Svi znamo da okolina utječe na nas. Utječu mediji, naši doživljaji, naša iskustva i pogotovo ljudi s kojima se susretnemo i s kojima provodimo vrijeme. To je, zapravo, i logično i u redu. Jednako tako, utjecaj a nas imaju geni. Dokazano je na sto načina, a i da nije, trebam si samo pogledati oca da mi sve bude jasno. Osim što fizički sličimo, imamo slična navike kod jedenja, kod govora, kod lijenosti i još dosta stvari. Je li to dovoljno da me se oblikuje?

Opće je poznata stvar da ne postoje dva čovjeka s jednakim otiskom prsta, glasom, DNK-om, a nedavno sam saznao i da postoji zanimanje crtanja očiju i da je jako teško jer se svaki par očiju jako razlikuje od drugog. Ja sam poseban. Jako sam poseban. Najposebniji što mogu biti. Od kuda to sve? Kako to da su i jednojajčani (a dvojajčani pogotovo) blizanci različiti? Je li formula za dobivanje onoga što ja danas jesam [geni+okolina+10%slučajno] ili ima još nešto?

Ako postoji Bog (a, naravno, postoji) koji može svime upravljati mislite li da da bi nas ostavio na milost i nemilost ovog svijeta i svega što je u njemu? Ne može me nitko uvjeriti da sam stvoren slučajno. Da je Bog zavrtio rulet i gdje padnem padnem. Sve što jesam je oblikovano Božjom rukom. Nije bilo [geni+okolina+Bog] nego [geni×(koliko Bog hoće)+okolina×(koliko Bog hoće)]×Bog. Stvorio me On, po sebi, za sebe, radi sebe. Isto kao što je stvorio potpuno precizno i sve oko mene i složio sve kroz što sam prošao. Geni i okolina ne tvore ljude niti oni nastaju slučajno. Stvara ih Bog.