Pogled u...

nedjelja, 03.09.2017.

Kiše jesenje

Svako godišnje doba je lijepo. Svako godišnje doba nudi ono najbolje i najljepše od prirode. No, jesen. Ah, jesen! Jesen je moje najomiljenije doba tijekom godine. Doba u kojem se tjelesno i mentalno osjećam najbolje. Doba u kojem prodišem. Doba u kojem osjećam leptiriće u stomaku, iako nisam zaljubljena. Kao što mnogi vole razna proljetna buđenja, ja navijam za jesenja buđenja. Jutrošnji prizor je bio kao naručen. Niža temperatura i kiša. Budim se, pokrivena dekicom koja tako nježno miluje moje tijelo. Nemam potrebu još ustati. Ostajem u krevetu, koji je smješten pokraj otvorenog prozora. Osluškujem kišu. Osluškujem kako kapljice padaju i dodiruju se s tlom. Jesenja kiša skoro pa je jedini zvuk koji dopire iz vanjskog svijeta. Ritmično daje na znanje da se približila promjena u prirodi. Ipak, mnogi ne vole ovu promjenu i ne vide ljepotu koju ja vidim i osjećam.
Prije nekoliko mjeseci posvetila sam nekoliko tekstova jednoj bitnoj temi. Temi koja postaje vodeća u životima mnogih. Bez obzira na kojoj strani svijeta se nalazili, širi se poput raka i nagriza naše mentalno stanje. Riječ je o depresiji. Svjesna sam da će mnogi narednih mjeseci prolaziti kroz depresivna raspoloženja. Mnogi će se povući, opsjedajući se tmurnim i crnim mislima, potišteni i neshvaćeni od okoline. Nastupit će mnoge neprospavane noći, praćene beznadnošću i bespomoćnošću. Jasna su mi ta stanja i boli kroz koje će mnogi prolaziti. I žao mi je. Teško je kretati se kroz dan, s vječitim pratiteljem u svojim mislima, obojenim tamnim bojama. Jesen, kiša, nedostatak svjetlosti nikako ne pomaže u takvoj priči. Međutim, ovim tekstom ne želim pisati o crnilu koje će ovladati mnogima tijekom ovog godišnjeg doba. Ovdje želim prikazati jesen kao ono vrijeme koje može donijeti mnogo dobra, iako mislimo da priroda radi protiv nas.

šetalište na Savi,Slavonski Brod

Da, više vremena ćemo provoditi zatvoreni, u svojim svjetovima, svojim mislima. No, to nikako ne mora biti negativna strana vremena koji nastupa. Ovog puta možemo drugačije. Ne moramo uvijek istim obrascem, istim osjećajem, istom predanošću lošem raspoloženju. Mogli bismo početi emotivno i umno vježbati, redovito, disciplinirano i uhvatiti se u koštac s onim što nas tako tajmirano napada svake godine. Svjesni kako ne možemo umaći jesenjem dobu, kako ne možemo pobjeći u tropske krajeve, možemo barem početi se miriti s činjenicom da smo tu gdje jesmo. Toliko godina smo otvarali vrata jesenjoj tjeskobi. Hajdemo ovog puta ne otvoriti vrata, koliko god da tjeskoba kucala i lukavo pokušavala usmrdjeti prostor našeg življenja.
Stoga, ispratimo ljeto, pozdravimo se sa žarkim suncem koje nas je milovalo i znojilo, te pozdravimo gospođu Jesen. Dozvolimo joj da nam pokaže život u drugim bojama, po meni najljepšim bojama u prirodi. Neću vam govoriti da pozitivno razmišljate. Iskreno, umorna sam od ljudi kojima je to postala floskula. Reći ću vam da budete svoji. Plačite i smijte se, povucite se od svijeta i družite se, jedite, pijte, volite, dišite, meditirajte, molite, kontemplirajte, ljubite, mazite te, budite ljuti, budite nježni, osluškujte se. Želim vam poručiti da uzmete od ove jeseni sve one plodove koje bi vama mogli pomoći.



Ono što mene čini sretnom tijekom ovih mjeseci (iako i sama prolazim kroz svakojaka emotivna raspoloženja) su osluškivanje kiše, miris zimnice koju neki tako vješto pripremaju, proces u kojem listovi gube klorofil i oslikavaju prirodu nevjerojatnim bojama. Obožavam hodati po lišću koje je opalo sa stabala i prekrilo ulice. Volim onaj osjećaj kada mogu odjenuti majicu dužih rukava i osjetiti pravu razinu topline. Volim kada tijekom kišnog dana uđem u stan, zatvorim vrata, prozore, gledajući prema vanjskom svijetu, osjećajući se zaštićeno. Zaštićeno od svega onoga što vani vreba, što me može povrijediti i što ja nažalost, mogu dozvoliti da me povrijedi.
Znam, nekima to nikako neće biti dovoljno. Tjeskoba će biti jača i ponovno će ovladati njima. Razumijem. I suosjećam se s vam. U konačnici suosjećam se sa samom sobom dok prolazim kroz tjeskobna stanja. Ovdje vam ne dajem nikakav čaroban recept kako popraviti svoje stanje. U prošlim tekstovima često sam pisala o tom famoznom lijeku koji može izliječiti našu ranjenost, naše tjeskobe i anksioznosti. Pisala sam o ljubavi. Ljubavi prema sebi. O tome koliko je taj proces dug. Stoga, dok još uvijek učimo kako je to istinski voljeti sebe, htjedoh vam dati barem mali dio onoga što može pomoći tijekom tog puta. Pokušajmo (ovo naravno govorim i sebi) vidjeti, čuti, omirisati, dodirnuti ono preko čega tako olako prelazimo. Zastanimo, promotrimo kišu, pratimo njezin trag, podignimo pogled prema čovjeku koji nas svaki dan uslužuje u trgovini za blagajnom, iskreno i sa zanimanjem pitajmo nekoga kako je, govorimo jedni drugima da ih volimo i da smo neizmjerno ponosni na njih, dajmo im na znanje i kada se loše osjećamo. Izgovorite i kada vas povrijede, ali izgovorite na način da vi ne postanete oni koji vrijeđaju. Kuhajte ono jelo koje dugo niste kuhali, kuhajte ono jelo koje nikada niste kuhali. Nazovite onog tko vam nedostaje. Izgovarajte čarobne riječi poput hvala, molim, oprosti, izvoli, volim te. I budi nježan/a prema sebi. Molim te, ne zaboravi na sebe. Ako primijeniš ove male savjete, a na sebe zaboraviš, uzalud je. Stoga, prvo ti, jer svojim očima ćeš gledati jesen, svojim ušima osluškivati kišu. Svojim srcem učiš se voljeti.

Oznake: jesen, kiša, lišće, boje, najomiljenije godišnje doba

<	siječanj, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (6)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv