još tvoje ime zapinje na mojim usnama. uvuku se naše slike među sretne slike sretnih ljudi. još te pogledom tražim i u tom traženju osjećam strah. još sam isprepadana od mogućnosti tvog postojanja.
ma još me pali dodir njen, poljubac prvi okušen...
tvoje su ruke još vrelo koje izbjegavam. dokle, dokle, dokle... teško mi je ne hraniti iluzije koje sam godinama gradila. boji se da bi me mogao dotaknuti. i bojim se da me nitko više neće tako dotaknuti.
ti si kralj pola srca...
a ja moram od polovice koja mi je ostala regenirati cijelo srce, bolno je to, učno, podnošljivo ponekad, kad zatvaram oči i ti blijediš. ne mogu ti se sjetiti lica. samo ti obrise pratim prstima. žednim prstima ispucalih dlanova jedne ljubavi. jedne prošle ljubavi. i svi ožiljci na njoj, svi s tvoji više nego moji, svi su ovdje i crvene se, krvare opet, ali ne bole, ne osjećam ih, samo ih vidim.
Post je objavljen 22.09.2009. u 00:42 sati.