Tri pive prošli vikend, svjedočenje događanjima u gradu u noći između Badnjaka i Božića i općenito spika „idemo na polnoćku, pa se naliti“ su mi bili dovoljna motivacija da napišem ovaj post. Općenito, muči me nedovoljno kritičan pristup alkoholu (i nekim drugima stvarima) nekih mlađih ljudi, uključujući kršćane. Malo prije sam od jednog dečka čuo da je imao tulum na kojem je bio jedan drugi dečko, koji se krstio i dolazi iz kršćanske obitelji. Da skratim, rekao mi je se taj dečko razbahatio, kao „...da samo znaš koliko ja mogu popiti...“, i da je za njim dva i pol sata čistio balkon. Došlo mi je (i još uvijek mi dolazi) da ga (u najmanju ruku) oštro opomenem.

Što se mene tiče, sjećam se da sam jednom u životu popio previše. Išao sam u osnovnu školu i to je bio moj prvi ozbiljni doticaj s alkoholom. Bila je neka svadba i popio sam previše bambusa prebrzo. Nakon toga sam izašao van na zrak dok mi se nije prestalo vrtjeti. Sve je to bilo daleko prije nego što sam mislio na Boga. Nije mi se svidjelo.

Ne znam jeste li ikad razmišljali zašto bi cuganje bio grijeh. Ja nisam osoba koja tak neka pravila prihvaća zdravo za gotovo. Dosta sam čitao i razmišljao o tome. Stihova itekako ima. Počevši od Noe koji je bio cuger do Isusa koji je pretvarao vinu u vodu na svadbi na kojoj su svi već bili polupijani ili posljednje večere (kruh i vino). Takvi stihovi možda mogu naizgled opravdavat opijanje, ali ni slučajno se s neću složiti s tom idejom. Osoba opijena alkoholom nipošto nije uračunljiva, nije u stanju pomoći ni sebi, a kamo li drugima, a možda najgore od svega, nije u stanju biti povezana s Bogom. Dakle, opijanjem pokazujemo da nam nije stalo do te veze s Bogom koja bi kroz čitav dan trebala biti na „stand by“-u. Osim toga, tjeramo naše trijezne prijatelje da se brinu za nas što je, zapravo, jako sebično.

Kriteriji za to koliko je previše variraju od osobe do osobe i ne ovisi samo o otpornosti organizma. Neki moj kriterij zvuči otprilike ovako: dokle god se mogu zaletjeti niz tridesetak stepenica, a da ne razbijem glavu, sve je u redu.