goste na svadbi u Kani,
naše vino ne bi doteklo za vječnu gozbu.

Lothar Zennetti

Ti si...

četvrtak , 15.05.2008.

more i galeb


TI (poslušaj, 5 MB)

Ti si kao more
uz obalu mog života.
Ti si kao galeb
na nebu moje duše.

TI SI ONAJ PUT KOJIM GLEDAM
U BUDUĆNOST!
TI SI ONA RUKA ŠTO ME VODI
U SIGURNOST!

Ti si život moj, a ja,
ja sam tvoja pjesma.
Ti si moja radost, a ja,
ja sam tvoja sreća!

Ti si kao sunce što suši
moje suze.
Ti si kao kiša što natapa
moju zemlju!

Ti si moje jutro, a ja,
ja sam njegov sjaj.
Ti si moja večer, a ja,
ja sam njezin san!

Ti si kao zlato
što me grije svojim sjajem,
Ti si kao blago
što ga čuvam dajući ga svima!

Ti si moje oko, a ja,
ja sam pogled tvoj.
Ti si moje lice, a ja,
ja sam osmijeh tvoj!

Ti si kao rijeka što izvire
iz mog srca.
Ti si kao luka
kojoj dolazi moja barka!

Ti si moja kuća, a ja,
ja sam dom tvoj.
Ti si moja ljubav, a ja,
ja sam čovjek tvoj!

Ti si more, galeb, galeb.
Ti si sunce, kiša, kiša.
Ti si zlato, blago, blago.
Ti si rijeka, luka, luka.

Azra Kristina Ljumanović

Negdje ovih dana je desetogodišnjica Azrine smrti. Umrla je malo prije svoga 40. rođendana, koji je te godine padao na Duhove. Nije dugo bolovala. Bolest je napredovala brzo, a Azra je bila spremna za Očev zagrljaj, za put u svoju sigurnu luku. Žao mi je sto nikad nisam čula ovu predivnu pjesmu uživo u njezinom vlastitom izvođenju. Žao mi je sto je nisam uspjela bolje upoznati...Viđale smo se u crkvi sv. Franje, na Kaptolu 9. Nije se zadržavala na hodnicima poslije mise, jer ju je kod kuće čekala bolesna majka. Oblačila se i nosila sto je moguće neupadljivije, ali meni je i pored toga upadala u oči. Obdarena mnogim talentima, bila je iznimno skromna, samozatajna. Kad god bih je ugledala, pale bi mi na pamet one riječi upućene ženama iz Petrove poslanice: "Vaš nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha." Obično bismo samo izmijenile pozdrav, ali baš nekako pred moj odlazak imale smo jedan kraći razgovor, najduži do tada. Svaka njena riječ bila je iskrena, duboka, ljekovita... Poslije toga nismo se više vidjele. Vijest o njenoj smrti došla mi je preko oceana. Svijet je mali... Poslije njene smrti, njena sestrična iz Sarajeva, s kojom se ovdje družim, ispričala mi je neke detalje iz Azrinog djetinjstva i rane mladosti. Oduvijek je bila poseban cvijet u Božjem vrtu. Iza nje, ostala je ova pjesma, ostao je miris svetosti.

Možeš li promijeniti svijet?

ponedjeljak , 12.05.2008.

Uvečer uoči Cvjetnice 1986. godine nas tridesetak sjedimo u prolaznoj dvorani uz crkvu svetog Franje na Kaptolu, iščekujući oca Bonaventuru, koji nam je najavio govoriti o miru. On ulazi i zaustavlja se nasred dvorane, pred nama. Promatra nas. Mi umah utihnusmo.
- Recite – započinje. – Vjerujete li da vi, koliko vas je ovdje, možete promijeniti svijet?
Mi smo zatečeni. Zbunjeno se pogledavamo. Ne znamo na što on smjera. Ne znamo što bismo rekli. Svatko od nas očekuje da će netko drugi progovoriti, ali nitko se ne odlučuje. Otac Bonaventura neko vrijeme strpljivo iščekuje naš odgovor. Potom mirnim glasom reče:
- Ako ne vjerujete da možete, pogriješio sam što sam ovamo dolazio.
To reče i izađe iz dvorane. Čim je izišao, nakon kojeg trenutka zatečenosti, počesmo se opravdavati jedni pred drugima zbog čega smo šutjeli, što smo mislili, što očekivali… Osjećali smo se silno nelagodno. Nismo znali što započeti.
Uto se otac Bonaventura vrati u dvoranu.
- Ipak ću vam nešto govoriti – reče.
Govorio je kao i uvijek. Bilo je dragocjeno. Kao i uvijek. No, nisam zapamtio što je govorio. Ovo jesam.
Stjepan Lice

Pošalji nam Duha svojega, Gospodine, da imamo hrabrosti obnavljati lice zemlje, graditi bolji svijet.

Želim ti plodove Duha: Radost i Mir, Dobrotu i Strpljivost, Srdačnost i Povjerenje, Ljubav i Vjernost.
Iz tog Duha izrasta novi svijet.
U tom Duhu sve postaje novo.
Phil Bosmans

Majčin mjesec

utorak , 06.05.2008.



Annuntiatio

Zdravo! Ti puna radosti.
Ljudima jednom stat ćeš pred očima,
Ko mira znak, ko izvor utjehe.

Imat ćeš mjesec pod nogama.
Mlado Sunce će tebi sjati u naručju,
I jutarnje zvijezde
Nad tvojom glavom pjevati.
I bit ćeš vez,
Što zemlje i neba vrh
U jedno spaja.
I bit ćeš most,
Od molitva tkan,
Od suza mit, i u luk svit,
Nad jazima i crnim vodama,
Što čovjeka će dijeliti
Od Boga.

Nek je Gospodu Slava.
Nek volja njegova se vrši.


Vladimir Nazor

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.