Pogled u...

petak, 04.08.2017.

Bye-bye London!

Već nekoliko dana nalazim se u Hrvatskoj. Iskreno, ne znam kako, ni kada su prošla ta dva i pol tjedna boravka u Londonu. Dani su mi bili ispunjeni, vremena za razmišljanje nije bilo previše. Vrijeme je prolazilo, neprimjetno. Ušuljalo se kao i uvijek i iznenadilo svojom prolaznošću. Bogati smo što uopće imamo vrijeme na raspolaganju i što možemo nogama, rukama, očima vidjeti, opipati ljepote onoga što nas okružuje.
Moj zadnji tjedan prošao je u istraživanju, kao i uvijek. Uvijek vođena željom da vam dočaram i pokažem ona mjesta koja nisu na listi klasičnih turističkih točaka. Mogu sa sigurnošću reći da jedno takvo mjesto je Crossbones Graveyard.

Nekako se potrefilo da ove godine pohodih dva groblja i da oba ta groblja su mi na neki način zatvorila vrata. Ne namjerno, naravno. Prvi, na kojem počiva George Michael, nije otvoren za posjetitelje koji su njemu naumili izraziti počast. Crossbones Gaveyard jednostavno nije bio otvoren taj dan kada sam posegnula prema vratima da ih otvorim. Fotografirala sam koliko sam mogla, onako, iza ograde. Bez obzira što s grobljima i nemam neke sreće i ne dobih baš pravi uvid kako izgleda unutrašnjost ovog tužnog izdanja, napisat ću nekoliko riječi o Crossbones Graveyardu. Groblje se nalazi na Boroughu. Nalazi se u naseljenoj ulici, za koju nitko ne bi pomislio da skriva područje na kojem se nalaze kosti mnogih koji nisu bili pripadnici visokog, a ni srednjeg londonskog društva. Koliko sam mogla istražiti, saznala sam da je ovo groblje posljednje počivalište mnogih prostitutki i društvenih otpadnika iz 19. stoljeća. Danas, na ogradi tog groblja možete naći razne vrpce, zavezane za ogradne šipke.



Na njima se nalaze imena onih čije kosti ovdje počivaju. Vjerujem da bih imala puno zanimljiviju priču da su vrata bila otvorena, jer tijekom tih dana vodič je taj koji prenosi informacije vezane uz ovo zanimljivo i tužno mjesto.
Nakon obilaska oko groblja, uputih se na drugi dio grada, Richmond. Namjera mi je bila odmoriti se u Richmondu parku, ali na nagovor gospođe na autobusnoj stanici (inače velike zaljubljenice u parkove) završih u Kew Gardensu. Kew Gardens su Kraljevski botanički vrtovi, inače veliko izdanje zaštićeno od UNESCO-a. Za razliku od Richmond parka, Kew Gardens svoj ulaz naplaćuju i to 15 funti. Ono što mogu reći je da se i ovog puta isplatilo. Kew nudi prekrasan krajolik, parkove uređene po uzoru na razne svjetske zemlje, te prekrasnu arhitekturu.







Meni su se osobno svidjele dvije zanimljivosti. To je šetnica na vrhu stabala. Napravljena tako da ju drže snažni čelični stupovi.



Sama šetnica nije od drveta, već isto od željeza. Usudih se popeti tek na drugi kat, kako bih koliko-toliko vidjela širinu ovog prekrasnog parka. Ne vidjeh mnogo, ali meni dosta. Nisam imala snage prolaziti visinske pripreme i razgovore sa svojim fobijama. Sam park je već nudio toliko ljepote. Dodatnoj nervozi nisam davala nikakav prostor. Druga, i po meni najljepša atrakcija je The Hive.







Ova košnica je multisenzorno iskustvo kojim se pokazuje nevjerojatan život pčela. Oprašivanje je vrlo bitno za našu hranidbenu sigurnost, za naš hranidbeni lanac. Ova instalacija ukrašena je s tisuću LED svjetiljaka koje titraju pri vibracijama uzrokovane komuniciranjem pčela. Ući u košnicu je totalno smirujući osjećaj, jer vas tijekom boravka prati zvuk koje pčele proizvode tijekom svoje komunikacije. Zvuk koji je ekvivalent meditativnoj glazbi. The Hive je prostor iz kojeg ćete poželjeti ne otići, jer vas odvodi u one sfere u kojima smo zaboravili biti.
Za sve one koje žele predahnuti u ovom ogromnom parku, to je itekako moguće. Na raspolaganju su velike travnate površine, klupice, pa čak i restoran. Na kraju tog dugog dana, pozdravih se s ovom zelenom oazom. U mislima sam već bila u daljnjim pripremama za svoje posljednje dane u Londonu.
Kako se približavao kraj mog boravka, odlučili smo ekipica i ja završiti ga onako kako sam ga i započela. Koncertom. Već spomenuta Catherine, bratićeva djevojka i moja sister partijanerica reče mi kako će švedska grupa Goat održati koncert u Brixton Academy.



Brixton je područje Londona u kojem još nisam bila. Stoga, odlučih pridružiti se njoj i bratiću. Žao mi je što ga prije nisam istražila. Vjerojatno što sam ga uvijek doživljavala kao zadnju stanicu, što i jest na karti one podzemne rute kojom sam se inače vozila. Iako je taj dan bio kišovit (ono što mi nedostaje u Hrvatskoj), uspjela sam ga doživjeti i osjetiti energiju koja se proteže kroz ulice, pubove i Brixton Village.



Ova multietnička zajednica ima puno toga za ponuditi, a ponajviše sadržaj karibske kulture. To je ljepota cijelog Londona. Doći u određena naselja, područja grada i ponovno uvidjeti da London nije Engleska, nego svijet u malom.
Ovo ljeto se pokazalo vrlo bogato i u odnosu na glazbeni sadržaj. Grupa Goat je nešto što se čovjeku svidi ili ne. Mislim da nema zlatne sredine. Grupa čiji članovi benda izlaze na scenu pod maskama i u kostimima.



A glazba koju sviraju opija. U nedostatku neke bolje riječi, rekla bih da nas je sve prisutne bacila u trans. Oni i jesu čista alternativa, koja eksperimentira s glazbom iz cijelog svijeta. Preporučam njihov album Requiem.



Odslušala sam ga prije koncerta više puta s ciljem da se što bolje upoznam s onim što ću tek prvi puta uživo čuti. I dok pišem ove zadnje retke bloga, kroz maleni zvučnik laptopa dopiru upravo zvuci ovog preporučenog albuma. Mnogi londonski blogovi i jesu nastali uz pratnju ovih zvukova. Sve je nekako lakše uz glazbu, zar ne?
Moj boravak se polako približavao kraju. Nedjelja je bila dan koji sam provela sa svojom rodbinom, prisjećajući se, smijući se. London napustih u ranim jutarnjim satima.



Napustih ga s puno novih iskustava, novih spoznaja. Hrvatska me dočekala s nenormalno visokim temperaturama. Slijede dva tjedna odmora, povlačenja u sebe, preispitujući, sažimajući, opuštajući se. Pisanje je također uključeno u ovu svakodnevicu. To je način i tehnika kako sebi situacije još bolje pojasniti. Prvo sama sebi, a onda i onima čije okice budu čitale ove retke.

Oznake: Kew Gardens, Crossbones Graveyard, Brixton, The Hive

<	siječanj, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (6)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv