Pogled u...

ponedjeljak, 24.07.2017.

Vjecna pocivalista su i u nasim srcima



Jedna sam od onih koja voli poprilicno sve sto je George Michael ikada stvorio. Jedna sam i od onih koja je imala srecu biti sudionik njegovog koncerta koji je odrzao u Zagrebu, 2011. godine. Takoder sam i jedna od onih koja je ostala sokirana kada sam cula da je preminuo. Iako se stosta nagadalo u vezi njegovog neurednog stila zivota, ne mogu nego osjetiti samo suosjecanje za njega. Uvjerena sam da me osjecaj ne vara kada kazem da je i on jednostavno trazio svoje mjesto pod ovih nebom gdje ce biti sretan i voljen.
Stoga, odlucih posjetiti njegovo vjecno pocivaliste, koje se nalazi na sjeveru Londona, na groblju Highgate. Informaciju sam nasla na internetu i krenula autobusom prema groblju. Ono sto nisam napravila je kvalitetnije se pripremila i otisla na stranice Highgate Cemeterya i procitala kako se na njegov grob ne smije doci.



Dosavsi na sam ulaz, koji se placa i to 4Ł, gospodin koji tamo radi mi je na diplomatski i miran nacin objasnio kako grob Georgea Micahela nije predviden za posjetu. Cak stovise, ako i udete u groblje, grob necete moci naci, jer je lokacija groba neprimjetna (drugim rijecima, nigdje nije naznaceno ime pokojnog pjevaca).
Pokusala sam molecivim pogledom i izjavom kako sam dosla cak iz Hrvatske, ostvariti svoj cilj. No, nista. Kako bi mi potvrdio da to sto govori je istina, ispod pulta je izvukao plastificiranu izjavu obitelji G. Michaela u kojoj pise da grob mogu posjetiti samo prijatelji, na nacin da se prvo najave obitelji. Postala sam svjesna da na lijepe oci necu moci dobiti tako zeljenu informaciju, a to je lokacija groba. No, gospodin me ipak uputio na jedno mjesto, gdje gradani Londona i turisti odaju pocast prerano preminulom umjetniku. Na jednom malenom brdascu, jer cijeli taj dio grada je u usponima i padovima, nalazi se, nazovimo to, maleni parkic. Taj maleni parkic pretvoren je u mjesto na kojem se moze vidjeti i osjetiti bol i tuga svih onih koji obozavase ovog nevjerojatno talentiranog pjevaca. Kako bi sebi pojacala osjecaj koji me obuzeo cim sam stupila na travnatu povrsinu ovog improviziranog oltara, slusalice za usi spojila sam s mobitelom, otvorila You tube i pustila si njegovu pjesmu “One more try”.









Polako sam se kretala i promatrala sve one predmete, zastave, pjesme, postere, svijece, natpise, itd., koje su ljudi tako brizno ostavili i vjerujem jos uvijek ostavljaju. I sama sam odlucila napisati kratku posvetu njemu, osobi nevjerojatnog glasa, koji me ne tako davne 2011. godine ostavio bez daha. Koncert u zagrebackoj Areni koji nikada necu zaboraviti. Onaj cisti glas koji je zvucao tako omamljujuce, bez ijedne nepravilnosti. Perfekcionisticki izvedeno i to je ono sto njegovi obozavatelji itekako znaju. Tijekom tog mini hoda po malom parkicu najvise me se dojmila posveta jedne obozavateljice koja je i sama napisala pjesmu sastavljenu od naziva njegovih pjesama. Prilazem ju, kako biste ju i sami mogli procitati.



Mjesto sam napustila kratkom molitvom. Ne moramo otici na grobno mjesto kako bismo izrazili pocast, pomolili se, zapalili svijecu. Vjecna pocivalista su i u nasim srcima. I on ce tu ostati. A njegove pjesme takoder nastavljaju zivjeti zauvijek, jer ono sto je on stvorio i ostavio iza sebe nikako nije kratkog vijeka.
Preko puta tog mjesta nalazi se pub The Flask.



Stoga, ako se ikada budete nasli tamo, odavali pocast G. Michealu ili jednostavno obilazili taj dio Sjevernog Londona, posjetite ovaj pub. Tako ljubazno osoblje vec dugo nisam vidjela. Ne samo da me konobar ljubazno posluzio uz dozu slatkog humora, vec me na pitanje kako stici do Camdena, opskrbio preciznim informacijama. Ovom pubu dajem sto zvijezdica. Osvojise me na prvu. I da, nakon okrijepe u The Flasku, uputih se prema Camdenu. Camden je lud, ali pozitivno lud. Kreativan, neobican, cudan, ali na meni odlican nacin.







Imam osjecaj da tamo svi nekonvencionalni ljudi konacno mogu biti ono sto jesu. U Camdenu najpoznatiji je Camden Market. Sve sto vam srce pozeli naci, od igle do locomotive, mozete pronaci upravo tamo. I nekako, po mojoj procjeni, suveniri su najjeftiniji. Tamo kao da se skupio cijeli svijet i postavio svoje standove, kako s robom, nakitom, raznim suvenirima, tako i s hranom.









Ne znam sto prvo osjetite. Jesu li to mirisi raznih delicija ili pak pogled na sarenilo kojim je svaki stand tako jedinstveno ukrasen. Jos prosle godine zamijetila sam stand osobe koja cita iz dlana. I jos prosle godine htjela sam, iz ciste znatizelje, otici, pruziti svoje dlanove i cuti sto mi to moje linije dlana porucuju. Stoga, odlucih to napraviti ove godine. Sjedoh u maleni prostor, ograden paravanom i pruzih svoje dlanove covjeku Gary Markwicku na deset minuta.



Meni jako ugodnih deset minuta. Ruku na srce, razgovor je potrajao i malo duze, jer osjetilo se da se Gary zeli posvetiti osobi koja se nalazi preko puta njega. Ono sto mi je rekao necu podijeliti s vama. Pricekat cu i vidjeti hoce li se sve to dogoditi, hehe. Zapisah si njegove naputke, savjete, upute. Mogu samo reci da je izvrsno verbalizirao ono na cemu bih definitivno trebala poraditi. Zanimljivost ovog susreta je da ga nicim nisam navodila, nego pustila da govori dok je moje dlanove drzao u svojima.
Za kraj ovog dana, otisla sam u svoj omiljeni pub u Camdenu, The Elephants Head.



Cijene hrane i pica su prihvatljive, a i atmosfera je odlicna. Sjediti sam, pisati, citati, rucati je nesto sto u ovom pubu ne budi osjecaj usamljenosti.
Mozda ovo izgleda kao laganini dan, ali bio je to dan koji je ponovno donio nove spoznaje, otvorio nove vidike, cak mi pokazao kako biti i strpljivija. Ovih dana London mi pokazuje dosta toga. Nije kao prosle godine. Ovog puta stvari ipak vidim trezvenije. Ne mogu reci da sam ponovno naisla na onu istu srecu koju uhvatih prosle godine. No, definitivno ce ovo ostaviti vazan trag za moja daljnja putovanja.

Oznake: Highgate Cemetary, George Michael, Camden, pubs

24.07.2017. u 21:16 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (6)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (9)
Siječanj 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pogled u...je blog kojim želim zabilježiti svoj doživljaj onoga što se oko mene odvija, događa, raste, pa i umire. Pogled u...moj svijet i šire...
Moje blogove i općenito ono što me inspirira, možete pročitati i na mojoj Facebook stranici - Pogled u-by Tajchee. Slobodno me možete i tamo pratiti. sretansretansretan

Linkovi

Tajana Tajchee

sretan