Izgubljene nade
26.01.2008., subota
 Drhtim u bunilu I teski su kapci moji sa ispranih obraza... Svaki pedanj tjela mi gori Srce urla kao copor vukova... U grlu vatra, vulkanska se lava siri u kostima... Sve me boli Cak i misao koju saljem prema jugu.. Noc me ponovo steze u obrucu Tuge Nestale su Nade sa proplanka snova.. Tko sam...?.. Kamo uzurbano hrlim i vracam se na staro zgariste..?? Zasto uporno pruzam ruke..?.. Pomisli, i u tvojim cu njedrima cvasti krvavom ruzom... Oplakujemo iste snove Sjecamo se slicne proslosti Valjamo se u blatu patnji i pruzamo uporno ruke na dodir... Pomisli, i ja cu zaista doci Stajati cu na pragu tvojh uspomena Carobnog osmijeha satkanim od zelja... Pomisli, i umijesto mraka zasijast ce Mjesec na liticama Zasumjeti more svojim nemirima... A ja, ja cu ti pruziti ruke i povesti te putem snova... Pomisli, i led glecera se topi pod nasim pogledima I zemlja drhti u vulkanskim kraterima Pakao se ponovno budi... Jesmo li spremni pruziti ruke Sotoni i ponovno utonuti u Mrak... Oci me peku Svaka misao para mi utrobu Ponovno puzim tlom I bicuje me tisina Dok sam zedna tvojih rijeci... Prazan jastuk snova lezi na postelji I samo eko tipkovnice cujem u svojoj sobi... Jauce vjetar u goloj krosnji... Svjetlost lampe igra se obrisom tijela na zidu... Bole me zglobovi i "glupe" misli roje kao pcele. Udisem samocu i "prazna" sam u dusi Nema drhtaja.. Nema pruzenih usana.. Nema snova... Skidam zadnji trag razuma u kosi Oh, kako sam umorna Hodam liticom i dohvacam ostricu boli.. Ljubav zrtvujem na krizu srama... Zelim napustiti zenu koja spava u mojem tijelu... Nada 26.01.2008 "Sav zivot moj u tvojoj sad je ruci..." Dobrisa Cesaric |
19.01.2008., subota
 Covjece... Ti sto nosis kamen umjesto srca... Zasto si zatrovao vodu na izvoru Gdje se napaja skitnica snova..?.. Gdje drhtavim rukama zeli pribliziti iluziju zaboravljenih osjecaja... Kako vjerovati da postoji jos netko Tko je vjeran dodiru Mora..?. O`zeno... Sto spavas u mojim grudima Otvori oci... Zaustavi povorku bolnih dana i kreni tragom sunca... Mozda si zalutala ponovno Na nepreglednoj poljani mladosti Zarobljena u proslosti sa dahom sjete na usni... Mozda si zaboravila tko si Dok kao sjena pratis sapat rijeci I uzavrele misli sto nestaju u magli... Mozda si zaboravila okus zelje dok Rosni miris snova jos mami te u svojoj cednosti.. Zagrlio te mrak... Treptaj zvijezde na morskom dnu miluje ti vlasi... Ne zelim zivjeti bez ljubavi.... Nada 15.01.2008 "Ljubav nema godina:ona se uvijek rada." Pascal |
14.01.2008., ponedjeljak
  - Samo jos jedna srusena iluziju u dvorcu lazi sa njegovih usana..Samo jos jedna bodlja boli koja stvara ranu u mojim sjecanjima... Poklekla sam i digla se ponovno.. Koliko cu jos puta..?... "- Slusao sam sinoc more, koje stalno udara u stijene... pitao sam ga da li ga to boli... reklo mi je da boli, ali da ili slomi stijenu ili je zaobidje...na kraju... budi ko more...ako ne mozes ga slomiti, zaboravi ga... nek bude otok tuge u tudjem moru ljubavi... a ti zaplovi drugim morima...ili budi galeb i leti s vjetrom.."... Kako reci da obris proslosti ne postoji u mislima, kada se gusim svakim danom sve vise zeleci udahnuti jos jedno novo svitanje nade... Kako isplesti kosu sa grebena koje su valovi zapleli, i napustiti pjesmu sirena od kojih se ne mozes otrgnuti... Pitam se zasto jos uvijek zaborav vlada u snovima Zaspalim u kriku moje ljubavi i bedru mrznje Dok prosjacki prnjci jos promicu pored moje sjene Zaboravljene kroz otkucaj srece na nekoj praznoj obali Usana prekritih paucinom zelja sa okusom soli Dok ruke sklopljene za molitvu izgovaraju njegovo ime I proklinju svoju slabost i osjecaje koji zive Vihor mi raznosi dusu i sablasti grohocu mojoj nadi.... Pruzam ti ruku ponovno iz moga "pakla" i dajem nadu..(dok kristalici sadasnjosti razdiru mi utrobu)..Cuvaj se... O, jug me zove... bojim se svojih nadanja... Nada 13.01.2008 "Nekad slucajno krenete nekim putem i sretnete svoju sudbinu." Neda Ritz |
09.01.2008., srijeda
 "U zadnjoj kapi ljetnjeg dana moj san se kida, udišem svježinu, zarezi s neba kapaju vrele riječi i ja ustajem.."... Grom mi para utrobu udisem svjezinu tvojih koraka u sutonu.. Kisa mi pere obraze dok masem ti vrelim pogledom na putu kroz tamu.... Ja ustajem pogleda uprtog u tisinu sto cakli se kao zlatna nit u pregaci tkalje... Plavetnilo iz tvojih ociju razljeva se i kao umorni putnik dohvacam krcag iz tvojih ruku.. Napoji me... Nahrani me... dodaj mi Nadu... Ja ustajem, budim se u praznoj postelji... Nada 06.01.2008 "Kako bi bijedan moj svijet bio da nema maste." Helen Keller |
04.01.2008., petak
 Zbogom... Zatvaram te u svoje krikove Zavijam zaboravom crnom cipkom satkanom Biserima iz mojih ociju raskvasenom... Napustam dno Mora I prazne skoljke osjecaja Svemir vise ne sumi u tvojim grudima... Zaboravi sjenu Sto je predugo lutala labirintom tvojih hirova... Krvave su joj grudi I nema snage da nastavi laznim putevima... Predugo pekle su rijeci u izguzvanu svilu uvite S okusom soli otpjevane... Predajem se vihoru S koscatim prstima hladnoce na svom uzglavlju Smrzle se boli i ljubav na pragu godine Grohocu aveti moje zablude... Dozivam razum i poklanjam zeni Sto spava u vrisku djecjih osmijeha Nespremnoj da nastavi samotnim vrletima... Postajem gluha Na zov svog vlastitog tijela... Nada 04.01.2008 "Zrtva je vrhunac ljubavi." Franjo Kuharic |
03.01.2008., četvrtak
|
Molitva - Marija Serifovic ...12 otkucaja... Uskoro otkucava zvonik gradskih tornjeva... Cujem prasak raketa sa ulica... Osluskujem samocu u kojoj srce bjesomucno lupa i tisina razdire prazno ognjiste... Oh, jedini... Znas li koliko osjecam tvoj nemir na sebi... Samo dvije minute nedostaju da nova godina zakuca na vrata i pocinje odbrojavati sate... Da drhtaj tijela rastrese bisere iz ocnih duplji i zatomi vrisak... ...00.00... ...12 otkucaja... Zatvaram oci i dozivam te mislima. Trazim rijec tvoju u rici morskih valova. Podizem pogled prema nebu Trazim te medu zvijezdama uspomena.. Oh, ne napustaj moj brod prepun zelja... Navlacim ponovno haljinu boli i srama... Skrivam se u zagusljivim kutovima iluzija Sama... Ispruzenih ruku i s`molitvom na usnama... Dohvati moje snove na proplanku tvojih nemira... Zaustavi korak u magli sakrivenih dodira. Pruzi mi usne u kojima rijec spava... Ljubi me prazninom tvojih osjecaja... Drhtaj me budi na samotnoj postelji... "Molitva, kao zar na mojim usnama je".. Trazim utjehu vihora ... Dodir kisne kapi na uzavrelom tijelu prepletenih rana... Zagrli me morem misli u nestalom sazvijezdu... Tvoja sam sjena koja te prati na virtualnom putu.. Oh, moje More... Nikada me neces razumijeti... Nikada neces shvatiti da si bio moj svemir i moja dubina.. Jos samo sekund jedan saljem ti svoje zelje... Jos samo drhtaj jedan na razapetj Ljubavi beznada... Budi sretan... Budi sretan tamo gdje nema mjesta za mene... Nada 01.01.2008 "Nije u pitanju velicina sanjara nego velicina sna." J. R. Evans |
