- Od srca želim tebi i tvojoj obitelji obilje zdravlja, puninu ljubavi - poželio je Novi od klupe Štefu od boce pruživši mu pri tome ruku i nastavio s željama dodavši: - i svaki uspjeh u svemu što radiš. - Radim?! - začudi se Štef od boce. - A što to radim? - To se tek, tako kaže - objasni mu polutiho Marija od kontejnera. - Ak je tak... Potvrdno smo klimnuli glavama, a Štef od boce je izgovorio: - Tad, neka svjetlo Božića ne utrne,već svaki dan u 20009 godini, bude na radost tebi i ljudima oko tebe. - A to smo mi - prepozna nas Marija od kontejnera. I svima nam se razgali u duši. - I sretan i blagoslovljen Božić svakome! - poželi Novi od kontejnera. - Ma gdje god bili! - pridodao je Štef od boce. - Ma, koliko o tome šutjeli! - završi Marija pogledavši u mene jer sam cijelo vrijeme šutio. No, i ja sam prozborio: - Sretan Božić! |
- Ona je... - bjesnio je Štef od boce. - Tko: ona? - zainteresirao se Novi od klupe. - Licemjerka! - Licemjerka? - Zašto? - zainteresirao sam se i ja. Štef od boce je duboko uzdahnuo. - U lice mjerka. - Kako to misliš? - Gleda me u lice i mjerka - objasnio je. - A što mjerka? - upitao je Novi. - Ono što govorim iza leđa. - A što govoriš? - I kako te u lice mjerka ako joj govoriš iza leđa? A iza leđa te ne može gledati u lice, a samim time ni mjerkati. - Kaže da govorim protiv nje. A govorim da iz njezinog kontejnera smrdi. - Smrdi - složili smo se istoglasno Novi i ja. - I da frflja dok priča. - Frflja. - I da joj noge smrde jer gazi po ljudima, ovaj kontejneru. - Smrde! - složio se Novi, a ja sam se stao buniti: - Hej, pa vi to govorite o mojoj Mariji od kontejnera! A to ne dopuštam! Štef od boce me je pogledao. I Novi od klupe me je pogledao. Pred naletom njihovih pogleda posustao sam i složio se: - Istina je da iz kontejnera smrdi, istina je i da joj noge smrde, i da frflja dok priča. No, ona je ipak Marija - naglasio sam - naša - a onda dodao: - prijateljica. Štef od boce je zinuo želeći nešto zucnuti, no stao je. Slegnuo ramenima. Zakolutao očima i rekao: - Kad tako gledaš, tad i nije. - Što nije? - zapitao ga je Novi od klupe. - Licemjerka. Bar ne onoliko koliko bi bila da nije naša - malo je zašutio, zamislio se i dodao: - Kad je naša, onda nekako, kao da je manje. A kad je manje, tad kao da i nije. Složio sam se s time. I Novi od klupe se složio s time. A Štef od boce samo je potvrdno klimnuo glavom i zaključio: - Pa onda... kao da i nije! |
– Ni šibe više nema – sjetno je sjedeći na klupi uzdahnuo Novi. – A nekad ih je bilo i u dvije boje: srebrna i zlatna. – Samo je još nedostajala brončana – prozbori Štef od boce, – pa bi bili kao medalje. – A ni cipela više nema – ponovno je uzdahnuo Novi. – Kak nema? A ovo? – Marija od kontejnera izvadila je iz kontejnera par raspadajućih cipela i uperila ih prema Novom. – Malo su nošene u zadnje vrijeme, ali su dobre. – A kak ćeš ih napuniti, kad su sve šupljikave? – zapitao ju je Novi. – U njih ništ ne stane. – Stane boca – reče kategorički Štef od boce mjerkajući cipele. – Čak i cijela butelja. – A ti bi butelju da ti donese sveti Nikola? – zagledao se Novi od klupe u krmeljive oči Štefa od boce. – Bi, čak i dvije. A ti Marija? – Štef od boce pogledao je Mariju. – Što bi ti htjela da ti donese sveti Nikola? Marija se na tren zamisli, pa poput ljepotice na izboru za MISS uzvrati: – Mir u svijetu – primijetivši na sebi začuđujuće poglede Novog od klupe i Štefa od boce doda: – I više kontejnera! – A ti? – pitao me je Novi čim sam im se pridružio: – Što bi ti da ti donese sveti Nikola? – Božićnicu – rekoh od prve, bez razmišljanja. – Barem bon od dvjesto kuna. – A zašto? – upita me Marija od kontejnera znajući da nisam materijalista, a bon je itekako materijalistički. – Dosta mi je gužve u Konzumu. Ovi što rade, dobivaju bonove, pa ih mogu potrošiti jedino u Konzumu. I troše li ga troše. A mi umirovljenici koji u Konzumu kupujemo samo artikl, dva što je na Božićnoj akciji, moramo čekati i više od sat vremena u redu za blagajnu. I sve to vrijeme gledati kako oni Bonovaši imaju krcata kolica. Kupuju ko pijani lordovi. A mi… – u tom trenutku mi kane suza niz obraz, a glas zadrhti – skromni. Izgleda sa sam im izgledao poput ogoljelog stabla kada su svi utihnuli. Samo je Novi prozborio: – Bit će bolje. Trebamo biti zadovoljni i s ovim što imamo. Štef od boce pogladio je bocu. Marija od kontejnera pogledala je kontejner. Novi od klupe sjeo je na klupu i raširio ruke po dužini ivice naslona. Ja sam umetnuo ruku u džep i dotaknuo kovanicu od pola kune. Kao nekom čarolijom osmjeh nam je zatitrao usnama. – Sretan sveti Nikola! – uzviknula je Marija od kontejnera. – Uskoro će biti neželjenih darova u kontejneru, kao i svake godine, pa ću si moći nešto novo odjenuti. – Bit će omota od darova, pa ću se imati čime pokrivati – rekao je Novi od klupe. – Bit će bačenih i dobrih boca – ozario se Štef od boce. – Neke od njih imat će još nekoliko kapljica… – A i dobre klopice u pučkoj kuhinji… – Tooo! – obradovao se Novi od klupe. – Možda ovaj put dobijem i nešto drugo osim kosti. – Možda toplu juhicu… – oglasila se Marija od kontejnera. – Možda i koju kapljicu… – Možda… Nekoliko trenutaka bili smo ugrijani vatrom svetog Nikole. I čuvali smo taj osjećaj kao kap vode na dlanu, ne želeći da taj osjećaj ode… |
< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv