četvrtak, 21.01.2016.

Sama

Sama kao zvijer gonjena
kroz trnje i kaljuže,
pužem slomljena.

Uplakana, ostavljena, zaboravljena,
bez mrvica kruha, kamenčića,
sama sam, uplašena.

Hladno mi je!
Trebam sklonište,
Rupu u drvetu,
jamu u zemlji.
Grob!

Grob je moj krevet,
zemlja je moj pokrivač,
jastuk su moji snovi.

Sanjam!
Lijepo mi je.
Oprostite mi, ja vama opraštam.

- 11:49 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi