23.06.2019., nedjelja

Sunny McTribe

Nema mi ništa draže nego naići na neke zanimljive (a još pri tom naše) izvedbe koje su vrlo malo ili nikako poznate. Šta bi se reklo, hidden gems. U ovom slučaju prvo "nailaženje" bilo je na ni manje ni više nego na, zamislite, cover pjesme Rusha. Nesigurno idem na prvi klik covera pjesme "A Passage to Bangkok", iskreno, pomislim neće ovo ništa valjat, tko još može skinuti Geddy Leea a pogotovo odsvirati sve ostalo.

Međutim, grdno sam se prevario, jer mi je ova obrada jedna od hitova u zadnje vrijeme iako je otkrivam tek evo 10 godina kasnije.

Radi se o zagrebačkom bendu Bob Rock koji čini mi se više ne postoji, ali zato će ovdje biti više riječi o vokalistici Sandri Tribuson.
Treba hrabrosti uopće se upustiti na izvođenje ijedne pjesme jednog od najznačajnijih prog bendova u povijesti.



O Sandri Tribuson što god napišem manje je bitno od činjenice da ovakav vokal zaslužuje veću prepoznatljivost. Vidio sam da je npr. bila prateći vokal bendu "Markiz", a iskreno bolja mi je od stare i nove njihove pjevačice.

Evo odlične izvedbe "Troy" od Sinead O' Connor.




Sandra sada pjeva u zagrebačkom cover bendu Absolute Beginners,a kako zvuči obrada stvari "Astronaut" od Urbana, ovdje možete čuti.




Veliko mi je zadovoljstvo otkrivati do sad neotkrivene glazbenike. Bilo bi super kada bi od Sandre Tribuson čuli neke autorske stvari, to bi dodatno dalo na težini ovom odličnom vokalu.
Neću dužit dalje, najbitnije je napisano.
• 16:57 • 5 KomentaraIsprintaj#

05.05.2019., nedjelja

"Ti si moja prva ljubav"

Relativno davne 2003. godine jedan malac po imenu Dino Jelusic osvojio je prvu nagradu na prvom natjecanju dječje Eurovizije održanom u Kopengahenu. Osim pobjede, Dino je osvojio i srca mnogih curica, zasigurno.

Taj danas 27-godišnjak radi danas apsolutno strašne stvari u glazbi. Ne, nije to više đir pjesmuljka "Ti si moja prva ljubav", naravno. Radi se o suradnjama sa svjetski poznatim glazbenicima, doslovno. Dino je otišao skroz u heavy metal žanr, hvala Bogu. Jer njegov odličan glas itekako tu dolazi do izražaja. Itekako impresionira njegova vokalna tehnika i boja glasa, te njegov cjelokupni napredak.

Jedan od razloga zašto ga spominjem i zašto sve ovo pišem je to što je nedovoljno prepoznat široj zatucanoj hrvatskoj publici. Pa kad se i pojavio u javnosti sada najnovije, pojavio se u emisiji "Zvijezde pjevaju", u kojoj je i tu pobijedio zajedno sa Tarom Thaller (ma tko god ona bila).

Dino Jelusic se u medijima žalio na nedovoljno prepoznavanje njega kao umjetnika u Hrvatskoj, s punim pravom. Čovjek je radi toga morao graditi karijeru u dalekoj Americi, po pubovima u LA-u i slično. Ali bolje da je tako, jer inače ne bi nikada došao u doticaj s nekim apsolutnim legendama i postigao taj napredak.

Dino Jelusic na djecoj Euroviziji 2003. godine:



Kao član Trans Siberian Orchestra, poznatog američkog progressive rock benda:



Obrada stvari od benda Queensryche, u kojem je pjevač bio Jeff Scott Soto, s kojim je također surađivao:



Kao član benda Animal Drive, obrada poznate pjesme od Whitesnakea:



Mislim da je ovo dovoljno. Popis bi mogao biti jako dug, ali ovo je dosta da se vidi o kakvoj se svjetskoj klasi radi koja je nažalost više priznata vani. Teško se probiti pored svih tih hrvatskih mediokriteta i fejkerskih estradnjaka.
• 20:17 • 20 KomentaraIsprintaj#

30.04.2019., utorak

Tear of the Dragon

Opcenito poznajem mnogo mnogo vece fanove heavy metal benda Iron Maiden (iako nisam ni ja za bacit). Ovaj post cu posvetiti frontmenu tog benda, koji je jedan od glazbenika koje najvise cijenim. Uz djelovanje u mega popularnom bendu, posjeduje i pozamasan opus svoje samostalne diskografije. Daleke 1994. godine kad je Sarajevo bilo jedno od najopasnijih mjesta na svijetu i kad je bio debelo pod opsadom, ovaj polivalentni pjevac, filantrop, pilot, povjesnicar (uz jos mnogo drugih epiteta) dosao je bas u taj grad odrzati koncert, i tako promovirati mir i svoje solo uratke. Odrzao je koncert u Bosanskom kulturnom centru, a Sarajlije to nisu zaboravili te je postao "Počasni građanin Sarajeva". U nastavku pogledajte intervju s ovom ljudinom:




Pjesma "Inertia" posveta je onome sto je dozivio u Sarajevu.

• 20:02 • 6 KomentaraIsprintaj#

26.04.2019., petak

Eco zona

U nastavku donosim dvije nevjerojatne "eco friendly" price. Ovo je dokaz da jos ima ljudi koji su savjesni a posebno i svjesni cinjenice da pojedinac moze promijeniti barem okolinu u okojoj se nalazi.

Prva prica je novopeceni bracni par iz Sarajeva (video u nastavku):



A nešto slično su napravili i brazilski supružnici na skroz drugom kraju svijeta ( u nastavku članak sa slikama):


nevjerojatno pošumljavanje istinskih prirodnjaka



S obzirom da sam bez teksta, ne trebam posebno ništa dodavati dalje...
• 10:51 • 4 KomentaraIsprintaj#

12.04.2019., petak

Dizajn zivi vjecno

Navalili neki da kao nastavim pisat. A i je tako, jer bio bi lazov da bude drukcije. O lazima, onim krupnim, cemo iduci put ili mozda u nekim od iducih puta.

Sada cu iskoristiti blogersku priliku i posvetiti ovaj post jednoj osobi koja vise tu ne pise, a zadnji put je post napisala prije tocno 10 godina. Iskoristio sam jednu drugu platformu preko koje sam joj poslao poruku da dodje napisat nesto ,bar da obiljezi jubilej. Tako da, ovo je pokusaj da je natjeram da to i napravi :D ili cu je se odrec !

O toj osobi imam samo rijeci hvale, ona mi je napravila ovaj predivan dizajn koji eto jos prkosi vremenu (bez obzira sta je slika na vrhu pojedena, al ko zna zasto, bice godine neaktivnosti smrvilo samo nju).
S tom osobom se nisam druzio onoliko koliko sam htio, uzivo. Ali ono malo sto jesmo, pamtim jako dobro i toplo se nadam da ce bit opet prilike.
Kako kaze "obitelj i dica joj uzimaju vrimena" sta je i normalno, ali isto, đava ga odnija morat ćeš sad moja dizajnerice bar nesto piskarat, natira san te :D

Ono sta mi kronicno nedostaje je druzenje s takvim ljudima koji su pametni, ali to ne pokazuju oholo i s visoka, u cijem se drustvu dobro osjecas iz tih razloga a posebno jer imate puno zajednickih tema.

Sad je to sve zamijenilo falsa spika na novotvorenim tehnoloskim platformama.

Nisam ti se nikako kako triba zahvalio na dizajnu, uzet svoje vrime i napravit nekome nesto danas je nezamislivo, tek tako.
Eto ,morat ces ovo vidit :D

Image and video hosting by TinyPic
• 20:44 • 9 KomentaraIsprintaj#

12.03.2019., utorak

Smijeh jednog ponovnog logina

Tu i tamo, vjerovali ili ne (cuj ovo, da "vjerovali ili ne", kao da ce ovo neko citat uopce :D ) uhvati me zelja da bacim oko na ovaj blog, na kojem je zadnji post bio prije pet godina! Ovaj put sam odlucio otici korak naprijed i CAK se pozeljeti logirati da vidim sta tu sve ima. Opet, vjerovali ili ne, lozinka je upalila iz prve, a to mi ne uspijeva nekad niti kod najnovijih lozinki odnosno portala kojeg svakodnevno otvaram (ili foruma). Ah, ima se sta i vidit! Pobrisao sam preko 200 postova vec davno prije ali sadrzaji su malo je rec za puknit od smijeha. Nemoguce je da sam ja to pisa. To je ko ono kad su prije davno dolazili sinovi iz vojske nakon dugo godina pa ih vlastite majke ne bi prepoznale, eto, tako nekako bi to moga opisat.

Nazalost prijateljstva sklopljena preko bloga se nisu odrzala, ali nije niti cudo s obzirom da se i neka puno ozbiljnija nisu uspijela ocuvati. Ali mi je super sta sam onda u to vrime "dok je Bog oda po zemlji" upozna dosta zanimljivih osoba, od kojih je vecina imala veze s glazbom. Bilo je lakse sklopiti prijateljstva, Blog je tada bio svetinja u odnosu na danas. Dapace, mislio sam kako ova platforma uopce vise ne postoji.

Ono cemu se posebno smijem kad gledam te ex izbrisane postove je onaj jedan manji dio postova koji je bio vezan za ljubavne probleme, amo ih tako nazvat. Cesto se pitam di su te osobe.

Sta je to drukcije danas u odnosu na 2014. (hebo majku ako mogu virovat da je toliko proslo od zadnjeg posta ovde) ili budimo jos brutalniji, na 2010. (devet godina eeeej) ?

Puno toga. A mozda je sve u mojoj glavi. Dosa je Fejsbuk, pa kad smo mislili da je tad otislo sve kvragu, dosa je i Instagram. Doslo je manje druzenja a vise indiferentnosti. Otvorile su se granice, ljudi su se raselili, pa je opet doslo manje druzenja. Puno njih nemaju vremena pet minuta tjedno odvojiti na poruku/e dok bjesomucno zaraduju i rade ko crvi u tudjem svitu.

Osobno, godine mi prolaze ali kalkulacija ostaje. Kalkulacija di, sta i kako. Virujem da nisam jedini. Mozda je rjesenje kreirati svoju stvarnost i svoj svijet, pa ako ljudi ne mogu biti dionici toga radi globalnog otudjenja, ima rjesenja. Moj najbolji frend mi je macak Micek koji mi je usput receno i "stress free" otirac. Otirac i doslovno, jer koliko se valja po podu moze i za to posluzit. Sve dok ga ne zgazi auto, a to je bila sudbina i prethodnika. Pa onda sve ispocetka.

Nije ovo lose, moga bi i cesce piskarat, da oslobodim macka malo obaveza.
• 19:45 • 9 KomentaraIsprintaj#

28.02.2014., petak

Tamikrest

Zagreb je sinoc imao priliku uzivat u ovim atraktivnim Malijcima.

Jos uvijek o Zagrebu (s pravom) pricamo kao glazbenoj meki u Hrvatskoj..

• 13:20 • 0 KomentaraIsprintaj#

21.09.2013., subota

Silente

Dragulj CRO glazbe na koji sam naisao, je bend Silente iz Dubrovnika.

Eto, ovi decki i cure koji su pravo osvjezenje na nasoj sceni, spremaju album koji uskoro izlazi, imenom Lovac na cudesa.

Uzivajte!

• 21:21 • 2 KomentaraIsprintaj#

05.08.2013., ponedjeljak

Sloboda i mir

Povodom danasnjeg dana stavljam svoju najdrazu antiratnu pjesmu.

Guido Mineo i Josipa Lisac-Sloboda i mir.

Cijenimo slobodu i nasu Hrvatsku, kakva god da je...












fuck yu
• 22:46 • 0 KomentaraIsprintaj#

04.07.2013., četvrtak

Alogia

Jedan od mojih najdrazih bendova, Alogia iz Srbije. Progressive metal u punokrvnom izdanju. Da covjek ne zna ne bi rekao da su s Balkana.
Nazalost, zadnjih 2 godine tematika ovog benda krenula je u potpuno drukcijem pravcu, i mnogi kazu da su se prodali..
To je istina nazalost.

Evo jedne numere jedne od mojih najdrazih.

• 00:58 • 0 KomentaraIsprintaj#

18.06.2013., utorak

Da ovaj brod...

Svaki komentar je suvisan. Danas je godisnjica smrti Davorina Popovica, pa ovo ide njemu u cast. Remek djelo od albuma, Modra rijeka...
Vrlo brzo produkcijski snimljen, jedan komentar kaze "biseri pred svinje".. jako zanimljiv komentar.



• 23:47 • 0 KomentaraIsprintaj#

08.06.2013., subota

Snovi

Kao prvo, da odmah napomenem, nadam se skorašnjem ponovnom pokretanju emisija od strane Fete, i nadam se da je stvar samo privremene naravi, tako da -puna podrška Feta!

Ja ću nastaviti s "random" promoviranjem nekih bendova koji mi padnu na pamet a smatram ih kvalitetnim.

Mjesto radnje-Pula!

Radi se o bendu za kojeg ne zna mnogo ljudi, i to je velika šteta, jer onaj tko se imalo kuži ili voli progresivni rock, jednostavno ne može povjerovati da se radi o bendu koji dolazi iz Hrvatske. Ne vrti se sve oko Adastre ili Majki, ako niste znali.

Progresiva u svom najboljem formatu, čudnovati putovi i dimenzije za muzičke sladokusce.

Neću puno dužiti, drugom prilikom, jer će druge prilike biti za ovakav bend. U pripremi je novi album, a izdan je i novi singl " Kava-Emanacija" s čime se zadovoljila glad ,nas malobrojnih fanova za novim stvarima :)






Dakle, jos jednom, da ne bude zabune, bend dolazi iz Hrvatske!
:)
• 00:52 • 4 KomentaraIsprintaj#

20.05.2013., ponedjeljak

Stizemo...

Odavno nema nista objava pa evo cisto da na brzinu nesto spetljam.. :)

Ova "supergrupa" to ne zasluzuje ,al eto, kad sam aljkav malo, i zauzet nekim drugim stvarima.

Govorite sta hocete, al ovaj album u suradnji Ipe Ivandica i Laze Ristovsog za mene je remekdjelo. Prog u najboljem izdanju. Nakon "bolesnog" albuma Modra rijeka i Indexa, uvik se vracam ovom albumu.

Dražesni vokal je Gordana Ivandic, a tu su jos Zlatko Hold, Goran Kovacevic, ali i Vlatko Stefanovski, vjerovali ili ne.

Da ne duljim previse...



• 22:22 • 2 KomentaraIsprintaj#

02.02.2013., subota

J.M.Jarre

Ima puno albuma koji bi se od ovog glazbenog revolucionara mogli staviti, kazem albuma, jer svi albumi su pomalo konceptualni, pa izdvajati jednu pjesmu bi bilo suludo.

Izbor je za sada pao na Zoolook. Cijeli album ,dabome :)

• 14:32 • 1 KomentaraIsprintaj#

29.12.2012., subota

Pa dobro

Mislim, što ja ovde radim? Zar je ovo najbolje što život može pružiti? Tamo negdje postoji tako prekrasnih mjesta sa prekrasnom ATMOSFEROM i prekrasnim LJUDIMA. Između ostaloga ove zemlje s desne strane ovog članka. Jeli ovo najbolje što ja mogu doživjeti i proživjeti? Ustajati svako jutro i uperiti pogled prema praznoj šumi, kroz uski prozorčić?

Kao uživljeniku u geografiju nije mi se pružilo dovoljno mogućnosti, a i djelomice sam i sam kriv, da posjetim neka mjesta u svijetu. To smatram neopisivom nepravdom.
Kad sam bio u osnovnoj školi, uvijek sam čitao dodatne članke na satovima geografije, izgovarao mjesta na kojima bi se i odraslima lomio jezik, ali ne i meni. Ja sam to obožavao čitati, samo izgovaranje nekog mjesta čudnovatog imena znači nešto. Barem se na jedan moment, jedan postotak, stopiš s dijelom te kulture.
• 01:45 • 2 KomentaraIsprintaj#

30.10.2012., utorak

Johnny Clegg

Kad sam otkrio ovog odličnog muzičara ali i velikog borca za ljudska prava, to je bilo pravo oduševljenje. Inače ima nadimak "The White Zulu". Ovaj britanski južnoafrikanac sretan osnovao je bend Juluka prije nekih 40 godina, i izdao album Universal Man, koji je tada bio zabranjen zbog aparthejda. Osim Clegga osnivač benda je bio i Zulu Sipho Mchunu. Velika je stvar za Južnu Afriku bila činjenica da se bend sastoji od bijelaca i crnaca, a uz to odašilje jaku političku poruku rasnog ujedinjenja i jednakosti.

Obožavam njegov album Third World Child, i naručio CD na Internetu, nedugo nakon otkrića.

Johnny Clegg-Asimbonanga

Bacite uho na pjesmu jer nemam mogućnost automatskog ugrađivanja u post.

A ovu sam stvar ja uploadao sa istoimenog albuma.

Uživajte, i promislite na stanovnike Afrike thumbup

• 20:44 • 1 KomentaraIsprintaj#

25.10.2012., četvrtak

Niko Ne Zna

Pošto sam zadnjih dana nekako u filmu (htio ne htio) razmišljanja o Australijama, Novim Zelandima i sličnim krajevima koji nemaju puno veze s Hrvatskom i Europom, čisto onako mi palo na pamet da prezentiram jedan bend koji mi se učinio zanimljiv.

Bend se zove Niko Ne Zna, i možda niko ne zna za njih al evo svaki glas je dobrodošao :)

Formirali su se u Wellingtonu, i sa svojim "balkan gypsy" zvukom očaravaju nastupima. Dosta su ovako pokretljivi i praše baš ono ko pravi ulični bend. Trube, saksofoni, tromboni i ostali egzotični zanimljivi instrumenti pobrinili su se za širenje raznolikog zvuka.
Eto, u dalekom Novom Zelandu neko se dosjetio da balkanski štih sprovede u glazbu!

• 16:25 • 4 KomentaraIsprintaj#

23.10.2012., utorak

Vraćam se blože tebi!

Neka čudna sila me odvukla do bloga, osjećam se otprilike onako kao kad sam tek otkrio ovu stvar, a od toga je prošlo već podosta godina. Oću li sad više pisat KONAČNO? Velika je šansa da je odgovor potvrdan, jer su se neke stvari zalomile...

Prije koji dan sam tako ja dobio "nogu" od glazbenog portala Balkanrock, za kojeg sam pisao otprilike odonda otkad sam prestao aktivno pisat ovaj blog. Da je to tako, nije ni čudo pretjerano, jer u zadnjih skoro godinu dana nisam nešto previše napisao, pa su mi se odlučili zahvaliti.

Ništa ne bi bilo čudno da u tom zahvaljivanju nisu stale one tipične formalne poštapalice kao da sam bio veliki teret koji sisa nekakva sredstva ili honorare, no ništa od toga nije bio slučaj, nego samo volonterstvo. Ali to nije spriječilo likove da mi "uruču otkaz".

Ipak, osjećam se kao George Constanza kad je u jednoj epizodi bio ljut ne zato što je dobio nogu od cure, već zato što on to nije prvi napravio njoj!

Dalmacija, a pogotovo Split u zadnje vrijeme ne nude previše toga, a pogotovo u glazbenom smislu, koncerti skoro da i ne postoje (ne računajuć nekakve klupske svirčice za par ljudi), pa zato nedostaje previše i kreativnosti za pisanje i izvještavanje.

Zato se u jednu ruku, kako god bilo, osjećam slobodno jer imam tu moj blog na kojem opet mogu trkeljat šta god želim, bez ikakvog nadzora od kvazinadređenih šefova volonterskog portala! Kako bizarno!

Od bloga sam počeo na blogu i nastavljam :)
• 23:16 • 5 KomentaraIsprintaj#

29.11.2011., utorak

The Great Dictator

Davno je bila 1940. no ovo još vrijedi. Promotrite..

