Friško obraćen, imao sam jako pacifistički pogled na rat. Vjerovao sam da se kršćanstvo radi o miru, ljubavi, pomaganju, te da u tome nema mjesta ratu. Na neki način sam bio u pravu, ali većinu toga nisam razumio. Čitajući Stari zavjet sam nešto bolje upoznao Boga po pitanju toga.
2. Kraljevi 1:5-15
Spoiler:
Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reče: "Kako to da ste se već vratili?" Oni mu odgovoriše: "Sreo nas neki čovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.'" On ih upita: "Kakav bijaše na oči taj čovjek koji vas je sreo i rekao vam te riječi?" A oni mu odgovoriše: "Bio je to čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara." On reče: "To je Ilija Tišbijac!" Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je naredio: Siđi!" Ilija odgovori i reče pedesetniku: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad dođe, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže siđi!" Ilija odgovori i reče mu: "Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. Kralj posla opet trećega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!" Anđeo Jahvin reče Iliji: "Siđi s njim, ne boj se!" On ustade i siđe s njim pred kralja...
Pretpostavimo da sam ja vojnik, kršćanin. U vojsci dobro služim. Iz nekih (često glupih) političkih ili materijalnih razloga bukne rat. I ja trebam ići ratovati. Neka je s druge strane moj brat koji je u sličnoj situaciji kao ja. Ja bi ga trebao ubiti? Zašto? Jer mi je tako rekao moj nadređeni? S druge strane, u Bibliji (pogotovo Starom zavjetu) jer rat redovita pojava i nitko ne kaže jednu riječ protiv. Ovaj tekst koji sam izvukao bi trebao nositi jednu dosta važnu poruku, a to je bez obzira na položaj u kojem se našli trebamo stajati iza svojih uvjerenja, a na „pustiti da se desi“. Slušao sam priče o tome što se dešavalo po kršćanskim krugovima za vrijeme Domovinskog rata. Neki ljudi su se izjasnili kao pacifisti i nisu išli ratovati, neki jesu, a neki radi svojih uvjerenja nisu htjeli ubiti, nego su se zaletavali na prve crte iz izvlačili ranjene.
Inače, ratom se ne bavim. Nikad nisam volio povijest, a ni vojna tehnika me ne privlači toliko. Rat definitivno nije zafrkancija. Bar ne onima koji se trebaju boriti ako rat izbije. Što god da se desi, treba ostati čvrst u svom uvjerenju jer Bog je ispred i zapovjednika i domovine.
Opis bloga:
Kršćanin koji povezuje sve što on je s Bogom pri tome omalovažavajući religiju koliko god je to moguće.
Neki možda to primjete, ali što više komentara dobijem, to sam više motiviran da pišem. S druge strane, ako dobijem komentare tipa "dođi na moj blog..." koji nema veze s postom pod kojim je ostavljen, to brišem i za inat ne dolazim na dotični blog. Za blesave komentare postoji plavo čudo s desne strane, malo niže.
neki basic info:
Lokacija: Zagreb
Rođendan (ne služi da bi znali kaj sam po horoskopu): 22.08.1988.
Obraćen: 7. mjesec 2005.
Najači glazbenik: KJ-52 (čita se five-two)
Trenutno stanje obrazovanja: Fakultet elektrotehnike i računarstva, 1. Godina
ICQ:277097808
msn:kuv.xnet@hotmail.com
svi messangeri su mi kuv.xnet@nekaj.com
nisam ih sve napisao jer su mi to mail adrese koje bi Google indexirao i natrpali bi mi ih spamom (kao da ga već sad nemam dosta)
skajp je samo kuv.xnet
te stvari rijetko provjeravam
Pretpostavimo da sam ja vojnik, kršćanin. U vojsci dobro služim. Iz nekih (često glupih) političkih ili materijalnih razloga bukne rat. I ja trebam ići ratovati. Neka je s druge strane moj brat koji je u sličnoj situaciji kao ja. Ja bi ga trebao ubiti? Zašto? Jer mi je tako rekao moj nadređeni? S druge strane, u Bibliji (pogotovo Starom zavjetu) jer rat redovita pojava i nitko ne kaže jednu riječ protiv. Ovaj tekst koji sam izvukao bi trebao nositi jednu dosta važnu poruku, a to je bez obzira na položaj u kojem se našli trebamo stajati iza svojih uvjerenja, a na „pustiti da se desi“. Slušao sam priče o tome što se dešavalo po kršćanskim krugovima za vrijeme Domovinskog rata. Neki ljudi su se izjasnili kao pacifisti i nisu išli ratovati, neki jesu, a neki radi svojih uvjerenja nisu htjeli ubiti, nego su se zaletavali na prve crte iz izvlačili ranjene.