Budi dio svega |
Da li lazne ljubavi manje vrijede? |
|
Ponekad sjedis preko puta nekog, o kome znas tajne ispricane u najintimnijim trenutcima djeljenog pijanstva, u kasne sate kad oboje ste vec zaboravili napominjati se da je vrjeme da se ide kuci, jer sutra se radi, srece ponovo opkoljeni zidovima formalnih boja, kako kad sutra ne postoji... Ponekad se nadjes pred tom istom osobom, mnogo mjeseci kasnije, mjeseci punih neizgovorenih uvrjeda, neispunjenih ocekivanja, izmisljenih dialoga u samoci. Nadjes se tu i ne gledas tu osobu u oci jer cak i to je previse blizu, jer cak i to moze da te vrati nazad u trenutke neprozivljene srece i trenutke sazvakane ogorcenosti. Sa vama su drugi ljudi, jednostavniji. Oni ne znaju. Oni zive u svjetu izgovorenih rjeci. Ono sto nije receno, ono nasluceno ne vazi. Nadjes se tako preko puta nekoga s kime si vise nego stranac, nesto izmedju neprijatelja i ljubavnika, nekoga koga trebas pobjediti, smrviti, ponistiti, umanjiti. Ostavis ga ranije nego sto bi inace, da sebi potvrdis da ti to sve nista ne znaci. Sledeci dan ti padaju na pamet price koje mu zelis ispricati, sale koje samo on razumije. |
I tako ce zavrsiti jos jedna prica. Pocela kao igra, ravnodusno sam se upustila u nju, ti si bio malo uporniji nego neki. Malo zabavniji nego vecina. Mozda je najbolje bilo to sto sam ja tebi bila zanimljiva, na neki nov nacin, pa sam sebi bila zanimljiva na neki nov nacin. Pocelo je kao izazov, na paksicu bicikla tvog dede, visokog cela i mrkog pogleda. Rekao si da imas njegovo lice ali tatino tjelo, zdepasto, siroka ramena i kratke noge. Gledala sam te i mislila kako me nikako ne mogao privuci, fizicki. I to je neka sigurnost, nije bilo rizika u toj igri. Tvoje je da pokusas, zar ne? Ljetos na travi, rucak, zezanje, pivo poslije posla. Zvao si me vise puta, ja prvo nisam htjela, pa poslije nisam mogla propustiti ni jedan jedini put. Uvjek si se nasao kraj mene, koliko god da nas je bilo. Ponekad si mi strasno isao na nerve, ta surova potreba da se takmicis sa svima, da budes bolji jer znam da mislis da si najbolji. Mozda sam bas zato htjela da te pobjedim. Onda se sjetim one kave sto je trajala pet sati. O cemu smo uopste pricali tako dugo? O familijama, o putovanjima, kako smo dobili koje oziljke, o Bosni, o Svedskoj, o komunizmu, o Norrköpingu, o spanskom jeziku, o pravdi... Nikako o vezama, i pogotovo ne o mojoj vezi. Prestala sam pominjati njega, jer onda bi magija nestala. Kad smo se rastali to vece, padala je kisa, imao si plavu jaknu sa kapuljacom, iste nianse ko tvoje oci. Nikad mi nisu nesto bile plave oci, prije. Uvjek si ti uzimao inicijativu za sastanke, nikad nisi presao granicu, uvjek si mi posvetio posebnu paznju. I to mi je mozda bilo dovoljno. Pamtim i ono vece u pubu kad smo sjedili isto satima, pricali, polio si me pivom slucajno. Opet ne mogu da se sjetim ni jedne teme. Ne znam sta je to bilo. Imam osjecaj da smo u razgovorima uvjek ubjedjivali jedno drugo u neke svoje stavove, nikad se nismo slozili. Bile su mi simpaticne tvoje analize mene, neka zapazanja mog ponasanja, mojih reakcija. Ne znam kad se to sve promijenilo. Prije tvog rodjendana svakako, jer vece prije kad smo svi bili na pivu, ti si se udaljio. I onda je naletio E, kao spas, otvorio se, rastuzio me iz nekih drugih razloga. Na rodjendanu si bio tu, ali nesto je bilo drugacije. Mozda nevezano za mene. Ne znam. Nisi odgovorio na moju poruku. Osjetila sam, osjecam vec sedmicama to nesto. I danas sjedim u uredu, skoro ponoc. Mogla sam pozvati taksi kuci, ali pomislih da cu te mozda srestni na stanici. Koja glupost, ne zivis uopste tu. Sretoh tvog druga. Kaze da ste bili vani svi juce, sva raja, nisi me zvao. Namjerno me nisi zvao. Knedla u grlu. I to ce biti to. Sad necemo biti ni prijatelji. Nije prvi put i moja je greska, igrala sam se, igra sebicnog djeteta. Mislila sam: Svaki osjecaj sto te pokrene, trebas pratiti, je zivot je kratak za sitne morale. Necu se radi toga kajati. |
Sometimes I want to be more than I am |
Spiders
I feel like I ate a spider |
Sreca me cini pasivnom. Gubim zelju za avanturama. Cak gubim kreativnost. Postoji li uopste stvaranje bez patnje? Nadam se da nikad necu morati da biram izmedju srece i avanture, ljubavi i strasti... Mozda sam zato sentimentalna, nosalgicna. Crpim to jezero boli u sebi, posjecujem ga cesto, cuvam ga i hranim cudoviste sto se u njemu skriva. Potrebno mi je da naostrim ovaj bolno bezbolni svjet, u kojem me rjetko sta stvarno pogodi. Bjezim iz tog svjeta ali vracam se njemu, volim da se ljuljam tamo vamo, da imam tajni izlaz iz svake stvarnosti, iz svakog labirinta tudjih svjesti koje me na trenutak zaokupe. Sanjam o miru, nasla sam ga tu negdje u sebi. Ali ubija me polako ova sreca, gusi me, cini me pasivnom, u njoj sam izgubila sve rjeci... Cudi me najvise to, koliko joj se lako predajem, kao da sam je cekala. U njoj ja sam kao povodljivo djete, ona me uzme za ruku i ja radim sto ona hoce. Ponekad malo zanovjetam, ponekad se mrstim i bunim i nestrpljivo udaram nogom o pod. Ali to prodje i opet sam tu u njenom narucju. Sjecam se da sam nekad htjela nesto drugo ali nemam snage da joj se oduprem... |
Opet sam rascupana, zarasla. Kosa mi je duga, neposlusna, ponovo. Kako prihvatiti odrastanje kad mi se tok zivota poremetio, malo silom prilika malo jer mi se tako svidja. Sarajevo me razveselilo, kupila sam kifle i zelenu haljinu. Trenutak kad ulazim u prodavnicu i nalazim bas to sto nisam znala da mi treba. Neprocjenjivo. I shoping moze biti meditacija. Ovde negdje, izmedju proslosti i buducnosti, ja se smirim. Ovde nisam nista. Ovde sam sada. Nos mi se zacrvenio na suncu. Slusam sebe i golubove kraj Sebilja. Neke vjestacke pripadnosti mi zagolicaju mastu na trenutak, ali nikad nisam znala lagati sebi. Pripadnost ogranicava, pripadnost definise, pripadnost je zamka. Uljulja te u laznu sigurnost a onda pocne da te ucjenjuje. Balkanska drama u reprizi. Zemlja u obliku srca. Malo deformisana. Nadam se da ce pamet pobjediti seljacku povodljivost. Ja vjerujem u mlade i u ljude koji namjerno ostaju djetinjasto naivni. Ja volim kifle, ne prostor izmedju linija na karti, pa makar i bio u obliku srca. |
Ti odlazis od mene |
< | studeni, 2013 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv