Već neko vrijeme odugovlačim s ovim Božićnim postom. Normalno da ću, kao i svaki drugi normalni online uradak, napisati nešto o Božiću. Mene Božić ne veseli. Svake godine se moram nositi sa nekim specijalcima koji mi prodaju sve što se može prodati jer je „vrijeme mira, ljubavi i darivanja“. Svi znamo da je Božić trebao biti kršćanski blagdan na koji slavimo rođenje Isusa Krista i svi znamo da nije tako. Meni se Božić gadi. Ako unaprijed znam da će na neko slavlje koje radim doći stoka i napraviti nered, onda valjda neću imati to slavlje. Tako se osjećam i što se tiče Božića. Prvih nekoliko godina (od kad znam Boga) mi je bilo relativno loše za Božić. Osjećao sam se kao da mi je ukraden. Sada ga naprosto ne želim.

Matej 10:34-36Ovaj stih sam stavio da naglasim Božićne vrijednosti mira i obitelji koje su broj jedan stvar u Božićno vrijeme. Žao mi je što vas boli to što ću ovo napisati, ali Božić koji mi danas imamo nije od Boga, nego od Sotone. Lampice, bor, Djed Mraz... Samo da se skine fokus sa Kristovog dolaska. Fuj! Kada sam bio friško obraćen i saznao da je bor nešto što je ostalo od poganskog običaja čašćenja boga šuma sam se zapitao zar je moguće da je nešto s ovim svijetom toliko otišlo ukrivo. Naravno da je moguće. I da, otišlo je skroz ukrivo.

Ovo mi je druga godina za redom da sudjelujem u kupnji darova. Ne, nisam kontradiktoran ovome svemu što pišem. Darovi su nešto što odrađujem i to isključivo radi odnosa s ljudima kojima te darove kupujem. Štoviše, potrudim se da poklon bude nešto osobno (ne čarape ili gel za tuširanje).

Božić, kao pojam nečega što vrijedi je jedna sasvim druga stvar. Većina vas je gledala ili barm čula za „Kako je Grinč ukrao Božić“. Ukoliko niste, lik je pokrao sve ukrase, poklone itd. To je Božić?! Fala lijepo, neka ga ukrade svake godine.