35.
volio bih da si tu, ove noći tako trebaš mi
kao more mornaru,
nemam s kim nadu dijeliti
dijeliti i sačuvati...
o Bože fališ mi, fališ mi, obuzima me vrtlog toga i ne mogu disati, ne mogu ništa, vrištim, vrištim a nitko me ne čuje, moram biti tiho, ne smijem priznati. da me tijelo doslovno boli. da sam si uništila ruke do neprepoznatljivosti. da se toliko trudim da mi oči budu suhe da mi pucaju kapilare. lice mi je zgrčeno u grimasu i bojim se da me tko ne vidi tako deformiranu. fališ mi fališ mi fališ mi, sve bih sada dala da vratim tjedan unatrag, sve bih dala, odrekla bih se svega, odbacila bih svih, ne razumiješ, potpuno sam izgubila razum, ne vidim ništa, ne čujem nikoga, ne osjećam glazbu više.
časti me noći, stara prijateljice,
u čašu natoči žudnju da me slomije
zar nisam dovoljno gubio
tko će izmjeriti bol
do očaja ljubio
namjerno bježao da bi se vraćao,
opet mi se budi tuga, tuga najveća...
u mojoj prokletoj tuđini stojiš sam, s rukama u džepovima, onako frajerski. sexy si tako prigušen, tako spreman za ekspolziju. gledaš me ispod oka, izazivaš me. i približavam ti se, polako, svjesna te tvoje tako savršene nesavršenosti. i kad ti dođem na milimetar, rukama čvrsto stišćem bokove da bih se zaustavila da ne skočim na tebe. i stojimo tako, tihi, skoro pa spojeni, ali ne još, ne... između nas iskre, čežnja. pričamo pogledom. i naglo, bez ikakvog prethodnog trzaja grabiš me tim veikim snažnim rukama i priljubljuješ me uza zid i ja više ne znam za sebe, za svijet, ja smao znam za tebe i poželim te tako jako da iz mene teku potoci. i onda me zafrkavaš, lagano mi griješ vrat dahom, mičeš pramenove kose s moga lica, rukama kliziš niz leđa, ne dotičeš niti jedno ključno mjesto, ne ljubiš me. uživaš u tome da drhtim od same pomisli na mogućnosti. i onda poludiš i ti i zajendo ludujemo u vrtlogu rastrgane odjeće i strasti, kakve ni na filmu ne mogu pokazati.
i opet taj osjećaj samoće,
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje za usnaa tvojim...
ne postoji način na koji te mogu izbiti iz glave, nije se rodio još onaj koji bi mogao posve zauzeti tvoje mjesto, nema, nema, nema mogućnosti da ti ne budeš u meni. i rekoh ti, naučila sam živjeti s tim, ali onda dođe dan kao što je ovaj i moram ti pisati, moram pustiti krv jer ne znam što bih bila sposobna učiniti. ne razumiješ, ja znam, svjesna sam da ti i ja ne možemo, ali... meni eto, niš sem nas dvoje nije značilo....
