22.
Pustila si me da udem, da udem i saznam
Reci mi zasto, reci mi zasto
Kad ne mogu da mijenjam....
krenula je faza ludila. zidovi se zatvaraju oko mene. gušim se sama u sebi. gubim se. ponovno. očajnički tražim ruku nečiju, negdje.
ja zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku...
i sad, da, sad, kao i svaki put prije toga tebe tražim. jer si ti znao kako. jer me nisi osuđivao. jedino ti nisi. šutio si, samo si šutio. i bilo je dovoljno. razrezao si vene i pustio me da pijem tvoju snagu. potreban si mi sada, toliko si potreban...
what have I become my sweetest friend....
da, obećala sam da te neću ostaviti, ne ja. ne još i ja. nikada, rekla sam. obećala. zaklela se. i sad me nema. kao i svi prije mene. ne želim znati koliko te bolim. ne bih to mogla podnijeti. sve moje prazne prijetnje, sva moja mržnja, sav bijes usmjeren na tebe ovdje je samo da ne razmišljam o tome što sam učinila.
ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
hej, poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
hej, poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
Želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina
hej, poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
hej, poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
punoljetna u svim državama
još tvoje ime zapinje na mojim usnama. uvuku se naše slike među sretne slike sretnih ljudi. još te pogledom tražim i u tom traženju osjećam strah. još sam isprepadana od mogućnosti tvog postojanja.
ma još me pali dodir njen, poljubac prvi okušen...
tvoje su ruke još vrelo koje izbjegavam. dokle, dokle, dokle... teško mi je ne hraniti iluzije koje sam godinama gradila. boji se da bi me mogao dotaknuti. i bojim se da me nitko više neće tako dotaknuti.
ti si kralj pola srca...
a ja moram od polovice koja mi je ostala regenirati cijelo srce, bolno je to, učno, podnošljivo ponekad, kad zatvaram oči i ti blijediš. ne mogu ti se sjetiti lica. samo ti obrise pratim prstima. žednim prstima ispucalih dlanova jedne ljubavi. jedne prošle ljubavi. i svi ožiljci na njoj, svi s tvoji više nego moji, svi su ovdje i crvene se, krvare opet, ali ne bole, ne osjećam ih, samo ih vidim.
20.post
krenula sam. uspjela sam. zaljubljena sam. sretna sam.
a ipak. obožavam taj ipak. ipak mi dolaziš. u dimu cigarete koji ispuštam u noć. zar je moguće toliko čeznuti za nekim? godine čežnje. to je postala jedina stvarnost koju znam. više ne znam voljeti. čekati.nadati se. željeti. ja poznajem samo čežnju. tu odvratnu okrutnu splačinu koju si serviram za doručak, ručak i večeru. s gađenjem gutam sve naše metale, svu našu ljigavu tekućinu, ispijam nas u vinu, pvraćam od bolova.
on je sve ono što ti nisi. zbog toga ga i volim. i mrzim. on mi daje sve što nisi htio. ali njegovi dodiri nisu tvoji. njega ne želim povrijediti, ne onako kako želim tebe, jer tebe želim privezati na mučeničko kolo i raditi ti stvari kojih se ni inkvizitori nisu sjetili. želim ga voljeti. onako kako sam voljela nekad, dok ti nisi došao. želim se sjetiti što je to ljubav bez mržnje. želim se prepustiti bez strahova koje sam tebe radi usvojila. učim se ispočetka. učim što je to smijeh. i napredujem. krenula sam. uspjela sam. zaljubljena sam. sretna sam.
ali tvoj glas u meni šapće: nikad nitko više. zašto? zašto mi to govoriš? zar nije bilo dosta nas, naše pasije naše muke, odlazi idi idi ne vraćaj se. ti si moj Prsten Jedan i nakon što sam te bacila u jebenu Kletu goru tvoj je utjecaj još tu, ti i teret koji nosim na duši, ti si neizbrisivi očaj koji leži na mome srcu, uvijek tu, nikad potpuno. moj si, tvoja sam, tvoja sam još uvijek i biti ću, k vragu al biti ću i nikada ti nećeš otići, zar ne? molim te, idi. idi jer nisi znao ostati. idi jer ne znaš voljeti. idi jer ne znaš što znači osjećati. idi jer ne shvaćaš. nosi sa sobom svoje verice od krvi. nosi se sa svojim lažima, sa svojim obećanjima, spustim tlapnjama, sa svime onime što nudiš. poznajem te. poznajem te jer si dio mene. odsjeći ću te, kunem ti se, makar hodala obilježena.
bludnica, kamenovana i sama, ostavljena. razderana. pogledaj kakav nered si ostavljao, ne, nisi. ti si ga gradio, jer ti ne znaš za bolje. ovo je ono što ti radiš. ti uništavaš, makar to i ne želio. vidiš, još vjerujem u tebe. ali ne i u nas, u nas nikad više. pogledaj što si od mene napravio. pogledaj što sam si napravila.
19.
još mrzim zvuk tvoga imena. kako odzvanja u praznim halama za slavlje. stolovi su nepospremljeni, crvljivo meso i proliveno vino. plesni koraci zaustavljeni u grču.
ne, nikom ne pričam o tome, brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem...
slike me napadaju sa zidova, guše šiljatim zubima, grabe usahlim rukama. stisak je pregorak. a noći su hladnije. još čuvam plamen za tebe. blijedozeleni što isijava otrov. ponekad sanjam tvoje ruke, crne, crvene, prijeteće. ti si moje čudvište iz ormara što mi noćima ne da mira. ulaziš u snove i rušiš ih, dio po dio.
bježi, bježi, nisi pobjegla, cijeli svijet za tvojim petama...
be gone, my love, be still, my heart... zaključaj se u tamne komore hramova izgubljenih duša. i progutaj ključ. dezintegriraj ga, rasplini nas.
