Pogled u...

nedjelja, 31.12.2017.

Želim si...odvažnost

Približava se ponoć. Ne, još uvijek ne spavam. Sitno brojim do posljednjeg dana u godini. Uz svjetlost svijeće i lampica na boru, osluškujem meditativnu glazbu koju si volim pustiti dok pišem. Sav taj proces pisanja i stvaranja popraćen takvim mojim ritualom, odvodi me u moj svijet. Svijet u kojem mogu izreći ono što osjećam, što me muči, što me raduje. Te uvjete stvorila sam si putem. Kad kažem putem, mislim na svoj razvojni put pisanja. U početku, nije bilo lako prenijeti osjećaje na papir. Negdje, u mislima, imala bih druge na umu. Što će oni reći kada pročitaju ono što osjećam, kako dišem, što me rastužuje. Otvoriti se na papiru nije daleko od onoga kada se otvaramo ljudskom biću. Naime, ono što ja pišem, objavim. Stavim u eter, pa tko pročita. I čitalo se i čita se. Neizmjerno sam zahvalna svima koji su odvojili svoje dragocjeno vrijeme, sjeli pred svoje ekrane i čitali ono što sam iskreno iz srca stvarala.
I uistinu je bilo tako. Iz srca. Vođena sobom. Velim, nije bilo lako otvoriti se, ali pomake sam napravila. Napisala sam dosta intimnih blogova. Otvorila svoju dušu, otkrila svoje rane, pokazala se svijetu. Ogolila se. Podijelila svoje snove, nadanja, strahove. Svi moji tekstovi prvenstveno su djelovali na mene. Imali su i još uvijek imaju terapijski učinak. Svi oni gluhi trenutci koji su me znali okružiti, nisu me učinili nijemom. Svoj glas pronašla sam prebirući na tipkovnici svog laptopa. Pišući, stvarajući, dijeleći. Sve to, mijenjalo je mene. Promijenilo je mene, a i neke moje odnose. Kako prema stvarima, situacijama, tako i prema osobama. Kao i sve u životu i pisanje je postalo jedan od mojih velikih učitelja.
Stoga, odlučila sam napisati nešto i za kraj ove godine. Koliko vidim i čitam, nastaju mnogi tekstovi o ciljevima koji su si ljudi postavili u nadolazećoj godini. Ja, pak, neću pisati nikakvu listu svega onoga što želim napraviti. Ne želim uzimati komad papira, stavljati na papir ciljeve, pa uz njih kvačice ako se ciljevi ostvare. Ne želim si stvarati više takve pritiske. Čemu? Vrlo dobro svi mi znamo što bismo htjeli, zar ne? Prije ću staviti opis puta kojim treba ići da bi se do tog cilja došlo. Ipak, treba imati na umu kako se neki ciljevi neće ostvariti. Treba imati na umu kako je bitan upravo taj put kojim ćemo hoditi da bismo taj cilj ostvarili. Na tom putu su lekcije, na tom putu će se iskristalizirati je li naš zamišljeni cilj uopće dobar za nas.
Iz tog razloga, poželjela bih si ODVAŽNOST. Odvažnost iskusiti sve ono što me čini sretnom. Odvažnost uživanja u trenutku u kojem živim, ne razmišljajući o dalekoj budućnosti. Odvažnost u još boljem izricanju onoga što u sebi nosim. Odvažnost u kreativnosti u kojoj želim pomjeriti i pokoju granicu. Granicu koja bi druge potaknula na činjenje, djelovanje, voljenje.
Da, želim si odvažnost koja nikako ne ide bez hrabrosti. Odvažnost osloboditi se strahova. Odvažnost priznati si mnoge stvari. Odvažnost da znam prepoznati kada upotrijebiti tu odvažnost.
Sve bi to bila zrnca koja bih skupljala i stvorila svoju ogrlicu životnih mudrosti. U trenutku, dan za danom, odvažno.
Stoga, dragi moji, svi oni koji ste mi poklonili svoje vrijeme i svi oni za koje se nadam da ćete mi tek pokloniti svoje vrijeme, želim sretnu i blagoslovljenu Novu 2018. godinu. Budite mi odvažni, hrabri i nadasve mudri. Sve to začinite s onim što uvijek naglašavam (iako i sama o njoj učim), a to je LJUBAV.
Vrijeme je za BITI ODVAŽAN, zar ne?!

Šaljem veliki topli zagrljaj :)!

Oznake: odvažnost, ljubav, hrabrost, pisanje, nova godina

<	prosinac, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (6)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv