Drhtim u bunilu
I teski su kapci moji sa ispranih obraza...
Svaki pedanj tjela mi gori
Srce urla kao copor vukova...
U grlu vatra, vulkanska se lava siri u kostima...
Sve me boli
Cak i misao koju saljem prema jugu..
Noc me ponovo steze u obrucu Tuge
Nestale su Nade sa proplanka snova..
Tko sam...?..
Kamo uzurbano hrlim i vracam se na staro zgariste..??
Zasto uporno pruzam ruke..?..
Pomisli, i u tvojim cu njedrima cvasti krvavom ruzom...
Oplakujemo iste snove
Sjecamo se slicne proslosti
Valjamo se u blatu patnji i pruzamo uporno ruke na dodir...
Pomisli, i ja cu zaista doci
Stajati cu na pragu tvojh uspomena
Carobnog osmijeha satkanim od zelja...
Pomisli, i umijesto mraka zasijast ce Mjesec na liticama
Zasumjeti more svojim nemirima...
A ja, ja cu ti pruziti ruke i povesti te putem snova...
Pomisli, i led glecera se topi pod nasim pogledima
I zemlja drhti u vulkanskim kraterima
Pakao se ponovno budi...
Jesmo li spremni pruziti ruke Sotoni i ponovno utonuti u Mrak...
Oci me peku
Svaka misao para mi utrobu
Ponovno puzim tlom
I bicuje me tisina
Dok sam zedna tvojih rijeci...
Prazan jastuk snova lezi na postelji
I samo eko tipkovnice cujem u svojoj sobi...
Jauce vjetar u goloj krosnji...
Svjetlost lampe igra se obrisom tijela na zidu...
Bole me zglobovi i "glupe" misli roje kao pcele.
Udisem samocu i "prazna" sam u dusi
Nema drhtaja..
Nema pruzenih usana..
Nema snova...
Skidam zadnji trag razuma u kosi
Oh, kako sam umorna
Hodam liticom i dohvacam ostricu boli..
Ljubav zrtvujem na krizu srama...
Zelim napustiti zenu koja spava u mojem tijelu...
Nada 26.01.2008
"Sav zivot moj u tvojoj sad je ruci..."
Dobrisa Cesaric
|