Da li lazne ljubavi manje vrijede?
Zar nisam osjecala leptirice i drhtaj u grudima prije svakog naseg susreta?
Zar te nisam na trenutke vidjela kao kroz neki Instagramski filter,
savrsenog, intenzivnog i viseg nego sto jesi?
Zar nisam razmisljala o tebi danima, vodila razgovore sa tobom dok sam setala sama oko kvarta,
ni ne primjecujuci lisce sto susti, sunce sto zalazi ili vjetar sto mi se uvlaci pod kapuljacu?
Sve te price, sva ta opsesija, da li sam stvarno to sve umislila?
Osjecam se postidjena i puna sam sazaljenja prema tebi
Ja sam te uvukla u ovu bujicu koja je sluzila samo mome egu
Mozda te jesam voljela, mozda sam voljela sto ti se svidjam
mozda sam te voljela kao druga, ili sam samo vidjela vrata u neki drugi, meni dotada nedostupan svijet.
Tvoje sale, tvoje misli, nacin na koji me gledas
A sada nista, sve te sale mi se cine pateticne, rijeci suvise promisljene
a mislim da sam i ja tebi u stvari samo bila neka egzotika, vrata u neki tebi nedostupan svijet.
Zasto sam to romantizirala?
Sad si povrijedjen, vjerovatno, osjetis da sam se predomislila, probudila, sta god
Bio si mi tako sitan ono vece, tako opsjednut sobom i tako ljut na svijet
Mozda sam ja promijenila oblik mojih emocija, i ti se vise ne uklapas u moje potrebe,
da li sam bila nesretna kad sam te upoznala?
Da li si ti bio nesretan? Ili si to sada...
Ne znam sta nam je ovo trebalo,
ponekad mislim da su sve ljubavi izmisljene
ili da nijedna nije, da mozda nemaju veze sa stvarnosti ali da su ipak uvjek prave
da ih stvaramo i gasimo po potrebi, da bi prezivjeli suvu stvarnost i dosadu
Mozda je uvjek ono nesto fizicko presudno
i sad ne pricam o estetici nego o osjecaju kad koža dodirne kožu
to nikad nismo imali.
Post je objavljen 22.09.2013. u 22:28 sati.