Izgubljene nade
14.01.2008., ponedjeljak
  - Samo jos jedna srusena iluziju u dvorcu lazi sa njegovih usana..Samo jos jedna bodlja boli koja stvara ranu u mojim sjecanjima... Poklekla sam i digla se ponovno.. Koliko cu jos puta..?... "- Slusao sam sinoc more, koje stalno udara u stijene... pitao sam ga da li ga to boli... reklo mi je da boli, ali da ili slomi stijenu ili je zaobidje...na kraju... budi ko more...ako ne mozes ga slomiti, zaboravi ga... nek bude otok tuge u tudjem moru ljubavi... a ti zaplovi drugim morima...ili budi galeb i leti s vjetrom.."... Kako reci da obris proslosti ne postoji u mislima, kada se gusim svakim danom sve vise zeleci udahnuti jos jedno novo svitanje nade... Kako isplesti kosu sa grebena koje su valovi zapleli, i napustiti pjesmu sirena od kojih se ne mozes otrgnuti... Pitam se zasto jos uvijek zaborav vlada u snovima Zaspalim u kriku moje ljubavi i bedru mrznje Dok prosjacki prnjci jos promicu pored moje sjene Zaboravljene kroz otkucaj srece na nekoj praznoj obali Usana prekritih paucinom zelja sa okusom soli Dok ruke sklopljene za molitvu izgovaraju njegovo ime I proklinju svoju slabost i osjecaje koji zive Vihor mi raznosi dusu i sablasti grohocu mojoj nadi.... Pruzam ti ruku ponovno iz moga "pakla" i dajem nadu..(dok kristalici sadasnjosti razdiru mi utrobu)..Cuvaj se... O, jug me zove... bojim se svojih nadanja... Nada 13.01.2008 "Nekad slucajno krenete nekim putem i sretnete svoju sudbinu." Neda Ritz |