"I'm sorry, but I don't want to be an emperor. That's not my business. I don't want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone, if possible, Jew, gentile, black man, white. We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other's happiness — not by each other's misery. We don't want to hate and despise one another.
In this world there is room for everyone. And the good earth is rich and can provide for everyone. The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men's souls, has barricaded the world with hate, has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical. Our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.
The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in men, cries out for universal brotherhood, for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world — millions of despairing men, women and little children — victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say — do not despair. The misery that is now upon us is but the passing of greed — the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people and so long as men die, liberty will never perish.
Soldiers! Don't give yourselves to brutes — men who despise you — enslave you — who regiment your lives — tell you what to do — what to think or what to feel! Who drill you, diet you, treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don't give yourselves to these unnatural men — machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don't hate! Only the unloved hate — the unloved and the unnatural!
Soldiers! Don't fight for slavery! Fight for liberty! In the 17th Chapter of St. Luke it is written: "the Kingdom of God is within man" — not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people have the power — the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful, to make this life a wonderful adventure.
Then, in the name of democracy, let us use that power! Let us all unite! Let us fight for a new world, a decent world that will give men a chance to work, that will give youth the future and old age a security. By the promise of these things, brutes have risen to power, but they lie! They do not fulfill their promise; they never will. Dictators free themselves, but they enslave the people! Now, let us fight to fulfill that promise! Let us fight to free the world, to do away with national barriers, to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason, a world where science and progress will lead to all men's happiness.
Soldiers! In the name of democracy, let us all unite!"

Image and video hosting by TinyPic
• 11:58 • 8 KomentaraIsprintaj#

25.08.2011., četvrtak

Volje i pozitive

Ima puno putopisnih knjiga koje su izvrsne, ali posebno me oduševljava jedna, što zbog iskrenosti s kojom je napisana, što zbog vremena u kojem je pisana. Ante Tokić sa svojom knjigom "Nadomak cilju" koju sam par puta pročitao, potpuno me fascinirao. Ipak je najfascinantnije od svega kako je nemoguće pronaći bilo kakve informacije o tom čovjeku, koji je rodom iz obližnjeg Solina. Prvo sam pokušao sa nasumičnim biranjem telefonskih brojeva ljudi iz Solina, ali to nije išlo. Onda sam od poznanika iz Solina tražio uslugicu da provjeri gdje je i što je, ali još odgovor nisam dobio. Nije pomoglo niti obraćanje Robertu Pauletiću, koji je odgovorio da "je pitao svoje za njega ali niko ne zna di je".

Možda se jednostavno nisam dovoljno potrudio.
Bilo kako bilo, privodim još jedno dvomjesečno čitanje kraju, a jedno od zadnjih poglavlja je istinski šlag na kraju: "Život na sjeveru" kako nosi naziv poglavlja. Radi se božanstvenoj Aljaski i Kanadi. Dok čitam prekrasni putopis, gledam kroz mali prozor van i vidim uvijek istu sliku, uskogrudnu i jednoličnu, i pitam se što ja ovdje radim. Zato je to čitanje putopisa, koliko god bilo predivno, jednako tako i teško na neki način.

Evo kako je Ante opisao svoju ljubav koju je upoznao na putu, radi se o Ann, također biciklistici, iz Ottawe:

"Ann je bila neka neobična kombinacija odvažnosti i ljupkosti, izdržljivosti i profinjenosti. Bila je od žena koje svoju ljepotu niti pokušavaju, a niti žele eksponirati, što ju je činilo još privlačnijom. Zaljubio sam se u nju još one prve, polarne noći."

BIlo bi lijepo upoznati tog čovjeka i popričati s njime. Kad je krenuo na put oko svijeta, bio je taman mojih godina. S obzirom na nevoljkost bilo koje vrste pomoći od strane drugih, morati ću se sam natjerati da krenem u potragu za tim putopisnim pionirom, barem ako pričamo o razdoblju od samostalne države Hrvatske.

Image and video hosting by TinyPic


EDIT: sinkronicitet ili ne, ali dobio sam email odgovor od Ante u trenutku kad sam pisao ovaj post. Nažalost čovjek više nije u Hrvatskoj, već u hladnom Yukonu, kako mi je odgovorio.
• 11:42 • 7 KomentaraIsprintaj#

01.08.2010., nedjelja

Sat je stao, al' nije kraj

• 01:36 • 3 KomentaraIsprintaj#




Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Uzori
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic






Design: Azzul S'phyre