44.
ain't no sunshine when she's gone
only darkness every day
ain't no sunshine when she's gone
and this house just ain't no home
anytime she goes away...
ne znam zašto mi toliko smeta. jednostavim dobijem poriv čuti onaj zvonki zvuk kada slupaš lubanje jednu o drugu. a ja nisam ta kojoj bi trebalo smetati. kako prokleto naopačke.
ritam tvojih prstiju. stisnuti zubi. zbog čega? dosađujem se? idem si na živce. već smo rekli da ovo nije bajka. ako bi netko napisao ovakvu bajku trebalo bi mu prosvirati mozak.
i tako, ti i ja, svatko na svojoj strani mjeseca. ako je mjesec uopće izašao.
nemam pojma šta radim. evo, stvarno mogu reći da radim nešto što uopće nema smisla. ako je ovo rađenje. i nervira me što to znam. nervira me ta tvoja muzika. nervira me što ju ja slušam. nervira što je noć. što je dan. što je ponedjeljak, utorak i srijeda. četvrtak, petak, subota i nedjelja. nervira me. nervira me tuširanje, tv kalendar i krumpiri. nervira me ovaj grad i nekoliko drugih. selim na južni pol.
42.
noćas su me hladni vjetrovi otpuhali do tvoje ulice. svjetlo na prozoru tvoje sobe...morala sam znati jesi li tu. tako, blizu,a tako daleko, heh. tužna priča. ali bila je tužna otpočetka, kako je mogla završiti drugačije.
what I'd give to run my fingers through your hair,
touch your lips, to hold you near,
when you say your prayers try to understand
I've made mistakes, I'm just a man...
opet sam te sanjala u nekakvom luđačkom spletu okolnosti kakav smo znali izmisliti nas dvoje. tako stvarno, tako moguće..nemoguće. držala sam ti lice u rukama i znam da sam pomislila: oh napokon, napokon mogu opet osjetiti svaki detalj tvojeg daha...tako smo dobro divljali.
Nisi čistunac, daj zaboravi stid
Kad nikog nema stisni me uza zid
Oboje želimo to, ne pravdaj se
Kad sunce grane opet biti ćeš
Biti ćeš njen ....
opet bih pristala na tu noć...kada me brišeš. pristala bih da se poslije danima, tjednima, mjesecima sastavljam molekulu po molekulu. pristala bih da me se opet odrekneš. pristala bih na bol, tvoj osobni mazohist.
nisam više hrabra kao prije
ljubim te u obraze, dok me tvoje usne zaobilaze,
nisam više pametna ko prije
oči tvoje duboke sada šute i ne smiju se
tako ljubav prestaje...
moji svjetovi se ruše. trčim kroz labirinte šiljatog metalnog drveća koje raste do neslućenih razmjera i izgubljena sam i napuštena sam i sama sam. dijete koje je odavno trebalo odrasti. Izgubljena Djevojčica. sjećam se, tako me bilo strah. al to je ništa naspram ovog straha. ponekad se još probudim u nadi da spavaš na svojoj strani kreveta.
uzme me u svoju tamnu kočiju
nebo primi boju tvojih očiju
znam taj put, to je prečica za bol
jedan d-mol me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, šta je tuga za d-mol...
ne mogu. ludim. koliko je prošlo...godina? ili njih stotine. ili tek dan. svejedno je. išto god ja činila i koliko god napredovala... kamo god krenula... i dokle. dokle tako. nemam snage za upitnike. upitnici traže odgovore. ja ih nemam. vrati mi moje odgovore, kad mi srce ne vraćaš. liši me ove beznadne patetike.
ja noćas ležim sam kao olovni vojnik
blatan i ponižen, na kraj svijeta odbačen
u ljubavi i ratu pravila su ista
pobjednik uzima sve, milost ne daje
ptico malena nije za mene netko kao ti
meni pregorki pelin...
Whiskey lullaby
she put him out, like a burning end of the midnight cigarette
she broke his heart, he spent his whole life trying to forget
we watched him drink his pain away a little at a time
but he never could get drunk enough to get her off his mind
untill the night
he put that bottle to his head and pulled the trigger
and finally drank away her memory
life is short but this time it was bigger
than the streghth he had to get up off his knes
we found him with his face down in the pillow
with a note that said ''I'll love her till I die''
and whene burried him beneath the willow
the angels sang a whiskey lullaby
lalalalalalalalallalalalalalalalalalalalala
the rumors flew but nobody knew how much she blamed herself
for years and years she tried to hide the whiskey on her breath
she finally drink her pain away a little at a time
but she never could get drunk enough to get him off her mind
untill the night
she put that bottle to her head and pulled the trigger
and finally drank away his memory
life is short but this time it was bigger
than the strenght she had to get up off her knees
we found her with her face down in the pillow
clinging to his picture for dear life
we laid her next to him beneath the willow
while the angels sang a whiskey lullaby
lalalalalalalalalalalalalalalalalalalalala
fališ....
