72.
kad suze govore
istina razvaljuje, i svaka riječ
me obori s nogu...
tugo, tugo nesrećo,
nikoga nisam tako volio....
od onih sam što tonu, što znaju padati, što vole dno i blato i valjaju se u njemu, vrišteći, čupajući kosu, naricaljka umjesto uspavanke. da, takva sam, to je više od samosažaljenja, to je stil života, tko bi rekao da se iza toliko mnogo smijeha kriju tolike izopačenosti. nisam te preboljela: jedna sam od onih jadnih žena koje godinama pate, koje pogledaš i kažeš 'pa zar još za onim idiotom, pa mogla bi toliko bolje', da, ta sam, prebrzo osuđuju što je ispravno. 'nikad se nije udala, a mogla je, imala je toliko prilika, a ne, ona zbog onoga koji ju je toliko povrijedio ne ide dalje'. ti ljudi ne znaju, ne znaju za d mol. ne znaju kako rupa u srcu kao progorena cigaretom polako tinja, ne dozvoljava da umre, izgara i progara i ne smanjuje se. ne razumiju da mi to ne biramo, njima je to slabost, nama je stvarnost. jedina stvarnost. počinju me pitati kad ću naći nekoga, udati se, roditi... 'kad nađem nekoga vrijednog toga', kažem i krišom pomislim na tebe, na sekund, da nitko ne vidi tvoj lik skriven u zjenici.
bio jednom jedan čovjek
bila jednom jedna žena,
bio jednom jedan mangup
bila jednom cura čedna
imali su svoju priču
bila jednom ljubav jedna...
koliko do vječnosti? koliko još dana do tebe? uskoro se opet srećemo. rekao si mi suncem u glasu da si me željan, bar upola koliko sam ja željna tebe. i oboje smo osjetili krivnju. svaki trenutak koji ukradem toj drugoj ženi prožet je tolikom zbrkom da mi je unaprijed mučno. od sebe, tebe, nas. voljela bih na trenutak osloboditi se svih tih utega, samo trenutak, da mogu opet osjećati istinu. s tobom. bez tebe sve je takav kič, takva laž. toliko te dugo nema da osjećam potrebu za fizičkom boli, samo mali rez, mala opekotina, trenutak bez zraka, samo da suze teku zbog nečega što nisi ti, samo malo, obećajem da neću pretjerati...
and you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt...
trebaš mi da opet pronađem središte sebe. trebaš mi da u svom tom divljem vrtlogu mogu opet naći mir u sebi. trebaš mi da se stvari postave na svoje mjesto, bar na tu noć kada smo zajedno. trebaš mi da opet vidim smisao i svrhu, trebaš mi da ljubav bude cilj, sredstvo i put, trebaš mi da se prisjetim tko sam. lagala sam ti, dobro, ne sasvim, i sada evo: i ti si jedini, jedini, jedini tko stvarno i potpuno zna tko sam i takvu me voliš. i ne, nitko me neće tako dobro i tako istinito prokazati. i hvala ti na tome. jer si za mene napravio točno ono što sam ja napravila za tebe. i to je najviše i najbolje što sam ikada od ikoga dobila. istinu bez maski, prihvaćanje i iznad svega ljubav.
