Eto, opet sam je srela slucajno. I odrzala sam masku. Zvala sam je Idic i ponasala se kao da smo jos uvjek prijateljice. Ne znam se ponasati drukacije sa njom. Sve drugo mi je neprirodno. Ona je losije odrzala masku. Znam je previse dobro. Glas joj je drhtao, pricala je vise sa mojim prijateljom nego sa mnom. A ja sa njenom prijateljicom. Ponekad mi je krivo sto tako dobro glumim. Ljudi nikad ne znaju da su me povrjedili. |
Jutarnja kava sa mojim tatom je uvjek kao da si otisao na predavanje filozofije, politike i religije i ne znas kako da se izvuces. Na trenutke me uvuce u svoje genijalne ideje, zadivi me i dobijem zelju da mu pokazem kako i ja znam i mogu. Kako i ja razmisljam i da sam i ja dosla do slicnih zakljucaka. Ali on to ne zna. Ne zna slusati tudje misli. Nije to sebicnost nego jednostavno nikad nije naucio. Ja mu ne zamjeram. Zelim da mu dam priliku da se uzdigne iznad svih i da bude centar moga svjeta za tih sat vremena. |
|
Jutros sam se probudila i pomislila: Pa ja cu jednog dana umrjeti. Ne znam zasto, mozda zbog nekih previse filozofskig razgovora sa rodjakom u kasnim satim. Bio je to cudan osjecaj. Kao da je sve odjednom postalo tako besmisleno. Svaki korak koji sam uzela dosada. Sve cime se ponosim. Sva sjecanja. Izgubljena. |
Voljela bih biti kao drugi. Tako jednostavna. I sebi i drugima. Voljela bi da sam tako opredjeljena. Da znam ko sam i sta zelim. U zadnje vrjeme ne znam da li su moji snovi uopste moji. Ili su samo neki plod zelja ljudi oko mene. Da budem sve sto oni nisu. Da budem neka vrsta sigurne avanturistkinje kojoj ne treba niko a potrebna je svima. Vidim ponos u njihovim ocima kad odigram moju ulogu savrseno. Ne mogu im reci istinu. |
Kad zatvorim oci
Teski kapci |
srpanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv